Snimio Milivoj MIJOŠEK
Čovjek se ne može ne zapitati da li je moguće da je Silvio Kutić nakon filmskog uspjeha s Infobipom, s kojim je pokorio svijet svojim inovativnim rješenjima u IT sektoru, doista isti onaj obični Vodnjanac kakav je bio i prije poslovnog uzleta o kojem će se jednom ili snimati film ili pisati knjige.
Slušajući ga u moćnoj zgradi Infobipa, dizajniranoj tako da su svi prostori otvoreni prema svjetlu, a južni posebno prema Brijunima, sugovornik shvati da malo toga od onoga što Kutić radi uopće može razumjeti. Kao da putujući nekim drugim svemirom mozak suosnivača i izvršnog direktora Infobipa funkcionira drugačije, hvatajući frekvencije nedostupne običnim ljudima. To čime se on i njegova tvrtka bave onome koji nema pravog doticaja s IT industrijom apstraktno je i nejasno do te mjere da nakon nekog vremena u razgovoru više ništa ne propituje. Gotovo da i ne sudjeluje, samo sluša, ni ne trudeći se previše zapamtiti. No istodobno se u svakodnevnom životu susreće s proizvodima koje Infobip isporučuje na svjetskom tržištu.
Vodnjanski div, kako tepaju toj kompaniji s više od 3.200 zaposlenih po cijelom svijetu, i ukupnim prihodom većim od 1,1 milijarde dolara, trenutno pokriva, zahvaljujući kupnji irske informatičke firme Anam, 64 posto ukupnog broja mobilnih uređaja na svijetu. Zajedno su dvije najbolje tvrtke u segmentu sigurnosti u komunikaciji koja se odvija, recimo, SMS porukama.
Krajnje pojednostavljeno, može se reći da je golema vjerojatnost da ćete dobivanjem nekog maila svoje banke ili osiguravajućeg društva koristiti proizvode Infobipa. Još malo preciznije: nema nikakve sumnje da vam je u većini slučajeva kad vas kontaktira banka ili osiguravajuće društvo poruka u mobitel sletjela zahvaljujući vodnjanskom jednorogu. Tako se, naime, nazivaju novije tvrtke čija vrijednost prelazi milijardu dolara. Zahvaljujući Infobipovom poslovnom uzletu, koza konačno više nije jedina životinja koja asocira na Istru! Ovdje se sada udomaćio jednorog!
Tek kad se dublje uđe u priču oko Infobipa mogu se pokušati shvatiti razmjeri njihovog uspjeha koji se približava kulminaciji.
Infobip je, naime, upravo ovih dana na velikoj poslovnoj prekretnici - ide po još 500 milijuna dolara za daljnje širenje! Oči svjetskih ulagača usmjerene su prema malom Vodnjanu. Da nije istina, čovjek ne bi povjerovao. Takve priče su poticajne, čovjek se uvjeri da je svašta moguće, koliko god ludo zvučalo.
Nakon puna tri sata razgovora s potpuno relaksiranim i jednostavnim Kutićem, što je rezultat svjesnosti o svom značaju, ne možeš se ne zapitati zar ga doista, nakon što je Infobip postao globalni lider u jednom segmentu svog poslovanja te samo u 2020. ostvario prihod od 1,1 milijarde dolara, nikakve statusne i materijalne vrijednosti ne zanimaju.
"Bentley, pitaš, dal' me to zanima? Imam ga, da, naravno. Pa tko ga nema! Ali malenog. To je onaj autić s kojim mi se sin igra!".
