Silvio Kutić (Snimio Milivoj Mijošek)
Dio intervjua Silvio Kutić posvetio je Vodnjanu. Nezadovoljni situacijom oko grada, kao građani i poslovni ljudi, Kutići nisu željeli sa strane i sa sigurne distance promatrati kako se svijet u kojem su odrasli i u kojem još uvijek žive postupno, ali sigurno urušava.
Osim sto su uspješni biznismeni, Kutići su i jako privrženi svom rodnom kraju. Osobno su, kao građani Vodnjana, pružili javnu podršku nezavisnoj listi Edija Pastrovicchija za lokalne izbore.
Koristeći svoje ime i iskustvo pružili su podršku čovjeku kojemu vjeruju i s kojim imaju bliske odnose tijekom cijelog života. Njihovim primjerom, kao sinonimom IT uspjeha, na čemu bi Istra željela graditi neke nove politike, služili su se gotovo svi političari. Silvija Kutića to čak ni ne smeta.
"Svima je to očito fora! A dobro, pričaju o nama pozitivno pa neka se koriste Infobipom", kaže. Pokušali smo saznati što je konačni cilj političkog svrstavanja braće Kutić uz nezavisnog Edija Pastrovicchia. Javni angažman Kutićevih je, po svemu sudeći, dobro promišljen, s višim ciljem, i uz čovjeka za kojeg mogu garantirati.
"Fora je što Vodnjan ima 3.670 stanovnika, a Infobip 3.200 zaposlenika. Gotovo smo sustigli Vodnjan! Mora se priznati da dobro zvuči da iz jednog tako malog mjesta dolazi high tech firma, jedna od najboljih na svijetu u programiranju i IT tehnologijama. Nama je Vodnjan u životnom i emotivnom smislu jako važan. Nedavno smo ovdje kupili staru tvornicu svile iz 1850. godine. Projektom Željka Burića, koji i inače za nas puno radi sa svojom firmom Fabrika, namjeravamo je prenamijeniti u multimedijalni centar. Želimo da ljudi tu slobodno dolaze, druže se, razvijaju kreativne ideje i razrađuju poslovne projekte. U to ćemo uložiti nešto manje od milijun eura. Vodnjan definitivno ima potencijal. Recimo, 30 posto kuća u starom dijelu Vodnjana je prazno. Htjeli smo napraviti Vodnjan kao tehnološki grad, urediti kuće u koje bi doveli 300 svojih inženjera. Korona je sve to jako usporila, čak i blokirala. No ideja je dobra: ljudi iz cijelog svijeta bi tu došli raditi, a i živjeti. Tu bi se prijavili, plaćali poreze, postali bi Vodnjanci. Prije dvije godine prezentirali smo to gradskoj upravi koja je sada na odlasku, ali nismo dobili nikakvu povratnu informaciju! Vodnjan umjesto da raste, realno tone. Potencijal se ne iskorištava. Mi volimo Vodnjan, ali okruženje nije poslovno. Nama je Vodnjan centar svijeta i vidimo ga kao mjesto koje je otvoreno za nove poslovne uspjehe i investicije. Grad zaslužuje lokalnu vlast koja podržava takav razvoj i rast. Iako je možda prošao planirani trenutak za realizaciju ideje Vodnjana kao tehnološkog grada, opet, tko zna?! Možda je modificiramo, prilagodimo, malo promijenimo. Zamislite da su deset posto novih stanovnika Vodnjana inženjeri, programeri i dizajneri sa svih strana svijeta. To bi otvorilo sredinu poput ove naše. Bilo bi super da se jedan Brazilac i Indijac voze na traktoru s nekim našim starim maslinarom. Ma oni bi se integrirali u ovu sredinu", kaže Kutić.
Prije desetak dana na Facebooku je stavio objavu kojom figurativno najavljuje borbu Davida i Golijata za opstanak Vodnjana. Ispalo je - ili mi ili oni, ili sad ili nikad, ili promjene ili propast! Njegove riječi pozivale su na akciju pomalo dramatično, s ciljem da aktiviraju ostale građane Vodnjana da se uključe u nužnu promjenu.
"Mi stvarno volimo Vodnjan! Odemo do San Francisca i onda ljudima objašnjavam, u poluzafrkanciji, što je Vodnjan, gdje je to, kako izgleda. A s druge strane, ovi interesi, tereni… Nije to dobro. Gledaš i shvaćaš da se nekako moraš uključiti. Grad je degradiran, sve je lošije, nestalo je zajedništvo. Dio ljudi je s vladajućima, a drugi nije nigdje. Loše je to. Mi ovdje za sebe nemamo nikakvih privatnih interesa. Nikakva zemljišta, prenamjene... Mi radimo u drugim dimenzijama, stvaramo još veću globalnu firmu. Kad bi opcija koju podržavamo pobijedila, mi bi onda pomogli, osmislili bi projekte, dali ideje. To bi nam bila čast! Nas nitko ne može ni ne mora za takve stvari plaćati. Ediju pomažemo jer ga znamo otkad smo bili klinci. Pošten je čovjek, nema izražen politički ego i želi uključiti ljude. Osim Vodnjanštine, nikakve šire, veće ili drugačije političke ambicije nemamo. Ni slučajno. Vodnjan je emocija, tu živimo i želimo da svima bude bolje".
Istodobno dok se vrti politička priča oko Vodnjana, čiji će rasplet biti poznat za manje od 48 sati, Silvio Kutić kaže da u poslovnom smislu ne da ne miruju, nego su prepuni novih ideja i planova.
"Izgradili smo kampus u Zagrebu kapaciteta 750 osoba, a već ih je zaposleno 800! Moramo se širiti, no srećom, za to imamo mogućnosti. Planiramo kampus i u Sarajevu, a cilj je napraviti ga, kao četvrti po redu, i u Latinskoj Americi. Kampus u Vodnjanu zove se Pangea, po prakontinentu. Naziv je metafora kao središte međunarodne suradnje i povezanosti brojnih ureda Infobipa po cijelom svijetu. Kamp u Zagrebu zove se Alpha Centauri. To je nama najbliži zvjezdani sustav, posebna zvijezda gdje se čovječanstvo jednog dana može preseliti, nastaviti živjeti i evoluirati. Metaforički rečeno, Pangea je početak, tamo gdje se sve zakuhalo, a Alpha Centauri je sljedeći korak, evolucija. Sve će u sklopu kampusa biti tematizirano u smjeru povezivanja, razvijanja i inoviranja."
Vraćajući se u (pra)povijest, Kutić nas ustvari uvodi u nove dimenzije budućnosti. Planet Zemlja kao da mu postaje premalen, skučen. Traže se novi prostori osvajanja. Gore, daleko, iznad nas. Izlazimo na terasu, palimo po još jednu cigaru. Primjećujem da je malo iza kompanijine zgrade, nešto poviše, moderna kuća sada bivšeg vodnjanskog gradonačelnika, političara na odlasku nakon razotkrivenih afera s kumom, poznatim pulskim odvjetnikom. Sigurno je kako Kutić za njim neće suzu proliti.
PRVI DIO INTERVJUA PROČITAJTE OVDJE