Istraživanje je pokazalo da regionalne političke stranke formiraju poseban odnos prema nacionalnoj državi, međutim u slučaju IDS-a se taj odnos formirao u vrijeme stvaranja same države što je tipološki devijantan slučaj. IDS sustavno miješa pojmove decentralizacija i regionalizacija te govori o autonomiji za istarsku političku scenu, kaže Tatjana Tomaić

Kako je i kako nastao i na kojim temeljima počiva IDS? Tko su osnivači i čelnici IDS-a i kakav je njihov odnos prema državi i državnim institucijama? Zbog čega stranka s političkim programom koji se u demokratskim promjenama zauzimao za anacionalni sustav društva, federalni ustroj Hrvatske, autonomiju Istre, transgraničnu Euroregiju Istru, demilitarizaciju, istarsku naciju i istrijanstvo toliko premoćno pobjeđuje na lokalnoj razini?

Neka su to od najvažnijih pitanja na koja je istražujući politiku identiteta IDS-a odgovore pokušala dati mr. sc. Tatjana Tomaić, te je upravo na temu istarskog regionalizma i politike identiteta IDS-a u lipnju 2012. godine magistrirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Radi se o jednom od rijetkih znanstvenih istraživanja fenomena istarskog regionalizma, odnosno politike najprepoznatljivije hrvatske regionalne stranke koje je autorica priredila i u obliku knjige naslova "IDS (ne)uspjeh istarskog regionalizma", koja će ove jeseni biti predstavljena u Puli.

Upitali smo je što ju je inspiriralo da se u svom znanstvenom radu pozabavi upravo političkim projektom IDS-a.

Istraživanje

- Kao znanstvenica već se dugi niz godina bavim istraživanjem svih oblika društvenih i političkih čimbenika vezanih za područje Istre kroz povijesne, politološke i pravne znanosti. Sva područja mog interesa i istraživanja usmjerena su na aktualne tematike od istraživanja vezano za Savudrijsku valu i hrvatsko-slovensku granicu na rijeci Dragonji, do političkih stranaka posebice IDS-a i HDZ-a. Graničnim pitanjima sa Slovenijom, a nadasve politikama identiteta IDS-a se bavi mali broj znanstvenika u Hrvatskoj, a koliko mi je poznato ovog momenta u Istri nitko osim mene. Stoga mogu sa sigurnošću reći da sam kao stručnjakinja za granična pitanja i politička analitičarka zasigurno dobra poznavateljica društveno-političke situacije u našoj županiji. Ova knjiga znanstveni je magistarski rad koji sam obranila na FPZ-u pod mentorstvom redovitog profesora u trajnom zvanju dr. sc. Tihomira Cipeka. Taj rad nije prerađen niti dopunjen nego je tiskan u originalnom konceptu osim osuvremenjivanja podataka o imenima nekoliko članova IDS-a na novim funkcijama. Razlozi za takav odabir i pristup čitateljima su u činjenici da je djelo kompaktno, suštinski najjasnije i najpreglednije baš u takvoj istraživačkoj formi. Knjiga obuhvaća period do 2003. godine s posebnim fokusom na razdoblje stvaranja Republike Hrvatske i njezine konsolidacije, vrijeme Domovinskog rata i velikosrpske agresije kao i detaljnu analizu Istre početkom 1990. godina, sve do oblikovanja političkih pokreta i političkih stranaka koji su bili nositelji novog demokratskog, višestranačkog, kompetitivnog i parlamentarnog ustroja.

- Do kakvih ste saznanja došli istražujući korijene istarskog regionalizma? Kako je i zašto nastao IDS i na kojim temeljima počiva?