Baca šalu dok rukom uzima neku kutijicu i simulira kako vozi Bentleya. Tako odgovara na sitnu provokaciju. Bentley definitivno nije njegov đir ni kućni odgoj. Kutić ni po koju cijenu ne želi biti ono što nije: prototip bogataša, milijunaša koji se ne zna nositi s onime što ima. Iako je zavirivanje u tuđi novčanik i, općenito, financije, krajnje bezobrazno, stara je to hrvatska navada kojoj je teško odoljeti. Kutićevo se bogatstvo kroz Infobip mjeri u puno, puno nula, iako odbija o tome pričati. Prvi operativac kompanije nije razmetljiv, ne razbacuje se ni riječima ni samohvalom ni novcima. Bez obzira što nema toga što si nakon planetarnog poslovnog uspjeha ne može priuštiti, od jahte i najveće vile do sasvim solidnog aviona, njegov fokus interesa je samo na daljnjem razvijanju poslova, zdravom rastu, povećanju broja zaposlenih i, posebno, na rodnom Vodnjanu. Silvio Kutić dio je terceta - "dva Kutića i Izabel Jelenić" - koji je stvorio komunikacijskog tehnološkog diva, Infobip. Kuriozitetno zvuči podatak da ta firma samo u Sankt Peterburgu, ishodišnoj točki političke svemoći zadnjeg ruskog imperatora Vladimira Putina, zapošljava 120 inženjera. To je tek tri posto od ukupno zaposlenih u Infobipu. Zadnja akvizicija, gledana kroz prizmu kupnje irskog Anama, Infobip je pozicionirala u jednu od najboljih svjetskih kompanija u segmentu sigurnosti u komunikaciji. Radi se o izuzetno kompliciranom poslu koji se, između svega ostaloga, svodi i na to da se klijentima garantira da nitko neće probiti njihove poruke koje šalju krajnjim korisnicima. Infobipovci posao sada žele proširiti i na američko tržište. Preuzimanje Anama je bila samo priprema terena, nakon čega će se usidriti u poslovno najizazovnijem i najuzbudljivijem dijelu svijeta - SAD-u.
Priča o uspjehu Infobipa i Silvija Kutića krenula je iz pitoresknog i potencijalom nedovoljno realiziranog Vodnjana. U međuvremenu, Infobip se razvio do neslućenih visina, zagospodario je jednim dijelom svjetskog tržišta. Ostalo je, međutim, kompanijino pravilo da svaki njen zaposlenik, iz kojeg god dijela svijeta dolazi i neovisno o poziciji koju u hijerarhiji preuzima, dva tjedna mora provesti na edukaciji u vodnjanskoj centrali Infobipa! Od tog pravila se ne odstupa, provodi se bez iznimki. I zato nema dijela svijeta, od Kirgistana i Kazahstana preko Meksika do Indije, iz kojeg netko nije došao u tipičan istarski gradić maslina, ulja i vina.
"Cilj je da naši zaposlenici shvate tko smo, odakle smo, želimo da shvate našu poslovnu i privatnu filozofiju života. Sama edukacija kod njihovog dolaska je nebitna, ona se može odraditi i online. Važno je da uđu u naš krvotok i shvate našu kulturu", kaže Silvio Kutić. Sjedimo u njegovom funkcionalnom i prostranom uredu omeđenom staklenim stijenama. Sami smo u zgradi. Otkad je korone, Bipperi, kako se među sobom nazivaju zaposlenici Infobipa, rade od kuće. Kutić kaže da im se produktivnost u ovim okolnostima povećala! Ipak, vrijeme je za povratak zaposlenika na radno mjesto. Kaže da ljudima, očekivano, nedostaje socijalizacija.
Ne pretjerano daleko od njegovog ureda su Brijuni. Pogled do njih seže gotovo neometano. Na katu svatko vidi svakog, nema skrivanja, prostor je simbolički otvoren, potencira razmišljanje, kreativnost, stvara atmosferu opuštenosti u kojoj se rađaju sve novije i naprednije ideje. Vodnjan - centar IT svijeta. Zvuči ludo, ali bi moglo biti tako. Na neki način to već i jest.
