Klimatske promjene su neizbježne i promijenit će lice svakog kutka planete do kraja stoljeća. To je tvrdnja koju više ne promoviraju samo zadrti ekolozi, nego i agencije Ujedinjenih naroda te vlade država Europske unije i najvećih zemalja svijeta. Najnovije informacije o lošem stanju planeta stižu i s globalnog ekološkog summita u Glasgowu. Globalno dizanje temperature za 2,7 stupnjeva Celzijusa koje najavljuje najnovija studija UN, otapanje ledenjaka, dizanje razine mora i uništenje brojnih biljnih i životinjskih vrsta promijenit će zemljovid Europe, Hrvatske i – Istre, koja bi mogla, prema nekim najavama, ostati bez svojih sadašnjih gradova uz more kakve danas poznajemo. Točnije, moguće dizanje razine mora od nekoliko metara koje spominju stručnjaci promijenit će Pulu toliko da će sve gradske znamenitosti biti pod vodom, Umag i Poreč ostat će bez rive, kao i brojna manja mjesta uz istarske obale. Rovinj bi mogao postati djelomice otok dođe li do porasta razine mora od više metara, jer bi obje rive mogle biti preplavljene.

Naravno, to su grubi obrisi jer nitko ne zna što će se točno dogoditi unatoč brojnim analizama i studijama koje su napisane i u nas i u svijetu. To potvrđuje i Korado Korlević, astronom i znanstvenik koji smatra da bi Istru mogle pogoditi klimatske promjene na više načina.

Porast razine mora

- Neki podaci su još nejasni. Naprimjer, kolika će biti vlaga te hoće li Istra biti pustinja ili suptropsko područje. To su velike razlike jer je riječ o količini vode i najvjerojatnije će Istra postati polupustinja koja se spominje u nekim simulacijama. To je vrlo moguće, objašnjava Korlević.

- Istra bi mogla nalikovati na današnju Maltu ili Siciliju, ne moguće je predviđati koliko će biti vlage. No, posve je siguran porast razine mora – ono je poraslo ove godine 35 milimetara i to je već okom vidljivo. Kad se ide mjeriti, to se pokazuje posve jasno i ako se trend nastavi kroz nekoliko slijedećih godina, imat ćemo prve luke koje će normalno plaviti kad bude visoka voda. Naprimjer, Rovinj i Cres sigurno, a zaštita od toga je podizanje objekata na sigurnu visinu. Izgradnja zaštitnih ograda ili barijera pokazala se pogrešnom u Veneciji. Postoji metoda frackinga, zareže se stijena oko ugroženih objekata i on se podigne, objašnjava Korlević.

On nije sklon najcrnjim prognozama da će se more podići tri, četiri metra i potopiti velike dijelove gradova. Ali, smatra da bi "krajem stoljeća mogli imati podizanje mora do jedan metar i to neće biti kraj procesa".

- More će se dizati još dvije tisuće godine, i to zbog dva procesa: nije završeno normalno ledeno doba planete, dok čovjek svojim djelovanjem pogoršava situaciju. U Istri će se to vidjeti u gradovima koje imaju niske rive, baš kao kad imamo acqua alta, visoku vodu u Veneciji. Rovinj bi doista mogao postati otok, zavisi o visini vode i to nas ne može iznenaditi. Pa već smo vidjeli kako izgleda podizanje mora u Rovinju, na rivi gdje je parkiralište kod bivše tvornice Mirna, kaže Korlević.

Korlević upozorava da će posljedice na globalnoj razini biti znatno veće ako se zagađenje nastavi ili pojačava i upozorava na efekt koji je primijećen na planetu Veneri.

- Efekt stakleničkih plinova se pojačava. Ako se to dogodi, onda će i Višnjan dobiti morsku luku. Ne treba zaboraviti ni da Istra ima veće plime i oseke od Dalmacije i efekti podizanja vode bit će veći nego u drugom djelu priobalja".

Ponašanje čovječanstva

Profesor dr. Ivica Vilibić sa zagrebačkog Instituta "Ruđer Bošković", specijalist za klimatske promjene, sličnog je razmišljanja kao i Korlević. Naglašava da "simulacije oceanskih svojstava na finoj prostornoj skali, kao što je Istra, zasada ne postoje. Najbolje što postoji jesu simulacije na razini Sredozemlja".

