Najuža ulica unutar starogradskih bedema Buzeta u svom najužem dijelu široka je tek 64 centimetra. Današnju Ulicu Romana Floridana, koju mještani nazivaju još i Uska ulica, ili "Ku pasan, pasan", nekoć su zvali Calletta ili Canisella. Lokalni turistički vodiči, interpretatori zavičajne baštine, ovu su zanimljivost zadnjih godina ugradili u svoj itinerer pa joj to, kada ponovo živne turizam, može donijet inozemnu slavu, možda ne u tolikim razmjerima kao što je to titula najmanjeg grada na svijetu donijela obližnjem Humu, ali dovoljno da Buzet postane prepoznatljiv i po toj svojoj zanimljivosti. Konačno, time što je prije pola stoljeća Čakavski sabor proglasio Hum najmanjim gradom na svijetu kako bi pokrenuo obnovu, ne samo što je potaknuo njegovu revitalizaciju, već ga je i uspješno brendirao jer je s vremenom postao prava turistička atrakcija.

Turističku dimenziju najuže starogradske ulice prije desetak godina pokušala je valorizirati i Turistička zajednica čijom se inicijativom ona s buzetskog brda "spustila" na Fontanu i osvanula na bočnoj fasadi poslovno-stambene zgrade u podnožju starogradske jezgre, u obliku 3D iluzionističkog murala. Izveo ga je Filip Mrvelj, u to vrijeme jedini 3D street art slikar u Hrvatskoj, koji je javnosti poznat po tome što je na malom gradskom kupalištu u Slavonskom Brodu napravio najveću 3D sliku na svijetu. Možda buzetski grafit nije bio najspretnije riješen, ali je i na taj način, kroz motiv najuže buzetske ulice, provučena poruka da u Istri i Buzetu ima još puno mjesta koja nisu istražena. Skrivena su od pogleda, a zapravo su zanimljiva.

Do podatka da se Floridanova ulica nekoć zvala Calletta došao je Matija Nežić, koji je istražujući buzetsku povijest otkrio da je u Buzetu uz malu postojala i velika ulica.

- U mletačkom dijalektu koji je bio glavno sredstvo komuniciranja od Veneta pa sve do Istanbula, ulice su bile calli. Najpoznatija je i najopjevanija ona zadarska, Kalelarga što znači široka ulica, calle larga. Buzet je također imao široku, odnosno veliku ulicu koja se nazivala Calusa. Do danas nije mi poznato koja joj je točna lokacija, pretpostavka je da je to bila ona koja je s Pjacaleta vodila prema crkvi sv. Jurja. S druge strane, najdraža i najzanimljivija je uvijek najuža i najmanja ulica, čiji je naziv u deminutivu Canisella ili Calletta, današnja Ulica Romana Floridana kaže Nežić.

Za razliku od ostalog dijela Istre Buzet je u povijesti uvijek bio dobro naseljen. Tome je najviše kroz stoljeća pridonijelo doseljavanje iz Dalmacije, Bosne i Furlanije. Prezimena mještana čiji se sastav konstantno mijenjao, kroz stoljeća su se izgubila ili pak mijenjala, no ono što je kroz povijesne zapise dostupne u arhivima moguće konstantno pratiti su upravo imena ulica i trgova. U dokumentima se one spominju kao contrade, što je zapravo širi pojam od ulice pa može označavati nekakav dio grada, odnosno kvart. Od kontrada u Buzetu se, nabrojat će Nežić, prema dostupnim izvorima od 16. stoljeća nadalje javljaju Riparo, Scriglio, Fracchia, Calusa, San Giusto, San Giorgio, Jerna (Cisterna), Piazza, Piazzaletto i druge.

Kao što je postojala najšira i najuža ulica, tako je postojao i veliki i mali trg.