Silvio Kutić je nedavno s bratom Robertom, doduše na čuđenje mnogih, principijelno i otvoreno izrazio javnu podršku jednoj političkoj opciji, nezavisnoj listi Edija Pastrovicchija. Ovdje u Vodnjanu svi se znaju i svi o svima sve znaju. Kutići su starosjedioci. Odavno su na ovom području.
"Stoljećima smo kao familija prisutni u Vodnjanu: stric od moje mame, Vodnjanac Giusepe Delton, bio je tajnik šest papa u Vatikanu! Rođen je u Vodnjanu 1900. a umro je 1997. u Vatikanu. Rođen je u istoj kući kao i moja mama", vraća priču obiteljskim korijenima. U istoj kući, ne toj, po maminoj strani, nego sadašnjoj, obiteljskoj, Silvio i šest godina stariji Roberto žive sa svojim roditeljima. Svatko ima svoj dio, no poanta je da su na okupu.
"Zašto bih se odselio? Tu sam vezan emotivno. Družimo se, povezani smo. Nama je obitelj važna. Posao s time nema veze. Obitelj s tatine strane isto je odavde. Dole, prema kampu Mon Perin, ispod starih Bala, tamo gdje je danas stancija Meneghetti, to je bilo u vlasništvu očeve obitelji. Tamo gdje je danas vrhunski ugostiteljski i hotelski objekt, onda se čuvalo ovce. To se prodalo početkom 90-ih. Poslije je došao novi vlasnik i napravio od Meneghettija ovo što je danas", kaže Silvio Kutić.
Silvio Kutić i Robert Frank
Tata je, inače, iz Gajane, a mamini su negdje oko 1450. došli ovdje u Vodnjan s područja blizu Verone. Obitelji su očito duboko ukorijenjene u istarsku zemlju kao ishodište životnog i poslovnog puta koji je Silvija i brata Roberta u relativno kratkom vremenu odveo do samog vrha. Per aspera ad astra - kažem Silviju kojem upravo to piše na skypeu. Preko trnja do zvijezda.
"Ma nisam ja našim uspjehom previše ushićen. Nisam taj tip valjda. Svaki dan ful radim. I peglam dalje. Novac me ne pokreće, kao što me nikad ni nije pokretao. Nisam time opterećen, kao ni bilo čime materijalnim. Praktički, mogao bih kupiti što hoću, ali imam neke druge vrijednosti: iste prijatelje kao i kad sam bio mali, familija je neizostavna, mogu ići gdje želim, no nekako mi je u Vodnjanu, među ljudima s kojima se ugodno osjećam, najbolje. Nikad mi nije palo na pamet živjeti negdje drugdje. Prije par godina godišnje bih putovao po 11 mjeseci. Obilazio bih Buenos Aires, San Francisco, Miami, Brazil. Sve zbog posla, počeli smo otvarati urede po cijelom svijetu i morao sam putovati, pronalaziti ljude, prostore. Trenutno u svijetu imamo 11 developerskih ureda, programeri su nam uglavnom iz centralne i istočne Europe. Oni su među najboljim inženjerima na svijetu. Developere koji su inovatori i razvijaju naše platforme imamo i u Indiji, ali i Guadalahari, Londonu, Seattleu… Ono čime se trenutno dominantno bavimo je pružanje zaštite poruka mobilnih operatera. Zajedno s irskim Anamom dominiramo tehnologijom koja prepoznaje pokušaje prevare. U našim međusobnim komunikacijama koje su neposlovne prirode umjesto SMS-a sve se više koristi WhatsApp ili Viber. No banke, poslovne institucije, Facebook i neke druge društvene mreže s klijentima će i dalje komunicirati SMS-om. Putem njega je to ipak najjednostavnije i možeš doći do svakog čovjeka na svijetu. WhatsApp, s kojim usko surađujemo i njihov smo glavni svjetski partner, ima 2,5 milijarde