- Istraživanje je pokazalo da regionalne političke stranke formiraju poseban odnos prema nacionalnoj državi (što je reprezentativni slučaj), međutim u slučaju IDS-a se taj odnos formirao u vrijeme stvaranja same države što je tipološki devijantan slučaj. IDS sustavno miješa pojmove decentralizacija i regionalizacija te govori o autonomiji za istarsku političku scenu. IDS se zalaže za opći oblik demokracije, ali za parcijalni oblik vladanja, zagovara istrijanizaciju Hrvatske, nastoji održati autokratski sveukupnu moć te deklarativno postavlja visoke standarde koje ne poštuje u vlastitoj sredini. IDS su 7. prosinca 1989. godine osnovali Josip Komparić i Ivan Pletikos, a već desetak dana kasnije dogovorili su fuziju sa Savezom za napredak Istre kojeg su vodili Ivan Pauletta, Elio Martinčić i Mario Sandrić. Tako je stvoren novi IDS iz kojeg su Komparić i Pletikos nedugo zatim i izbačeni. U formalnom smislu IDS postaje stranka između 14. i 19. veljače 1990., uvođenjem višestranačkog sustava i legaliziranjem političkih stranaka. Strankom je upravljao savjet od 15 članova i izvršni odbor od 9 članova. Prvi predsjednik stranke Ivan Pauletta ostaje na toj funkciji do početka lipnja 1990. godine, kada ga zamjenjuje Elio Martinčić. Na prvoj skupštini IDS-a 7. srpnja 1991. godine u Medulinu na čelo IDS-a dolazi, kao treći predsjednik Ivan Jakovčić koji se uključio u IDS u dvanaestom ogranku porečke podružnice osnovanom u gradskoj mjesnoj zajednici "J. Rakovac", gdje je odmah i izabran za predsjednika ogranka. On je na dužnosti predsjednika IDS-a bio 23 godine, do 25. Izbornog sabora IDS-a 14. veljače 2014., kada je kao jedini kandidat predsjednik IDS-a postao Boris Miletić, ponovno izabran kao jedini kandidat 17. veljače 2018. godine. To je odgovor na pitanje kako a zašto i kakvi su temelji na kojima počiva IDS, koji su objašnjeni u knjizi, morati ćemo pustiti i čitatelje da nešto sami pročitaju i otkriju.

- Kontroverzni ste već u naslovu knjige iz kojeg se ne da na prvu iščitati smatrate li da je IDS uspio ili nije u svom političkom programu. Dakle, po vama, uspjeh ili neuspjeh?

- Moje istraživanje je pokazalo neuspjeh njihovog plana regionalizma. U svome političkom djelovanju IDS zagovara transgraničnost, ideju o stvaranju regionalnog parlamenta Istre i Istre regije u Europi regija. Novi Istarski sabor, zamišljen po IDS-u, predstavljao bi institucionalizirano političko tijelo sastavljeno odHrvata, Slovenaca i Talijana (kao nekada u Istarskom saboru) koji bi predstavljali geografsku Istru iz triju država, zamišljenu Euroregiju Istru. Pokušaji su to stvaranja transregionalne vlade i donošenja adekvatnih programa i zaključaka u smislu legaliziranja takvih težnji. IDS-ov projekt Istra regija u Europi regija, tj. stvaranje zajedničke regije s nadnacionalnim institucijama koje politički djeluju u trima državama nije uspio. U Brtonigli je u lipnju 1995. pod pokroviteljstvom Vijeća Europe održan seminar o Lokalnoj samoupravi i prekograničnoj suradnji na kojoj su razjašnjeni neki važni aspekti glede istarske prekogranične regije. Time je projekt Euroregije Istre, neovisno o predloženim prijedlogom modela u šest točaka koji je iznijela tadašnja istarska podžupanica Loredana Bogliun-Debeljuh, postao definitivno nerealiziran projekt i prošlost u kontekstu političkih ciljeva IDS-a.

- Nije li taj pojam "euroregije" i dan danas u uporabi?

- Nakon tog neuspjeha, IDS, iako je to projekt bez rezultata, povremeno koristi izraz Euroregija Istra kao nekadašnju strategiju uzdajući se u zaborav biračkog tijela. Nemojmo međutim zaboraviti da je u travnju 1994. stranka usvojila Rovinjsku deklaraciju, te Deklaraciju o Euroregiji Istri koja definira svrhu, ciljeve i sjedište Euroregije, ali i područje koje bi taj projekt trebao obuhvaćati. Ta je Deklaracija sastavni dio političkog programa IDS-a i ona obvezuje sve članove IDS-a u svim institucijama političkog sustava i u javnom životu, međutim od tih se ciljeva u suštini odustalo. Doduše kroz čitavu svoju političku aktivnost čelnici IDS-a nastavljaju s uporabom slogana Istra regija u Europi regija, koristeći ga po potrebi na istarskoj političkoj sceni u cilju politiziranja i stvaranja konflikata. Međutim oni znaju jako dobro da ne postoje nikakvi povijesni razlozi, a ni ustavno-pravne mogućnosti koje bi mogle ozbiljno otvoriti pitanje institucionalne realizacije takvog projekta. Takvu politiku provode i danas pokušavajući nametnuti i dalje u javni diskurs pojam za Istarsku županiju Istra regija.