- Teško je precizno dati procjene porasta razine mora, jer simulacije su prilično ovisne o ponašanju čovječanstva u budućnosti, a to je prilična nepoznanica. Stoga su i razvijeni različiti scenariji razvoja čovječanstva, tzv. RCP (Representative Concentration Pathway) scenariji koji opisuju porast radijacijskog zračenja u atmosferi zbog porasta koncentracije stakleničkih plinova. Ipak, može se nešto reći na regionalnoj razini – napraviti ekspertna procjena - temeljem poznavanja klimatskih trendova i regionalnih klimatskih simulacija, ističe dr. Vilibić i kaže da bi za očekivan scenarij za obalu Istre bio od oko 40 centimetara za scenarij održivog razvoja čovječanstva do jednog metra za scenarij razvoja čovječanstva s visokim emisijama stakleničkih plinova. Nažalost, potonji scenarij jest najbliži sadašnjem razvoju čovječanstva, možemo ga nazvati "business-as-usual" scenarij. Ako se emisija stakleničkih plinova ovako nastavi, porast razine mora do kraja 21. stoljeća bi mogao iznositi oko jednog metra.

Ugroženost poplavljivanja istarskih gradova za stručnjaka s "Ruđera" realna je opasnost.

- Već sada ekstremne situacije dovode do poplavljivanja dijelova obalnih gradova. Probajte zamisliti visinu mora od jednog metra u centru Rovinja. U takvom scenariju poplave obalnih i nižih područja gradova Istre bi bila gotovo svakodnevna, ako se ne bi implementirala neka vrsta zaštite, objašnjava dr. Vilibić i dodaje da Istra ipak ima sreću u nesreći.

- Istra ima sreću što se nalazi na najsjevernijem dijelu Sredozemlju, te će se smanjenje oborina mnogo manje osjetiti nego u južnijim područjima, primjerice u južnoj Italiji i Španjolskoj ili u Dalmaciji. No, temperatura zraka će definitivno značajno porasti, kao i u cijelom Jadranu, a također i učestalost ekstremnih događaja kao što su obilne oborine u kratkom vremenu, dugotrajna sušna razdoblja".

Klimatske promjene utjecat će na najvažniju istarsku industriju, turizam.

- Istra, kao turistička regija, trebala bi to imati na pameti i osigurati dovoljne zalihe vode za ljetno razdoblje. To se može načiniti povećanjem skladištenja vode u zimskim mjesecima, kada oborina ima više, odnosno povećanjem kapaciteta retencijskih jezera u području iz kojeg se Istra opskrbljuje vodom, kaže dr. Vilibić.

Vidljive posljedice

Predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić, koji je ovih dana održao niz predavanja po istarskim gradovima u kojima je govorio o klimatskim promjenama, upozorava da su njihove posljedice već danas itekako vidljive. Piršić napominje da između dva ponuđena scenarija o tome kako preživjeti klimatsku kataklizmu prije kraja stoljeća svakako treba podržati onaj koji znači prilagodbu, od uzgoja hrane, zazelenjivanja javnih površina i brige da vode bude dovoljno.

- Ne slažem se s apokaliptičnom teorijom da se ljudi zatvore u gradove, koriste nuklearnu energiju i u gradovima uzgajaju sve što im je potrebno, kaže ekolog. On smatra da se trebamo vratiti starim metodama kad je riječ o vodi – povratku na stare geocentričke vodovodne sustave, te da na sakupljanje kišnice u posebne rezervoare što je uz Jadran bilo uobičajeno, ali ne i zakonski obavezno.

- Gradovi se trebaju ugledati na Pariz koji sadi drveće i parkove ili na Beč gdje imaju sustav javnih česmi. Klimatske promjene već se dešavaju, ne znamo u kojoj će mjeri biti drastične, ali ako se pobrinemo za vodu, hranu i obnovljive izvore energije, prilagodit ćemo se, kaže Piršić i dodaje da to isključuje masovni koncept turizma.

- Masovni turizam koji je važan za Hrvatsku prestaje biti opcija. Nama treba održivi turizam, kaže predsjednik Eko Kvarnera.

Suptropske vrste riba

Profesor na Fakulteta prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli dr. Neven Iveša istražuje nove vrste riba u sjevernom Jadranu i njihovu primjenjivost u svakodnevnom životu.

- Riječ je o vrstama riba koje do prije dvadesetak godina nisu bile poznate ni tržištu, a ni ribarima. Kako se u posljednjih dvadesetak godina počela bilježiti površinska temperatura mora, te suptropske vrste počele su se doseljavati s juga Jadrana i Mediterana do sjevernog Jadrana. Zanima me kakav je njihov utjecaj na lokalnu ihtiofaunu i lokalne vrste koje se izlovljavaju i važne su za ribarstvo, objašnjava dr. Iveša.

On kaže da je Sredozemlje najviše pogodilo površinsko zagrijavanje mora, a toplije je i u morskim dubinama.

