Boris Miletić (D. ŠTIFANIĆ)
Je li se u sličnim situacijama, na isti način obrušio na samoupravu u drugim gradovima? Naravno da nije. Da se sve ovo događa negdje drugdje, nema šanse da bi se odnosili tako bahato, smatra Boris Miletić
Radnici Uljanika već su 17. dan u štrajku, odluke Vlade, a ni suda o budućnosti Uljanik Grupe nisu još donesene, a IDS je ovih dana zbog toga do kraja "zaratio" s HDZ-om i Vladom. Zato smo predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića pitali kakva će biti socijalna slika Istre ako se na kraju ipak dogodi stečaj.
- Uljanik je ne samo najveće poduzeće Pule nego i Istre, sa značajnim udjelom u industrijskoj proizvodnji i velikim udjelom izvoza. Kad gledamo ranije godine s više isporuka, to se direktno odražavalo na vanjskotrgovinsku bilancu, jer i velik dio uvoza otpada na Uljanik zbog repromaterijala. Kad su normalno poslovali, prihodi su bili preko dvije milijarde kuna godišnje, a onda je jasno koliko je to za Istru važno. Često se doživljavamo samo kao turistička regija, no turizam je tek na trećem mjestu. S druge strane ako znamo da Uljanik grupa mjesečno samo za bruto plaće radnika treba oko 70 milijuna kuna, onda znamo koliko to znači i za plaćanje poreza i javne financije, državne, ali i lokalne, a kad se tome doda i cijeli lanac dobavljača, znamo što to znači opet za javne financije. Normalno da nitko ne želi ni razmišljati o tome da će sutra sve to biti ugašeno, ali kako stvari stoje - Vlada gura tvrtku u stečaj, čemu se mi izuzetno protivimo.
- Nikako da se izgovori riječ stečaj?
- Tako je. Očito, ne samo zbog veličine Uljanika, nego općenito industrijske proizvodnje. No, moja poruka je jasna: za nas je Uljanik neophodan, i pritom mislim za cijelu Hrvatsku. Nama je turizam u državi već prevelik u udjelu BDP-a Hrvatske, preko 20 posto, a to nije dobro. Ne, međutim, zbog toga što je turizam prerazvijen, već industrijska proizvodnja zaostaje. Proizvodnja je neophodna, i stav je regionalne zajednice da Uljanik treba očuvati. To je zadnja velika industrijska grana u ovoj zemlji koja zapošljava velik broj radnika, nema niti jedne druge.
- Ima li Grad Pula spremne mjere za takvu situaciju?
- To vam je taj paradoks javnih financija: dok ekonomija ide dobro, lako ulažete u nove projekte i društveni standard, a kad je kriza, i onda imate manje sredstava u proračunu, tada još i morate više izdvajati za socijalu. Stoga mi itekako pomno pratimo događaje, 2018. godinu smo proračunski vodili izuzetno restriktivno u smislu rashoda, i normalno da razmišljamo što kao lokalna zajednica možemo učiniti ako veći broj ljudi ostane bez posla. Dosad su ljudi koji su odlazili iz Uljanika uglavnom nalazili nova radna mjesta, ali sada moramo biti spremni za nove situacije: predvidjeli smo značajnija sredstva za socijalna davanja, potom kroz razne usluge od dječjih vrtića, školskih marendi, produženog boravka do komunalnih davanja kroz oblike pomoći, a s druge strane kroz našu agenciju, kroz naše poduzetničke programe, ako se netko bude htio preusmjeriti u nove vlastite obrte, omogućit ćemo edukacije, prekvalifikacije, ali i povoljnepoduzetničke kredite.
- Kako stečaj može utjecati na IDS na ovim izborima u svibnju, odnosno je li vas strah za vlastiti rejting, motiv tako oštrih riječi prema HDZ-u?
- HDZ je učinio sve da problem Uljanika pretvori u prvoklasno političko pitanje. Je li se u sličnim situacijama na isti način obrušio na lokalnu samoupravu u drugim gradovima? Naravno da nije. To je njihova taktika i to što napadaju IDS je manji problem. Ono što je stvarno iritantno je njihov odnos prema Istri, pa i prema Rijeci. Da se sve ovo događa negdje drugdje, nema šanse da bi se odnosili tako bahato i bezobrazno. Pogledajte njihov odnos prema radnicima, poruke koje su slali ministri posljednjih dana. Nemaju minimum pristojnosti i ljudskosti ako hoćete da stanu pred radnike i priopće im odluku, kakva god ona bila, nego šalju emisare, Bandića i Štromara. Kao da nije dovoljno da ne primaju plaću, nego im treba oduzeti i dostojanstvo! To je stvarno sramota. Što se tiče odgovornosti IDS-a, ako znamo da cijela lokalna razina zajedno ima 0,7 posto dionica Uljanika, onda znamo i da je taj utjecaj zanemariv. U tom smislu odgovornost lokalne uprave, na izbor menadžmenta, na donošenje odluka - apsolutno ne postoji. To je lako utvrditi. Svi oni koji politički ne mogu pobijediti IDS sada su vidjeli svoju šansu, da na muci Uljanika pokušaju naštetiti IDS-u. To vam pokazuje koliko smo mi još uvijek zaostali, u smislu političke kulture. Umjesto da argumentirano tražimo rješenje za Uljanik i 3. maj, da raspravljamo o tome može li, primjerice, talijanski model brodogradnje funkcionirati u Hrvatskoj, nama se pitanje opstanka brodogradnje kao posljednje industrijske grane u Hrvatskoj pretvara u pokušaj destabilizacije IDS-a i u konačnici, same Istre.