- Zbog čega ta ideja IDS-a nije zaživjela nigdje izvan Istre, premda tri koze na stranačkom grbu svjedoče da je plan bio proširiti je na čitavo zemljopisno područje Istre bez obzira na granice?

- Tri koze u simbolici IDS-a predstavljaju Istru u tri države: Republici Hrvatskoj, Republici Sloveniji i Republici Italiji, tj. zamišljeni prostor Euroregije Istre. Mogli bismo zaključiti, ako bismo se vodili verbalnom retorikom IDS-a, da je od tri koze živa samo jedna, i to polovično. Talijanska koza nije nikada uspjela oživiti na području Italije, a bilo bi pogrešno kada bismo je prihvatili kao simbol talijanske manjine u Istri jer je ni sami pripadnici talijanske manjine ne prihvaćaju na taj način. Slovenska je koza imala slabašan pokušaj djelovanja. Uspjeh takvoga političkog djelovanja IDS-a u hrvatskom dijelu Istre nije postigao rezultate u Slovenskoj Primorskoj, prvenstveno zbog homogenosti stanovništva, cjelovitog poimanja političke kulture i sociologije države kao i razvijene nacionalne i državne svijesti. Treća koza, hrvatska, podijeljena je teritorijalno u većem dijelu na Istarsku županiju i u manjem dijelu na Primorsko-goransku županiju. Rezultati djelovanja IDS-ove koze vidljivi su još uvijek u IŽ-u, dok su u PGŽ-u u slabljenju u odnosu na 90-te godine i marginalizirani na usko područje Opatije. Svjedočanstva sudionika političkih zbivanja te analiza arhivske građe pokazuju nam da su za IDS-ov neuspjeli pokušaj konstituiranja Euroregije Istre prvenstveno zaslužni slovenski intelektualci koji su uvidjeli motive tvorbe takve transgranične institucije kao napad na državni suverenitet i teritorijalni integritet Republike Slovenije. Metaforički mogli bismo opisati da je IDS zagrizao previše i slomio zube na Sloveniji.

- Koliko je po Vama istrijanstvo kao jedan od političkih projekata stranke bilo distanciranje od raznih nacionalizama koji su nakon raspada bivše države zavladali ovim prostorima, a koliko projekt homogeniziranja biračkog tijela i stvaranje stabilne izborne baze?

- Ne bih se složila s takvom tvrdnjom. Devedesetih godina 20. stoljeća demokratske snage u Hrvatskoj predvođene dr. Franjom Tuđmanom i Hrvatskom demokratskom zajednicom pokrenule su proces obnove hrvatske države i nacionalne integracije, dok je istodobno u Istri IDS nudio vlastiti sustav vrijednosti. Ti su procesi bili u suprotnosti ne samo s Tuđmanovim nastojanjima, nego i s cjelokupnom političkom praksom nastajanja novih država na prostoru srednje i istočne Europe. Iz izloženih razgovora s predsjednikom Tuđmanom i analizom njegovih izjava vidljivo je da je dr. Franjo Tuđman od samog početka demokratskih promjena i uspostavom neovisne države Hrvatske podržavao dijalog suradnje i zajedništva s IDS-om i njegovim čelnicima u cilju dobrobiti Istre i Hrvatske.

- Što je onda, po Vama, posrijedi?

- IDS izgrađuje istrijanstvo kao projektni identitet tražeći pritom

redefiniranje i preobrazbu postojećih društveno-političkih odnosa i struktura za ostvarenje svojih ciljeva. Gradeći istrijanstvo kao kolektivni identitet zamaskiran u identitet otpora prema Etzionijevoj formulaciji (koji nije izgrađen na osnovi civilnog društva već na produljenju zajedničkog otpora) IDS provodi politiku konstrukcije istrijanstva i time dovodi u pitanje državu-naciju i državne institucije društva iz kojeg je nastao.

