KONFERENCIJA GLASA ISTRE
Što o priuštivom stanovanju kažu arhitekti? "Prilike za stvaranje kvalitetnih urbanističkih rješenja nema"
Jasmina Bašić
Aktualizirajući temu priuštivog stanovanja, vrlo je važno čuti i mišljenje arhitekata. Tim povodom svoje viđenje dala je predsjednica Društva arhitekata Istre, Jasmina Bašić. Ona, prije svega, pozdravlja inicijativu da se o ovom problemu razgovara i da su se počele poduzimati mjere.
- Društvo arhitekata Istre je, zajedno s ostalim društvima arhitekata s područja RH, istaknulo ključne teme povodom savjetovanja s javnošću nacrta prijedloga Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. godine koje se mogu pročitati na web stranici DAI-SAI, na linku.
Čini mi se bitnim naglasiti da se u strategiji spominju tri cilja koja je potrebno ostvariti – priuštivo stanovanje, održivo stanovanje i prostor u funkciji stanovanja. Ovo je bitno jer se ne odnosi samo na cijenu gradnje, već usmjerava i na kvalitetu, kako na sam stan tako i na njegovo okruženje. Da bi se to postiglo potrebno je planirati i naselja koja, da bi bila održiva, moraju biti adekvatno komunalno uređena uz prisutnost pratećih društvenih i komercijalnih sadržaja, veli Bašić.
Iako su strategijom navedene mjere kojima bi se ciljevi trebali postići, smatra da se o ovim temama treba još puno razgovarati, pogotovo kako bi ih se prilagodilo lokalnoj razini i problemima.
- Nadam se da će se razmotriti, između ostalih, i stavovi arhitektonske i planerske struke kao izrazito bitan skup znanja i iskustava, skreće pozornost predsjednica Društva arhitekata Istre.
Na pitanje što iz perspektive građenja možemo reći o današnjoj gradnji i u kojoj je mjeri moguće jeftinije, ali i dalje kvalitetno graditi, držeći se svih pravila struke, Bašić skreće pažnju na način građenja priuštive stambene arhitekture koju možemo učiti iz razdoblja hrvatske moderne kada se na području cijele regije masovno stambeno zbrinjavalo veliki broj obitelji.
- Gradilo se inovativnim metodama, modularnim i montažnim. Smatram da bi se arhitektura i građenje trebali u tom smjeru razvijati, za što bi bilo potrebno razvijati i industriju koja će se baviti istraživanjem inovativnih modela građenja. Kod nas se još uvijek oslanjamo na 'jeftinu radnu snagu' a princip građenja je ustaljen i prilično tradicionalan (zidanje, betoniranje, štemanje i sl).
Čini mi se da su posebice na perifernim područjima Hrvatske, i u manjim mjestima, inovativne metode još manje dostupne, što zbog neznanja i otpora lokalnih izvođača, što zbog povećanih cijena transporta. Ovdje moram spomenuti i birokraciju koja je, unatoč digitalizaciji, sve kompleksnija i zahtjevnija te samim time povećava cijenu izrade projektne dokumentacije i produljuje i poskupljuje cijeli proces gradnje, pojašnjava.
U svjetlu svega navedenog zanimalo nas je ina li arhitektura odgovore u gradnji na današnje izazove u prostoru, uzimajući u obzir da mnogi nisu stambeno zbrinuti i potrebe postoje.
- Uloga arhitekta je da oblikovanjem prostora što bolje odgovori na kontekst u kojem je zadan zadatak i da, osim estetske, prije svega zadovolji funkcionalne potrebe korisnika na racionalan način. Izazovi u prostoru različiti su ovisno o kontekstu, stoga se osvrćem na izazove iz našeg okruženja. Srž problema leži u urbanističkom planiranju i zakonodavstvu koje ne razdvaja jasno zone za stanovanje od zona za turizam a, s obzirom da je cijena stanova prepuštena tržištu, automatski se prilagođava stranim državljanima s većom platežnom moći.
Treba imati na umu i da se, upravo radi toga, sve veći broj građana upušta u investiranje za iznajmljivanje ili prodaju stanova i kuća za odmor, što je profitabilan biznis, te si u konačnici na taj način rješavaju stambeno pitanje. S jedne strane, većina nas, posredno ili neposredno, ovisi o ovom profitu, s druge strane, preizgrađujemo prostor i nekontrolirano trošimo postojeće kapacitete.
Odgovor koji bi arhitektura mogla ponuditi na ovaj izazov jer prestanak građenja i poticanje prenamjene i ponovnog korištenja postojećih zgrada te sanaciju postojećih naselja. Ovakve inicijative, poput inicijative HouseEurope!, već su pokrenute u Europi a u planu je da se i naša društva arhitekata, preko Udruženja hrvatskih arhitekata uključe u ovu inicijativu.
