Ribari ovih dana ne izlaze na more ne samo zbog bure već i stoga što su 95 ulova izvozili u Italiju. Sada je sve stalo
Što je s otkupom ribe? Ribe ima, ali Istrani malo kupuju ribu, kaže Danilo Latin, savudrijski ribar. Ribarske brodice su usidrene i ribari isplovljavaju ribariti samo za osobne potrebe, potrebe svojih susjeda i prijatelja.
- Sve je upitno. Većina ribe, školjkaša, muzgavaca i ostalih morskih plodova, njih otprilike oko 95 posto se izvozi u Italiju. S obzirom da su na snazi mjere karantene za sve vozače koji prelaze granicu, a i Talijani su postrožili kriterije uvoza i tržište im je praktički zatvoreno naš je ribolov u fazi prinudnog mirovanja. Sveden je na minimum, navodi Latin pa se osvrće na domaće istarsko tržište ističući odmah da u nas, nažalost, ne postoji razvijena kultura prehrane ribom.
- Puno je socioloških faktora razlog tomu, ali mislim da je u posljednje vrijeme tomu osobito kumovala brza prehrana, junk food, kao i favoriziranje ribljih namirnica kroz neke prestižne restorane. Mnogima se riba ne pripravlja u vlastitoj kuhinji jer je zahtjevna priprema i zaudara im stan, pa ju preferiraju pojesti u finim restoranima, što je kod nas postao i odraz snobizma. S druge strane se svi bave sportom, odlaskom u teretane i zdravim životom, dok vrlo malo vremena posvećuju zdravoj prehrani, konkretno konzumiranju svježe i divlje ribe. Rađe konzumiraju onu smrznutu iz trgovačkih lanaca.
Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća se jadranska riba više nalazila na meniju u svakom domaćinstvu, nakon čega počinje rasti posjet Talijana u našim restoranima te riba, škampi, jastozi …postaju “in” hrana, mišljenja je Latin što je uzročno posljedično dovelo do današnje situacije - izostanka ili nekonzumiranja ribe u istarskoj prehrambenoj kulturi. Trebalo bi od vrtićke dobi uvesti našu divlju ribu na jelovnike i tako opet pokrenuti domaće tržište, zaključuje ribar iz porodice gdje su četiri generacije ribarile.