Diplomati iz 200 zemalja svijeta napokon su postigli dogovor o sporazumu na maratonskom summitu o klimi u Glasgowu, koji svakako neće riješiti problem, ali će biti poticaj da se tom problemu posveti veća pažnja. Od razočaranja do odobravanja, takve su reakcije poslije summita na kojem je sudjelovao američki predsjednik Joe Biden, ali ne i ruski Vladimir Putin i kineski Xi Jinping. Sada se vlade pozivaju da u idućim godinama ulažu maksimalne napore za suzbijanje emisija koje zagrijavaju planet, a da bogate nacije bar udvostruče iznose koje će osigurati siromašnima kako bi se izbjeglo prekomjerno zagrijavanje.

Čule su se dramatične riječi u Glasgowu, ali tako je uvijek na sličnim skupovima. Nakon toga političari otputuju kućama, a problemi obično ostaju isti ili se još više zaoštravaju. Sada je opet sve u rukama tih istih političara koji su se zaklinjali da je posljednji trenutak da spriječimo katastrofu. A to prije svega znači da trebaju nove politike smanjenja emisije stakleničkih plinova, što je bilo jasno i prije ovog summita.

Ukidanje subvencija za naftu i plin

Druga je stvar da se od riječi teško prelazi na djela i da nema usuglašenih stavova kako u najkraćem vremenu spriječiti crni scenarij. Izvjestitelji tvrde da ima pomaka, da ima čak i želje za suradnjom, pa je zabilježen trenutak kada američki izaslanik John Kerry zagrljen ulazi u dvoranu s kineskim pregovaračem Xi Zhenhuom. Za mnoge je i to signal da najmoćnije zemlje, poput Amerike i Kine žele surađivati, jer je političarima jasno da više nema vremena za improvizacije i lažna obećanja.

- Vlak se kreće, kaže Ani Dasgupta, predsjednica Svjetskog instituta za resurse, uz komentar da nitko ne može sjediti po strani.

Ipak, daleko je više onih koji su razočarani i tvrde da u Glasgowu nije postignut nikakav povijesni dogovor koji obavezuje. Već i uvertira, nevjerojatne prirodne katastrofe zabilježene od Kanade do Sibira, od New Yorka do njemačkih gradova je ukazivala da se događaju pojave koje traže hitno djelovanje, ali to sve ipak nije bilo dovoljno da se potpiše sporazum koji bi jasnije odredio prioritete, ali i posljedice za one koji će i dalje solirati. Na kraju se sve svelo na usuglašavanje detalja, što je čest slučaj na velikim summitima, a u Glasgowu se svelo na rasprave o ukidanju subvencija za naftu i plin. Indija nikako nije mogla pristati na neka predložena rješenja, a njeni su dužnosnici tvrdili da bez nafte i plina nema ni razvoja. Tako je predložena formulacija ”postupno smanjivanje”, a ne ”postupno ukidanje”. Švicarska se tome protivila, tražeći daleko rigoroznije mjere, pa je sve ostavljeno za sljedeći summit, ako do njega uopće dođe.

Cilj je jasan i on je dominirao na summitu, a to je da se spriječi zagrijavanje planeta za više od 1,5 stupnjeva. Svijet se već zagrijao za 1,1 stupanj i daljnje zagrijavanje moglo bi biti kobno. S druge strane znanstvenici ukazuju da će zagrijavanje biti znatno veće ako se nastavi kao do sada. Ako se ne smanji emisija fosilnih goriva i ne spriječi krčenje šuma od sada do 2030. godine zagrijavanje bi iznosilo 2,4 stupnja.

Zemlje će same urediti prioritete

- Čini se da zemlje još uvijek ne shvaćaju da smo u izvanrednoj situaciji i da moramo znatno brže smanjiti emisije u ovom desetljeću, inače će se izgubiti svaka nada da ćemo ostati na 1,5 stupnjeva, kaže poznati njemački klimatolog Niklas Höhne, a u Glasgowu su ga podržali brojni kolege.

Ostaje međutim ono isto pitanje - kako prisiliti zemlje da zaista učine pomake, što u konačnici znači i manje novca u kasama najbogatijih. Ni stari sporazum iz Pariza se nije poštovao, a stručnjaci kažu da bi danas bilo znatno bolje da je realizirano sve ono što je dogovoreno u Parizu. Sada je u Glasgowu ostavljeno zemljama da same odrede prioritete i do kraja sljedeće godine daju jasne planove o smanjenju emisija. Nije jasno što će biti s onima koji će iznevjeriti očekivanja, kao ni s onima koji neće nastaviti s restrikcijama koje su se tražile na ovom summitu.