- Prosjek zatopljenja je 0,3 stupnja u istočnom do 0,5 stupnjeva u zapadnom Mediteranu, što vrijedi i za Jadran. Trend godišnjeg povećanja je evidentan i raste od kraja devedesetih godina prema danas, kaže dr. Iveša.

Profesor Iveša kaže da se zatopljenje poklapa s dolaskom novih ribljih vrsta u sjeverni Jadran i istarsko priobalje. Riječ je uglavnom o vrstama riba koje su do sada bile poznate u južnom Jadranu.

- To su strijelko ili strijelka skakuša, škara ili mediteranska barakuda, gof, strijela bijelica, strijela modrulja i lampuga. To jesu autohtone vrste ribe u Jadranu, ali su bile rasprostranjene u južnom Jadranu, napominje dr. Iveša i kaže da one sada žive zajedno s postojećim vrstama, ali to bi se moglo izmijeniti.

- Sjeverni Jadran je hladan bogat hranom i zbog toga ima mnogo plave ribe koja je temelj hranidbenog lanca. Te vrste su u sjevernom Jadranu "zaglavljene" i povećanje temperature će kroz duže razdoblje na njih negativno utjecati, objašnjava dr. Iveša i kaže da su nove vrste također komercijalno upotrebljive, te da su pripremili i knjigu recepata kako se one mogu pripremati. - Ribari ih mogu prodavati, ali ljudi imaju odbojnost prema nepoznatome, pa je to potrebno. U drugim dijelovima svijeta te ribe su vrlo popularne, do sada su kod nas bile dostupne u najtoplije vrijeme godine, a sada ih ima u sve dužem vremenskom razdoblju, kaže dr. Iveša i napominje da se novopridošle ribe hrane istim vrstama sitne ribe kao i postojeće vrste. - Gof se hrani srdelama, trljama i gavunima, a njima se hrane i brancini pa su prema njima predatori kojih bi se moglo smanjiti.“

Invazivne vrste

Posebno upozorava na plavog raka, koji je gastronomska delicija, ali i invazivna vrsta koja je prijetnja obalnim zajednicama.

- Plavi rak, izvorno iz Amerike odnosno zapadnog Atlantika, veliki je svežder i u kompeticija lokalnim vrstama. To je resurs koji dolazi, pa možemo reći da ima i dobrih i loših vijesti. Uobičajenoj vrsti koju poznaju domaći kupci poput orade, primjerice, odgovara toplije more.

Na jednu nestalu morsku vrstu upozorio je i Korado Korlević.

- Kad ste zadnji put vidjeli algu Jadranski Bračić? Zadnje sam vidio na Červaru prije pet godina i nestali su. Sada nam dolaze suptropske vrste, dok postojeće vrste nestaju jer je Jadran zatvoreno more. Na oceanima ugrožene vrste sele prema sjeveru, dok je Jadran zatvoren i nemaju kamo otići nego će izumrijeti. Jadranski Bračić vjerojatno je nestao.

- To se događa i na kopnu. Pauk crna udovica, koji je bio prisutan do Limskog kanala, sada se širi sve do Kopra. Brzinom od jednog kilometra godišnje, podsjeća Korlević.

Na dramatične promjene na kopnu upozorava i dr. Ivica Vilibić.

- Promjene u moru biti će jednako dramatične kao i promjene na kopnu. Sjeverni Jadran je plitko more te je stoga podložno jačem zagrijavanju nego duboka mora kao što je južni Jadran. Temperatura mora jedan je od ključnih parametara za održivost ribljih vrsta, odmah nakon prekomjernog lova od strane čovjeka. Vrste hladnih mora će polako nestajati, a zamijenit će ih vrste toplih mora. Takvi trendovi se već bilježe u Jadranu, odnosno bilježi se dolazak vrsta toplih mora koje zovemo Lesepsijski migranti, dok se vrste hladnih mora polako povlače od južnog Jadrana prema sjevernom. Jednom kad im i tu bude prevruće, nemaju se kamo dalje povlačiti te će vjerojatno nestati.“

Povezane vijesti

• U praškome Muzeju policije uskoro izložba maski za lice
• NAKON ŠTO JE IZDANO CRVENO UPOZORENJE ZA ČOVJEČANSTVO Korado Korlević: Za Istru i Hrvatsku nema panike, nas štite Alpe. U najgorem slučaju možemo postati izrazito suha stepa
• KLIMATSKI AKTIVISTI: Potrebe ranjivih ljudi u svijetu žrtvovane su na oltaru sebičnosti bogatog svijeta