U Ljubljani su, kako je Koželj rekao na sastanku, prvo postavili sami sebi pitanje što napraviti od grada. Druga je stvar bila apsolutna participacija javnosti, a od samog početka i planiranje je bio javni participativni postupak
Vodnjan će se ciljano razvijati u budućnosti (Snimio Neven Lazarević / Arhiva)
Na molbu za pomoć pri prostornom uređenju i razvoju grada Vodnjana velikodušno se odazvao dr. Janez Koželj, donedavno profesor urbanizma na Ljubljanskom fakultetu za arhitekturu, stručnjak za prostorna uređenja i, što je najvažnije, veliki praktičar u realizaciji smjelih transformacija Ljubljane kojima se svjedoči posljednjih 15 godina. Dr. Koželj je također veliki ljubitelj Istre, kao i hrvatskog primorja i otoka.
- Upravo zbog toga dodatno ga boli kad vidi raznorazne prostorne devastacije u našem kraju. Naš poziv u pomoć pao je ovaj put na plodno tlo, rekao je gradonačelnik Vodnjana Edi Pstrovicchio.
U podužem razgovoru objasnili su, kaže, gospodinu Koželju glavne probleme koje Vodnjan ima, ali i mane u procedurama, nemoći pri sankcioniranju, i ostale poteškoće na koje nailaze u svakodnevnom radu.
- Istresao nam je iz rukava prijedloge, hodograme, koje stvari možemo odmah popraviti, a za koje je potrebno vrijeme. Ukratko, nadam se da ga nismo zamorili i da će nam se vratiti i nastavit rad u prijateljskom duhu kao danas. Tako da jednog dana možemo svi vidjeti naša mjesta - Vodnjan, Galižanu i Peroj - kako blistaju u ljepoti, urednosti i funkcionalnosti, istaknuo je gradonačelnik Vodnjana Edi Pastrovicchio.
Uz obilazak Vodnjana, održan je i zajednički sastanak na kojem je, kako saznajemo, generalno bilo riječi o tome kako su Zoran Janković, kada je postao gradonačelnik Ljubljane, i Koželj zatekli stanje u Ljubljani slično ovom u Vodnjanu. U prvom redu neregulirani promet, zapušteni centar, grad bez strategija. Gradske institucije samo su usluživale građane, a nisu vodile grad ni kakvom smjeru. Nije postojala vizija prostora.
Ljubljana se kao i mnogi postsocijalistički gradovi gradila prema periferiji, a zanemareni centar je propadao. I mnoge vlasti do Jankovića, unatoč obećanjima, nisu napravile ništa po tom pitanju.
- Tu vidimo neku paralelu Ljubljane s Vodnjanom. Akademik Koželj je čovjek s najozbiljnijom praksom u urbanizmu i u vođenju glavnog grada Slovenije. Njegovo znanje nije samo teoretsko, ono je prije svega praktična upotreba kroz sve što su oni prošli prije 16 godina. A znamo kako Ljubljana danas izgleda, rekao nam je gradonačelnik Pastrovicchio.
U Ljubljani su, kako je Koželj rekao na sastanku, prvo postavili sami sebi pitanje što napraviti od grada. Druga je stvar bila apsolutna participacija javnosti. I od samog početka planiranje je bio javni participativni postupak.
Tako i od gradonačelnika Vodnjana čujemo da je dogovoreno da se postupci podijele u tri grupe. U prvoj je ono što se može odmah napraviti da bi javni prostor bio uredan. Koželj kaže da je javni prostor ogledalo građana i ako je placa neuredna, onda su i građani neuredni, bez obzira koliko je više onih koji teže urednosti. Dakle, prvi je korak da se prostor očisti, da se unificira urbana oprema, poploči, popravi što popraviti treba i slično.
Drugi korak je uključivanje javnosti u stvaranje vizije, jer vizija grada i strategija razvoja prostora nije vizija gradonačelnika - on je samo sprovodi.
- Vizija je društveni dogovor. Ljudi koji žive u gradu moraju se dogovoriti u kojem smjeru se razvijati. A kad se posloži vizija onda se ide u konkretne projekte, kaže gradonačelnik Pastrovicchio.
Treći korak je priručnik za gradnju, koji će identificirati tipologiju Vodnjanštine, identificirati primjere dobre i loše prakse i da se na toj podlozi naprave upute za graditelje. I njima priručnik za gradnju pomaže, a na dugi rok dovodi do cjelovitog izgleda o kojem se često govori kad se priča o regijama isklesanog identiteta.
- Naš slijedeći korak je sastanak na kojem će i moji suradnici predstaviti što se može napraviti i urediti odmah te kojim podacima raspolažemo da bi mogli organizirati radionicu s građanima za razvoj mjesta, rekao je Pastrovicchio.
S obzirom da Vodnjan nije jedini koji nema jasnu viziju prostornog razvoja, ovaj je proces zamišljen kao inkluzivni model u koji su dobrodošli svi koji smatraju da im treba pomoć.