korisnika i stalno raste. To je oko trećina svjetske populacije, dok SMS pokriva 100 posto svjetske populacije! Možemo ići i korak dalje: ti dobiješ kod za Facebook, to je vrijedna stvar, to je tvoj digitalni identitet, dobiješ kod za Twitter, za Google, kod za banku s kojim se moraš ulogirati kako bi podignuo novac. To su vrijedne stvari i nitko ne želi da njegov kod dođe u krive ruke. Treba procese zaštititi. Sve te poruke idu preko mobilnih operatera, a mi razvijamo solucije kojima omogućavamo operaterima da mogu ponuditi takav tip sigurnosti. Na neki način se, sprječavajući da netko nepozvan probije kodove koji moraju biti zaštićeni, borimo protiv prevaranata i zaustavljamo pokušaje prevara. Radimo na zaštitnim mehanizmima u tom uskom komunikacijskom kanalu između banke i krajnjeg korisnika, uz posredovanje nekog od 700 mobilnih operatera po svijetu s kojima smo poslovni partneri. Prevaranti su ful inteligentni. Stalno koriste neke nove tehnologije, smišljaju uvijek drugačije načine prevare, a mi moramo biti korak ispred njih", kaže Kutić.
U pauzi, dok mota cigaru, spravlja kavu iz makine. Reći će, onako usput, da u podne i pol, dok recimo čeka da mu se jave iz Reutersa, a već je obavio i važan razgovor za Bloomberg, gotovo svakodnevno ode do obiteljske kuće.
"Mamin ručak se ne propušta", kaže to iskreno, bez poze. Mama je Talijanka, očito žustra, energična. Sve drži pod kontrolom. Osim samog posla. Bilo bi to ipak malo previše.
Koliko je Infobip koji se bavi zaštitom i sam ranjiv? Može li biti meta vrhunskih prevaranata? Postoje li hakeri koji mogu ući u njihov sustav, poremetiti ga, ukrasti podatke i identitete te stvoriti kaos?
"Bilo je pokušaja. Veliki operateri u Hrvatskoj, T-mobile recimo, ovdje imaju i do dva milijuna korisnika. Dok na primjer mi na globalnoj razini odradimo u danu i do milijardu i pol transakcija. Zbog svega toga na 40 lokacija u svijetu imamo data centre, što zbog regulative, što zbog kvalitete usluga, što zbog sigurnosti. Naša globalna mreža s 40 centara ima 15 tisuća servera, tome dodajmo 3.200 zaposlenika, isto toliko mobitela i laptopa, što sveukupno stvara mrežu od 25 tisuća jedinica, gdje ti prevaranti misle da mogu nešto probati. No tu su bezuspješni. Zato jer u ovom dijelu Europe sigurno imamo najjači cyber security tim! To nam je jako bitno. Zabilježili smo nekoliko ciljanih napada, ali odbili smo ih sve. Takvi prevaranti su realnost, oni postoje u našem svijetu, a filmovi to dosta vjerno pokazuju. Pouzdano mogu reći da su Infobip i Anam koji smo preuzeli dvije najbolje kompanije za segment sigurnosti u mobilnoj komunikaciji. Anam ćemo, inače, ostaviti kao zaseban brand koji mobilnim operaterima prodaje svoju uslugu, dok Infobip 24/7 monitorira i izrađuje nove algoritme za obrane od napada."
Silvio Kutić se nakon studija elektrotehnike i računarstva u Zagrebu odmah zaposlio u tamošnjoj Elektri. Radio je samo četiri sata! Otišao je na marendu - i dao otkaz! Nije to bilo za njega. Odmah je to shvatio i nije se zavaravao. Zanimalo ga je programiranje. Puno je čitao, uvijek nešto kombinirao, radio, probavao, većina je toga propadala, tek ponešto i manje važno bi uspjelo. Učio je sam, u hodu.