Analiza izjava čelnika IDS-a pokazuje da su oni nedvojbeno zagovarali posebni istarski regionalni identitet. Njihovo inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na posebnom statusu Istre regije u Europi regija, nastojanje da se oblikuje posebni regionalni identitet što je bio osnovni element politike IDS-a na početku devedesetih godina, vodilo je sukobu s vladajućim HDZ-om. Kasnije se, unutar IDS-a, s daljnjim razvojem politike identiteta oblikovala struja koja je taj identitet nastojala jače spojiti s nacionalnim hrvatskim identitetom što je dovelo do rascjepa unutar stranke. Čelnici IDS-a pozivali su građane na izjašnjavanje kao Istrijani te vješto iskoristili proces društvenih promjena u situaciji prelaska iz jednostranačkog u višestranački politički sustav i u trenucima stvaranja Hrvatske države djelovali kao destabilizirajući faktor tražeći regiju s posebnim statusom.

- U čemu je tajna kontinuiteta uspjeha IDS-a u Istarskoj županiji?

-Uspjeha ili neuspjeha?

- Izborni rezultati i pobjede sugeriraju da se radi o uspjehu. Vi ne mislite tako?

- Da, istina je, IDS još pobjeđuje u Istarskoj županiji, ali kako? Stajališta stanovništva i njihova podrška politikama pojedinim strankama mjerljiva su izbornim rezultatima. Što se tiče veličine i jačine IDS-a dovoljno je pogledati statistiku koja pokazuje pad njihove potpore od prvih samostalnih izlaska na lokalne izbore kada su osvojili 72%, pa do širokih koalicija iz 2017. godine koje uključuju HNS, HSLS, Istarsku stranku umirovljenika i Zelene i koje pokazuju 56,78 % potpore birača. Od 85.247 glasova dobivenih samostalno 1993. godine, IDS sada može sa svim koalicijskim partnerima računati na 46.548 birača koji podržavaju njihov program i način razvoja Istarske županije. Toliko značajan pad potpore stranci koja od samog početka nastanka naše države upravlja Istarskom županijom značajan je pokazatelj nezadovoljstva stanovnika Istre ostvarenom politikom IDS-a, koja je povezana s gospodarskom stagnacijom IŽ-a, te učincima na društvenu i političku stabilnost društva u Istri. Građani svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo postojećim stanjem u sredini gdje žive pokazuju na biralištima stoga analiza lokalnih izbora pokazuje da u Istarskoj županiji raste nezadovoljstvo politikom IDS-a.

- Mnogi tu dominaciju i stil vladanja uspoređuju s HDZ-om na nacionalnoj razini. Vidite li i Vi neke sličnosti?

- Tema je to mog aktualnog znanstvenog istraživanje koje provodim u okviru teme doktorske disertacije Politike identiteta: studija slučaja - Hrvatska demokratska zajednica i Istarski demokratski sabor. Interes rada je da te društvene karakteristike sagledam u funkciji njihova oblikovanja sa strane politike, to jest u kontekstu djelovanja i ponašanja dominantne političke stranke. Po Sartoriju stranka koja pobjedi u tri izborna ciklusa zaredom je predominantna. Kada je riječ o Hrvatskoj, to je dakle politika HDZ-a, a kad je riječ o Istri, to je politika i praksa IDS-a. Cilj istraživanja je pronaći odgovor na pitanje: što je to, ukoliko se usporede dvije najsnažnije i dominantne političke opcije u Hrvatskoj i Istri, dakle HDZ i IDS, što te stranke čini politički uspješnima, jesu li to neki zajednički ili različiti čimbenici, i konačno, u kojoj se mjeri taj njihov politički uspjeh "prelijeva" na svehrvatsku političku i društvenu stabilnost? Da li se one podudaraju ili razlikuju u pogledu programskog i politički ostvarenog pristupa politici identiteta (nacionalno, državotvorno, stabilnost poretka, europejstvo)? Mogu samo reći da me raduje to istraživanje koje provodim. Sine ira et studio- bez srdžbe i pristranosti.

- Kakvi su rezultati vašeg istraživanja vezano za ulogu IDS-a 90-tih godina 20. stoljeća? Mijenja li se retorika čelnika stranke kroz godine ili se samo radi o drugačijem stilu nove generacije stranačkih lidera?

