Mnogi poznavatelji boksa vjerojatno ne znaju da je prvo "krštenje" na ringu Benvenuti imao kao 15-godišnji dječak 1953. u pulskoj Areni, pobijedivši suparnika na poene. Nakon meča pristupio mu je trener pulskih boksača Oto Gović, rekavši mu: "Ne napuštaj boks, mali, ti imaš veliki talent * Umaškom 'Istraturistu' 1970. pripala je čast da prvi put u Jugoslaviji organizira jedan takav susret
Od prijeloma do sadržaja, vikend dvobroj Glas Istre objavljen prije točno 50 godina, 16. i 17. svibnja 1970., za bujanja Hrvatskog proljeća koji će, uz očite negativne posljedice i po novinarstvo, okončati smjenom hrvatskog vodstva u Karađorđevu koncem 1971. godine, zadovoljio je zanatske standarde.
Na vizualno privlačnoj naslovnici, kao i na tiražnoj trećoj stranici tog izdanja (ne robujući tada naknadnom 'svetom pravilu' da taj prostor mora dobiti politika ili bar crna kronika), dominantna je bila najava svjetskog košarkaškog prvenstva u Ljubljani. Naslov "Skok na zlato" na koncu će se i obistiniti prvom titulom svjetskog prvaka za Jugoslaviju, čiju su zlatnu postavu, uz trenera Ranka Žeravicu, činili Rato Tvrdić, Duci Simonović, Vinko Jelovac, Trajko Rajković, Aljoša Žorga, Dragan Kapičić, Ivo Daneu, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Dragutin Čermak i Petar Skansi.
Ako ozdravim, kupit ću fiću!
Druga stranica novine donijela je dvije zanimljive priče. Prva se ticala krijumčarskog broda "Silvya" prisilno privezanog na pulskom Carinskom gatu. Kada je brod "Silya" zatečen u našim teritorijalnim vodama, na brodu se nalazilo 2,5 milijuna cigareta "Peer", "Winston", "Astor", "Marlboro" koje je sedmeročlana posada trebala prekrcati u brze glisere krijumčara. Članovi posade - pet Grka, jedan Portugalac, jedan Nijemac i grčki kapetan - tada su postali, do sudskog rješenja postupka, prisilni gosti hotela "Rivijera".
U drugoj priči novinari su posjetili siromašnog 32-godišnjeg zemljoradnika Peru Drinića, pacijenta lovranske bolnice koji je na sportskoj prognozi dobio 176.220 dinara odnosno 50 tisuća maraka, što je tada vrijedilo puno više od njihove današnje formalne protuvrijednosti od 25 tisuća eura. Tada se već punih 14 mjeseci liječio u lovranskoj ortopedskoj bolnici, a kad ga je novinar pitao što će s tolikim novcem, Pero je skromno odgovorio: "Ako ozdravim, kupit ću fiću!", a nešto kasnije dodao: "Igrat ću i dalje sportsku prognozu, iako znam da takva sreća ne dolazi dvaput".
"Učka će bušiti Učku", razigrani je naslov teksta na 14. stranici koji je tada napisao glavni urednik Željko Žmak, izvještavajući sa Skupštine Istarske zajednice općina u Buzetu. Na sjednici je, naime, odučeno da se osnuje tvrtka "Učka" kojoj će glavni cilj, uz modernizaciju cesta po Istri, biti bušenje tunela kroz Učku.
To će se i dogoditi, ali tek 11 i pol godina kasnije, u jesen 1981., kada su 5.062 metara dugi tunel prokopali i izgradili zagrebačka Hidroelektra i splitski Konstruktor, po projektu IGH-ova glavna projektanta dipl. ing. Ivana Banjada; uz cijenu izgradnje od 200 milijuna ondašnjih maraka.
Financijska je konstrukcija zatvorena kroz međunarodne i državne zajmove, ali i kroz narodni zajam (samodoprinos), koji je pokrio pet posto ukupne investicije (deset milijuna maraka), a tunel je potpuni prometni smisao dobio izgradnjom Istarskog ipsilona i Riječke obilaznice. Kroz tunel Učku prvi su automobili prošli 27. rujna 1981. Pune 22 godine tunel Učka bio je najdulji tunel u Hrvatskoj, sve dok ga 2003. godine nije 'pretekao' Sveti Rok dug 5.727 m, a dvije godine još dulji tunel Mala Kapela s 5.780 metara. Zanimljivo je da je taj tekst iz svibanjskog dvobroja 1970. predstavio dionicu planiranog (do danas nerealiziranog) autoputa Trst-Rijeka, a od tri tadašnja prijedloga trase autoputa, jedino je inž. Lorencin (nije mu navedeno ime) branio ideju da autoput prolazi kroz tunel Učku.
Ne napuštaj boks, mali
"Ne napuštaj boks, mali", zvučni je naslov članka koji je prigodno najavio veliki boks meč idućeg vikenda, 23. svibnja 1970. u Umagu za naslov profesionalnog prvaka svijeta u srednjoj kategoriji, između aktualnog prvaka Nina Benvenutija (rođenog u Izoli 1938. godine) i tamnoputog Amerikanca Toma Bethea. Benvenuti ga je u osmoj rundi nokautirao snažnom desnim krošeom u vilicu, nakon čega Bethea nije mogao ustati ni nakon sučeva brojanja.
Umagu i umaškom "Istraturistu" tada je pripala čast da prvi put u Jugoslaviji organiziraju jedan takav susret, a za tu je priliku izgrađen poseban montažni stadion. Susret je prenosila Eurovizija, dok su je preko satelita mogli pratiti i gledatelji u SAD-u. Par video snimaka s tog meča dostupno je na Youtubeu, a na onodobnoj uvodnoj TV grafici američki novinari svrstali su Umag u Italiju.
Mnogi poznavatelji boksa vjerojatno ne znaju da je prvo "krštenje" Benvenuti na ringu imao kao 15-godišnji dječak upravo u pulskoj Areni, pobijedivši suparnika na poene. Nakon meča pristupio mu je trener pulskih boksača Oto Gović (kasnije živio u Torinu), rekavši mu: "Ne napuštaj boks, mali, ti imaš veliki talent!"
- Vjerujem da neću razočarati ljubitelje boksa u Istri. Spremao sam se za ovaj meč i vjerujem u sebe. Istina je da sam s Tomom Betheom izgubio nedavno u Melborneu, ali sam čvrsto uvjeren da ću mu se ovdje dostojno revanširati, rekao je Benvenuti tada našem pokojnom kolegi Pjeru Ladavcu. Unatoč pobjedi u Umagu, bio je to zalaz karijere tada 32-godišnjeg Benvenutija, a nakon par poraza uslijedilo je sportsko umirovljenje. Danas ima 82 godine.