"U srednjoj školi sam kupio jednu stručnu knjigu o programiranju. Iščitavao sam je do ludila! Stalno! To je bila moja Biblija! Toliko sam se njome zaludio da sam zbog toga na polugodištu imao šest ili sedam zaključenih jedinica! Doma je bio kažin, no meni je fokus bio na onome što me zanimalo. I sada sam takav. Ako me nešto zanima, a to je to što radim, ništa mi nije teško. Danas sam se dignuo još u tri u noći i došao ovdje. Skuhao sam si kavu i krenuo raditi!"
Kutić kaže da je fakultet odradio više reda radi, nego zato što mu je to bio neki jaki imperativ. Priznaje da mu je taj koncept socijalizacije dobro došao, kroz studij u Zagrebu se izgrađivao kao čovjek. U Klubu studenata Istre u Zagrebu je visio, uživao, družio se, igrao šah, nešto se, naravno, i popilo. Ta su vremena daleko iza njega. Kutić je na poslovnom vrhu svijeta. A sada – SAD!
"Tamošnje tržište je dosta zatvoreno. Slobodni kapitalizam postoji, ali Infobip nije slučajno posao pokrenuo kroz Europu, uslijedili su Latinska Amerika, Afrika, Rusija, Srednji Istok, Azija, Indija posebno, i tako se polako stezao obruč oko pravog izazova, Amerike. Za taj kontinent trebao nam je networking. Od 2011. klijent nam je WhatsApp, od 2014. Uber, a od 2015. Facebook. To su globalne firme koje koriste našu globalnu mrežu. S vremenom, postupno, uspjeli smo stupiti i do onih kontakata u SAD-u do kojih ispočetka nismo mogli. Kada uđeš u neke tamošnje krugove, biznis se samo povećava. Najteže je ući u priču, dogovoriti sastanak, otvoriti si vrata. Nama je centrala najprije bila u New Yorku, a onda je slijedio Jersey City. Potom smo se prebacili u Seattle, to je u biti američka Švicarska. Tamo su centrale Amazona, Microsofta, Starbucksa, Boeinga. No za ovo čime se mi bavimo San Francisco je broj jedan. Što se tiče poslova s operaterima i SMS-ovima, 41 posto tržišta u SAD-u već pokrivamo. Najveća konkurencija nam je upravo američki Twilio. U svijetu je trenutno oko 1.000 mobilnih operatera, a Infobip s više od njih 700 radi direktno. U prošloj godini 5 milijardi ljudi je koristilo neku od naših usluga - svejedno je li dobilo nekakvu autentifikaciju od prijave na Facebook ili Gmail, prijavu u mobilne aplikacije poput Ubera ili neki customer service. Naši klijenti su i banke, njih oko 750 po cijelom svijetu, među kojima su i najveće. Klijenti su nam i osiguravajuće kuće, ali i najveće svjetske platforme, od Microsofta do WhatsAppa, Facebooka i Googlea. Nitko od njih nije mogao sam razviti vrstu usluge koju im mi pružamo jer je to jako kompleksno. Jeftinije im je i prihvatljivije da im mi to radimo. U tom poslu stalno evoluiramo, ne stojimo na mjestu tako da od nas kontinuirano dobivaju sve kvalitetnije usluge."
Sa Silvijem Kutićem skačemo po temama, usko se isprepliću prošlost, sadašnjost i budućnost. Nije sve vezano uz programiranje i Infobip krenulo s uspjehom, nisu se za njih odmah otimali veliki igrači. Uspjeh je uostalom zbroj nekakvih pokušaja i odustanaka. Tek tu i tamo povremeno se odradi nešto mjerljivo i kvalitetno što te gura naprijed, jer shvatiš da je uspjeh moguća, ali rijetka pojava.
