Možda i najdraži film u kojem je nastupio bio je Winnetou, kad je prije nekoliko godina sa svojom ergelom na tom snimanju bio angažiran pola godine. "Tu mi se ostvarilo ono što sam zamišljao prije više od 20 godina kao dijete gledajući vestern filmove, da na svojem konju jašem u vestern filmu, kaže Benčić koji je sudjelovao i u filmu "Robin Hood" koji je sniman u Dubrovniku, a nedavno je glumio Arapina na početku filma "General"

Do friškog pobjednika sve prestižnije Trke na prstenac nije bilo lako doći. Odmah nakon pobjedničkog dana 38-godišnji Petar Benčić iz Karnevali kraj Žminja, imao je dogovoren poslovni put u Zagreb gdje dogovara konjički angažman na novom filmskom projektu koji će se snimati najesen. Čak ni nagradne pokale nije još stigao dovesti kući. Znači li to da nije očekivao pobjedu?

- Nadao sam se, ali je nisam očekivao s obzirom da u Trki na prstenac sudjelujem već 17 godina. No, toga sam dana zaista bio spreman, cijele godine mi je dobro išlo gađanje na treninzima, uhvatio sam ruku, ali za pobjedu treba i sreće, moraš imati dan. Četiri sride za redom, ako računamo i onu posljednju sridu s Trke za viticu u petak, je jako velik uspjeh, kaže samozatajni slavodobitnik kojeg smo uhvatili "Poli Ferlina" u Savičenti, gdje je svratio putujući s jednog posla na drugi. Vrlo je zaposlen. Iznenadilo ga je koliko je čestitki dobio sa svih strana, od prijatelja i rodbine, s kojima se nije vidio desetak godina. Telefon mu nije prestajao zvoniti pa i dok smo razgovarali od prolaznika je primao čestitke. Dosad je dvaput bio pobjednik Trke za viticu, svojevrsnog predfinala koje se održava u petak, ali ovog je puta premijerno slavio na glavnoj trci, Prstencu. 

Pripreme

Pripreme za Trku traju tijekom čitave godine, gotovo svakodnevno jaše u prirodi, a na samom trkalištu u barbanskom Gradišću pripreme s kopljem započnu u lipnju, dvaput tjedno. Zatim se tri tjedna prije trke održavaju kvalifikacije gdje časni sud odlučuje kojih će se 16 najspremnijih konjanika natjecati u Trci.

- Umijeće je pogoditi prstenac, to može svatko potvrditi, to se mora trenirati, a sad koliko će biti bodova to je malo i do sreće. Većina nas pogodi polovicu, a za koji milimetar bi bila sredina, pojašnjava nam Benčić, koji nam je otkrio da natjecateljima na barbanskoj trci jako smeta sunce. Ne toliko u prvoj trci kada je još visoko pa bude dosta pogodaka u sredinu i prstenac, već kasnije.

"U posljednjoj trci još su me mogli pobijediti Andrej Kancelar, Aleksa Vale i Gvido Babić, ali nijedan nije pogodio sredinu, i time sam automatski postao pobjednik, ljudi plješću. Ali čekaj, još moram jedanput u trk, a taj zadnji je stvarno sunce smetalo, pa nije ni čudo da su fulali. Ništa se nije vidjelo, ali ja sam pogodio sridu. Kad te hoće, onda te hoće do kraja", kaže Benčić dodajući da mu je to nagrada za trud, s obzirom da je prvi put na Trci nastupio prije točno 20 godina, a odonda gotovo redovno nastupao. I kad nije mogao nastupiti pomagao je u organizaciji, davao konje za nastup. I ne samo to. Petar je još kao 11-godišnjak pa do punoljetnosti na Trci bio kopljonoša.

- Već sam mislio odustati, da neću pobijediti nikad, a malo je počeo pritisak od strane prijatelja u smislu zezanja da zašto idem kada nikad ne dobijem. Pomislio sam da imaju pravo, da mi nije suđeno, jer ne mogu svi pobijediti, kaže Petar kojem se ipak isplatila upornost. No, Petar se sa slavom već susreo prije 10 godina kada je bio gost emisije "Ljubav je na selu". "Ljudi me još poznaju po toj emisiji, što je zaista čudno. Valjda zato jer je to bila prva emisija pa je bila dosta gledana. Lijepo iskustvo je bilo, iako sam već polako zaboravio na sve to", kaže Benčić kratko o tome. Vratimo se na konje, prvi susret?

- Doma nismo imali konje, ali sam od malih nogu htio konja jer sam obožavao vestern filmove. Nagovarao sam oca da ga nabavi. I kad sam imao 12 godina kupili smo ga. Ispočetka me bilo strah, ali s vremenom se strah izgubio, naročito kad mi je otac rekao "ili ga počni jahat ili ćemo ga prodat". To nikako nisam htio. Uglavnom na kraju smo toga konja prodali, ali smo kupili jednog mladog s kojim sam se opustio, nastavlja Benčić.

Nakon što je završio osnovnu školu u Žminju, upisao je srednju automehaničarsku školu u Puli. "Prvo sam htio poći za šumara, ali Karlovac mi je bio predaleko da se otamo brinem i za konja. Druga opcija mi je bila poljoprivredna škola u Poreču, ali iz Žminja nije bilo autobusnog prijevoza osim preko Pazina. Pošto sam volio automobile treća mi je opcija bila automehaničarska škola koju sam završio, ali nisam nikad kasnije to radio", nastavlja. Nakon srednje škole započeo se baviti turističkim jahanjem u Lanterni i u Zelenoj laguni. Voditelj Nino Ferlin prepustio mu je posao nakon dvije godine, pa se u tom poslu zadržao čak 10 godina.

- Za jahanje s turistima moraš imat konjske živce, i ti i konj, jer se u pravilu radi o nejahačima, kaže Petar koji je na tom poslu naučio engleski, njemački i talijanski jezik, a to mu je bila velika pomoć u sadašnjem poslu.

Povezane vijesti

• "Epilog (Oblik rasprave)" kustosice Branke Benčić u Skopju
• Otvorenje izložbe Alessandre Benčić
• Koloristički, fovistički pristup likovnom izričaju