Zapravo, neće se dogoditi ništa. Nema sankcija, nema kazni, a neke zemlje i do sada nisu surađivale. Dug je popis, od Rusije do Australije, od Kine do Brazila, da se o malim zemljama ne govori. Sada deklarativno svi obećavaju promjene, ali samo naivni mogu vjerovati. Svemoćni miris novca uvijek je presudan, a kod klimatskih promjena možda i najviše. Teško da će se neke zemlje u vremenima krize koja kuca na vrata cijelom svjetskom gospodarstvu odlučiti na drastične rezove koji su zatraženi u Glasgowu.

Nerealno je očekivati da će sve potrebne promjene provesti siromašne zemlje, a među njima je i Hrvatska. Kako stimulirati prelazak na električne automobile kada se hrvatski građani voze u starim automobilima, a nemaju novca ni za srednju klasu novih. Kako preći na solarnu energiju kada su uređaji i dalje skupi i nije posve jasno može li se na taj način uštedjeti. Kako forsirati energiju dobivenu iz vjetra, kada smo bili svjedoci strašnih makinacija koje su se na kraju prelile na leđa građana.

Sve su to dileme koje ne muče samo Hrvate. Sada bi bogati trebali dati 100 milijardi dolara da se financiraju prilagodbe, ali i tu smo se uvjerili kako sustav funkcionira. Ako neka od siromašnih zemalja i dobije neke novce oni odu u sasvim druge namjene, a dio završi i u privatnim džepovima. Zato ranjive zemlje traže jasnije kriterije, ali odgovore nisu dobile u Glasgowu. Bogati opet nisu pristali na prijedlog osnivanja novog fonda, već je sve ostavljeno za neke nove pregovore.

- Potrebe ranjivih ljudi u svijetu žrtvovane su na oltaru sebičnosti bogatog svijeta, kažu aktivisti, koji su krajnje nezadovoljni skupom. Njih nisu zadovoljili dogovori da je 100 zemalja pristalo smanjiti emisije metana za 30 posto. Čak ni to da je 130 zemalja potpisalo sporazum da će zaustaviti krčenje šuma do 2030. godine. Na potpuno razumijevanje nije naišla ni inicijativa o postupnom ukidanju elektrana na ugljen i inzistiranje da industrija automobila pređe isključivo na one na električni pogon.

Uspostavljanje ravnoteže posljedica

Političari su ipak zadovoljni, tvrde da je učinjen značajan korak naprijed. Petricia Espinoza, visoka predstavnica za klimu Ujedinjenih naroda kaže da su po prvi put spomenuti ugljen i fosilna goriva i da je riječ o velikom izvoru emisija koji treba biti smanjen.

- S druge strane, također moramo uravnotežiti društvene posljedice za toliki broj ljudi diljem svijeta, posebno u siromašnim zemljama, kaže Espinoza.

Zadovoljan je i domaćin, Boris Johnson, ali se svi slažu da će konačni odgovor dati budućnost, jer tek treba vidjeti kako će se sam dogovor preliti u praksi. Zadovoljni su i stanovnici Glasgowa, jer se u dva tjedna trošilo na sve strane, hoteli i privatni smještaj bili su puni. Mnogi su se snašli i iznajmili svoje krevete brojnim sudionicima summita kako bi i sami mogli zaraditi, u jeku krize koja potresa Britaniju. I a i onih političara koji kažu da je to sve ”krhka pobjeda”, ali krajnje razočaranih. Za dobitnicu Nobelove nagrade za mir Malale Yousafzai skup je bio promašen.

- Očekivala sam da će čelnici nešto učiniti, ali nažalost nisu ispunili očekivanja mene i drugih klimatskih aktivista, ustvrdila je.

- Postigli smo određeni napredak i to moramo priznati. Ali također moramo priznati da nismo uspjeli postići cilj od 1,5°C, i moramo zadržati taj pritisak jer će to biti katastrofalno za područja svijeta i za naš planet. Posao se nastavlja, tvrdi Angela Rayner, zamjenica čelnika laburista.

I u tom loptanju je li riječ o povijesnom dogovoru ili još jednom skupu na kojem se jedno govorilo, a drugo će se događati, rastali su se sudionici skupa. Greta Thunberg komentirala je sve u svom stilu, ”ishod je bio bla, bla”.

Povezane vijesti

• U praškome Muzeju policije uskoro izložba maski za lice
• NAKON ŠTO JE IZDANO CRVENO UPOZORENJE ZA ČOVJEČANSTVO Korado Korlević: Za Istru i Hrvatsku nema panike, nas štite Alpe. U najgorem slučaju možemo postati izrazito suha stepa
• ZA 50 GODINA ISTARSKI POLUOTOK BI MOGAO BI POSTATI NEPREPOZNATLJIV: Rovinj će postati otok, more će prekriti dijelove Pule, Umaga i Poreča, a unutrašnjost Istre nalikovat će na suptropsku Siciliju