"Od 2001. do 2006. svi projekti koje sam radio neslavno su završili - propali su! Eksperimentirao sam s aplikacijama za komuniciranje s građanima putem maila i SMS-a. No sve je bilo prekompleksno pa sam onda aplikacije pojednostavljivao, ali baš ništa nije prolazilo. Nisam mogao reći da smo na dobrom putu. Stalno nam je nešto falilo."
No nije ga to destimuliralo, još manje obeshrabrilo. Kaže da nije imao strah da neće uspjeti. Ključno mu je bilo raditi ono što ga usrećuje, iako prvih pet godina ništa nije zarađivao.
"Bio sam sretan što radim ono što volim. Nije mi bio problem što mi stalno nešto propada. Bilo je važno da se vrtim oko programiranja, aplikacija i komuniciranja. Na prijelazu iz 2005. u 2006. počeli smo spajati sustave i mobilne operatere. Postavili smo platformu i - eksplodirali. Počeli smo rasti, naplaćivati transakcije. Imali smo ludu želju za uspjehom: ja sam radio i prodaju i tehničku podršku, bio sam programer, radio sam dizajn i financije pa krenuo u menadžment. Važan događaj bio je 2008. godine kad je brat Roberto iz Uprave Uljanik Strojogradnje prešao u Infobip", kaže Silvio. Brat Roberto je bio perspektivan kadar Uljanika pa ga je tadašnji direktor pokušao zadržati. No Roberto se konačno odlučio priključiti Silviju.
Prije deset mjeseci je Infobip odradio svoju prvu rundu financiranja. Sada planira sljedeću. Cilj je na potentnom američkom financijskom tržištu prikupiti kapital potreban za rast, razvoj i širenje kroz preuzimanje drugih firmi s ključnim tehnologijama.
"Naše dionice postaju novac, brzo ih se može monetizirati kako bi se akvizirale zanimljive firme", kaže Silvio Kutić.
Infobip sada ide po još 500 milijuna dolara! Započeli su pregovore s ozbiljnim ulagačima. Računa se da će investicijska runda biti 60 do 70 posto veća od prethodne koja je iznosila 365 milijuna dolara. Vodnjanci su u neviđenom poslovnom zamahu. Kroz maksimalno 20 mjeseci izlistat će se na burzi. Porast će broj zaposlenih i ukupni prihodi. Kraj se zasad ne vidi.
Budući da im je posao, između ostaloga, zaštita SMS-ova od potencijalnog, zlonamjernog i opasnog probijanja, tražili smo od Kutića objašnjenje koji je komunikacijski kanal najsigurniji u svakom smislu, pa i oko prisluškivanja, što je vječno zanimljiva tema. Postoji li nešto neprobojno?
"Signal je zaštićen. I Telegram! On je naš klijent, Pavel Durov. Napravio je i ruski Facebook. Dolazio je tu kod nas u Vodnjan. Radimo za njih."
U Infobipu ne funkcioniraju stihijski, ne planiraju deset tisuća zaposlenih po svaku cijenu iako će se to prije dogoditi nego što neće. Sve nekako vodi u tom smjeru. Posebno kad se uzme u obzir sljedeća runda financiranja u iznosu od pola milijarde dolara te nadolazeći IPO.
"Naša vizija je da osiguramo tehnološke interakcije između poslovnih korisnika i ljudi. Tehnologija napreduje, izazovi su golemi. Sve čime se bavimo su kompleksni problemi. Sada radimo na određenoj videokomunikaciji. Recimo, čovjek iz tehničke podrške nekog operatera videokomunikacijom će vam objašnjavati kako da riješite neki problem ili situaciju s mobitelom. Novi trendovi s digitalizacijom omogućit će nam da brdo novih stvari možemo odraditi brže, bez putovanja, čime pozitivno utječemo na klimatske promjene, a izbjegavamo i nepotreban gubitak vremena. Ljepota tehnologije je u tome da se može implementirati u sve što nas okružuje. Mi stvarno razvijamo mnogo novih komunikacijskih tehnologija", kaže Kutić.