Problem je, što ovaj pristup često nije jeftiniji, ali nudi niz prednosti kao što su pitanja potrošnje energije i utjecaja na klimatske promjene, pitanja očuvanja povijesti i lokalne memorije te očuvanje susjedstva i zajednice. Općenito, smatram da odgovori na izazove leže u urbanom planiranju. Sigurna sam da će arhitekti pronaći rješenja na izazove u prostoru kada im urbanizam osigura uvjete za to, opisuje Bašić.
Na pitanje "sluša li" politika struku prilikom donošenja prostornih planova, i u kojoj mjeri, naša sugovornica veli da bi voljela da je ovo pitanje obrnuto postavljeno; slušaju li urbanisti političare prilikom donošenja prostornih planova.
- Ovim obrtom želim naglasiti koliko je već iz samog pitanja jasno tko drži moć u donošenju odluka. Ključ bi trebao biti u suradnji i participaciji, o čemu se sve više govori, međutim, i dalje treba biti svakome u procesu jasno koja je njegova struka, za što je školovan i za što snosi odgovornost. Svaki prostorni plan izrađuje ovlašteni urbanist, stoga je i njegova odgovornost da plan bude izrađen u skladu s pravilima struke.
Nije u redu da samo na političare bacamo odgovornost. Političari to ne znaju, i ne moraju znati raditi, nisu za to educirani i ne bi trebali snositi ni odgovornost za to, ali treba im biti jasno da zato ne bi trebali ni utjecati na sama urbanistička rješenja. Nadalje, ako postoji sumnja u vještine i stručnost odabranog urbanista, uvijek postoji mogućnost raspisivanja urbanističkog natječaja kojim se kvaliteta konačnog rješenja prepušta relevantnom broju stručnjaka.
U interesu je javnosti da se provode natječaji, jer je u ovim procesima mogućnost da se na nekog može utjecati minimalna, želim vjerovati, gotovo nikakva. I tu dolazimo do odgovornosti politike, političari donose odluke na koji način će se provoditi procesi urbanog planiranja.
Ove godine Hrvatska komora arhitekata nije dodijelila ni jednu nagradu iz područja urbanog planiranja, što je dokaz da prilike za stvaranje kvalitetnih urbanističkih rješenja nema i da se ne iskorištavaju sva moguća znanja i mogućnosti za dobrobit zajednice, odgovara.
Najvećom zamkom u gradnji potencijalno budućih priuštivih stanova smatra u planiranju novih naselja i stanova neadekvatno zoniranje. Uz stanove, mora se omogućiti i određeni nivo kvalitete života, adekvatna lokacija u gradu, blizina javnih sadržaja, mogućnost rekreacije i sl.
Interesantna je ideja inkluzivnog zoniranja, primjerice, propis da se u svakoj novogradnji odredi postotak stanova koje je obavezno izvesti prema principima priuštivog stanovanja. Time bi se razvijala ravnopravnija zajednica uz podjednake prilike za odabir mjesta stanovanja a isto tako, u turističkim mjestima, ublažila bi se prisutnost 'praznih' stanova koji se koriste samo u ljetnom periodu, pojašnjava arhitektica.
Koristimo li onda postojeće kapacitete u dovoljnoj mjeri i ima li tu mjesta stambenim zajednicama, kao o jednom od rješenja, Bašić drži da ih bez jasne i kvalitetne stambene politike sigurno ne koristimo u dovoljnoj mjeri ni na adekvatan način.
- Prostor se preizgrađuje i kao da je sve skupa izmaklo kontroli. Modeli stambenih zadruga već su odavno poznati u europskim zemljama, ima odličnih primjera i ne treba ništa novo izmišljati, ali potrebno ih je prilagođavati lokalnim uvjetima i potrebama.
Smatram da je u zajednicu, na održivi način, potrebno uključivati i strane državljane koji su sve više prisutni kao vlasnici stanova i povremeni stanovnici na našem području, a koji nam svojim iskustvima vjerojatno mogu pomoći. Za kraj želim još jednom naglasiti kako smatram da je izrazito bitno stvarati plodno tlo za razvoj kvalitetnih zajednica i susjedstva te o tome konstantno razmišljati kako bi ove inicijative bile uspješne, zaključuje ona.
O svemu tome raspravljat će se na konferenciji "Priuštivo stanovanje - izazovi i prilike" koja se u organizaciji Glasa Istre održava u Puli, 15. travnja. Sudionici konferenciji su Željko Uhlir, državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Nikolina Brnjac, zastupnica u Europskom parlamentu, koordinatorica EPPa u HOUS odboru, pulski gradonačelnik Filip Zoričić, zatim Vedran Prica, direktor Spatium nekretnine d.o.o., Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etičko financiranje, Anica Petričević, menadžerica razvoja strateških inicijativa u Erste banci te Jasmina Bašić, predsjednica Društva arhitekata Istre.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