- Piazza je bio glavni gradski trg, na njemu su se nalazile kroz povijest sve bitne institucije od ureda komune, rašporskog kapetana, općine. Austrijska uprava je u prostore palače kapetana smjestila Kotarski sud, a i danas u njoj povremeno ureduje ispostava Općinskog suda u Pazinu. Tu se nalazi i župna crkva sa zvonikom. S druge strane pored glavnog trga bio je i mali trg, pa je on nazvan deminutivom Piazzaletto, a do danas je sačuvan naziv Pjacalet. Danas je to najveća javna površina u gradu, no treba uzeti u obzir da su na tom mjestu u zadnjem stoljeću nestala dva niza kuća i nekoliko zidom ograđenih gradskih vrtova. Izvorni Pjacalet obuhvaćao je tek trg ispred zgrade današnje muzejske radionice kovačije, tvrdi Nežić.

Od zanimljivijih naziva svakako je tu Riparo za kojeg Nežić navodi kako postoji nekoliko utemeljenih teorija njegova nastanka. Riparo doslovno znači zaklon, a to je mjesto posebno po tome da je on zaklonjen i od najveće bure. Ljeti je to zaklon od sunca, jer je tu posađen stoljetni drvored ladonja čiji hlad je ugodan i za najtoplijih ljetnih dana. U povijesti je taj prostor bio siguran zaklon od neprijatelja, jer je bio najbliži gradskim vratima i osiguran jakim bedemom i kulama iz XVI. stoljeća. Danas je poznat u nešto izmijenjenoj inačici Lopar.

        Toponim koji nije ostao sačuvan, ali je posebno zanimljiv i karakterističan je Scriglio. To je trg uz bočnu stranu župne crkve koji je isklesan u živoj stijeni pa mu naziv potječe od velike kamene škrile. Nekada je to bila jedna od glavnih trgovačkih ulica, nalazile su se tu tržnica, ali i razne trgovine. U međuratnom razdoblju bile su to: trgovina porculana gospođe Perinette Gortan, željezara vlasnika Cristiana Prodanettija, urarska radnja Piera Pauletića, te trgovine Fabiani i Rottini. U novije vrijeme od Piazze Scriglio ostao je naziv Plac, a obzirom da je nekad tu bila tržnica u okolnim selima taj naziv podrazumijeva tržnicu, pa bi govorili da "neseju prudat nekaj na Plac".

Nestanku starih toponima svakako je kumovalo uvođenje službenih imena ulica i trgova za vrijeme talijanske uprave. Lopar je tako postao Viale Duca d'Aosta, Šterna je postala Piazza Roma, a glavni trg nosio je ime talijanskog kralja Vittorija Emanuela. Stare toponime nije uzela u obzir ni nova vlast nakon oslobođenja pa je Piazza Vittorio Emanuele postala Titov trg, a niz ulica nosi imena poginulih boraca. Usprkos tome i gotovo stopostotnoj promjeni stanovništva u poslijeratnom razdoblju, određeni se toponimi uspješno odupiru zaboravu i valjalo bi ih valorizirati.

Postoje, kaže Nežić, lijepi primjeri prezentacije starih naziva. Primjerice u starom djelu Zagreba stari su nazivi "vulica" otkriveni na fasadama i restaurirani, a ima i drugih primjera gdje se na pločama sa današnjim nazivima, u drugom redu ili u zagradi, navode i nekadašnji nazivi. Domišljati naziv buzetske Uske ulice "Ku pasan pasan" pokušaj je mještana da o toj maloj ulici stvore i razvijaju priču koju mogu ispričati kao svoju, makar ona nije povijesno utemeljena. Jer tek rijetki znaju tko je bio Romano Floridan po kojem je službeno dobila ime. Tek nakon dugog istraživanja po Buzetskim zbornicima, Nežić je došao do podatka da je Romano Floridan bio četrnaestogodišnjak kojeg su krajem veljače 1944. godine u Danama bajunetom ranili i ubili Nijemci.

Povezane vijesti

• Buzetu iz europskog socijalnog fonda 559.760 kuna
• Za rekonstrukciju javne rasvjete osigurano 2,4 milijuna kuna
• Je li "tona" jednako teška u Sloveniji i u Hrvatskoj?