- Istraživanje je pokazalo negativnu ulogu regionalne stranke IDS-a na proces demokratske konsolidacije i društvene stabilizacije u Hrvatskoj 90-ih godina 20. stoljeća u vrijeme stvaranja Republike Hrvatske. IDS je imao destabilizirajući utjecaj na hrvatsku društvenu i političku stvarnost 90-ih godina 20. stoljeća stvarajući prividne sukobe i lažne neprijatelje. Rezultati istraživanja ne pokazuju političku volju IDS-a za stvaranje države Hrvatske kao izraza stoljetne težnje hrvatskog naroda, podržavanja legitimne vlade i rada državnih institucija pa se može zaključiti da u djelovanju IDS-a na početku demokratskih promjena u Hrvatskoj nije bilo pozitivnog doprinosa nastanku suverene, neovisne i međunarodno priznate Republike Hrvatske, konsolidaciji demokracije i stabiliziranju ustavnog poretka Republike Hrvatske. Naša demokracija je sada stabilna, jaka i konsolidirana tako da sada nije niti moguće razviti procese koji bi imali negativan utjecaj poput onih iz 90-tih godina 20. stoljeća. IDS nije mijenjao ideologiju niti programske dokumente, ali je nakon ulaska u Sabor 1992. i pobjede u IŽ 1993. primjetljiva pozitivna promjena njihove politike u odnosu prema nacionalnoj državi, koja je bila posljedica prvih unutarstranačkih sukoba. Većina IDS-ovih čelnika iz 90-tih je istupila iz stranke ili je danas politički neaktivna stoga su mlađi članovi IDS-a zasigurno slabo upoznati sa političkim djelovanjem koje je obilježilo stranku u najkritičnijim trenucima stvaranja naše domovine. U novim generacijama čelnika IDS-a ne primjećujem nastavak negativne politike njihovih prethodnika iz 90-tih godina.

- Važno mjesto u ovom Vašem istraživanju i radu ima i Glas Istre.

- Moj znanstveni rad je kombinacija historiografskih i politoloških istraživačkih postupaka te analize sadržaja izvornih dokumenata IDS-a i političkih nastupa čelnih ljudi ove stranke. Metodološki pristup u analizi i u izvođenju zaključaka temelji se na opisu i prikazu političkih stajališta danih u programskim dokumentima stranke kao i na velikom broju izjava stranačkih čelnika IDS-a koji su objavljivani u Glasu Istre od rujna 1989. do svibnja 1993. godine. Provedena analiza obuhvatila je sve brojeve Glasa Istre u analiziranom razdoblju po kriteriju odabira svih novinskih članaka u kojima se objavljuje ime stranke glede različitih informacija kroz obrađeni period: formiranje stranke te gradskih i općinskih podružnica, izjave čelnika stranke, stranački skupovi i programi, izborne kampanje i rezultati izbora, kao i praćenje svih izvješća vezanih uz IDS, poput komentara i osvrta, te pisma čitatelja. Na temelju obrađenog materijala u analiziranom razdoblju koji obuhvaća ukupno 866 novinskih članaka dobiva se povijesno-politički kontekst nužan za razumijevanje predmeta analize, dok je 178 citiranih i izdvojenih priloga Glasa Istre korišteno kao snažan argument u metodološkom pristupu istraživačkom predmetu u svrhu definiranja aspekta političkog identiteta stranke. Stoga hvala Glasu Istre na objektivnim člancima koji su mi pomogli sagledati ulogu IDS-a u procesu stvaranja Republike Hrvatske.

Povezane vijesti

• HDZ: Potrebna je strategija migracijske politike
• Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule o odnosu državne vlasti prema Uljaniku i 3. maju: "HDZ je učinio sve da problem Uljanika pretvori u prvoklasno političko pitanje. ODNOS HDZ-A PREMA ISTRI JE IRITANTAN"
• TUŽBA IDS-a PROTIV HDZ-ovke: Odvjetnik Monike Udovičić traži  dokumente koji bi mogli otkriti što se u IDS-u govorilo na zatvorenim sastancima. Zvao je brojna istaknuta imena za svjedoke. Odvjetnik IDS-a iznio niz dokumenata s ciljem da se dokaže da stranka nije imala ništa s Uljanikom