Jedne noći dok sam bio još dijete, usnuo sam san kako sa svojim biciklom stojim u podnožju vulkana Etna na Siciliji čiju erupciju sam taj dan gledao na slici u enciklopediji. Šezdeset godina kasnije sjetio sam se toga sna dok sam stajao uz svoj bicikl pored spomenute Etne na krajnjem jugu Italije, do kojeg sam došao na dva kotača iz Istre, priča nam Bono Dugonjić umirovljenik iz Umaga koji je počeo živjeti svoje snove u trećoj životnoj dobi.

Upornost, energija i volja

Priča o Boni i njegovim biciklističkim avanturama nije samo inspirativna, već svjedoči o upornosti, energiji i volji koja pojedinca može odvesti i na kraj svijeta bez obzira na godine.

- Te 2020. godine kad sam se umirovio, višak kilograma i loše zdravlje natjerali su me da poduzmem neke korake kako bi promijenio te negativnosti. Višak slobodnog vremena omogućio mi je da se ozbiljnije posvetim mojoj strasti prema biciklizmu, a prehranu sam obogatio s više maslinovog ulja iz vlastitog maslinika. Upravo je moj prvi biciklistički pothvat gdje sam Savudriju, kao najzapadniju točku Hrvatske, spojio s Ilokom na krajnjem istoku, Sv. Martinom na Muri na sjeveru i Prevlakom na krajnjem jugu, bio svojevrsna promocija maslinovog ulja kojeg sam izlagao na svojim krajnjim odredištima, promovirajući zdrav način života, rekao je Bono o početku svojih biciklističkih avantura kojima se ne nazire kraj.

Bogatstvo voća i povrća u Moldaviji

Uvidjevši da dnevno bez problema odrađuje preko sto kilometara duge dionice, Dugonjić je početkom 20-ih godina odlučio napraviti biciklistički "đir" po Europi, ili kako on to voli reći "odlučio sam zagrliti Europu biciklom". Nakon hrvatske avanture i Prevlake koju je posjetio u proljeće 2021. godine, istu jesen se preko Italije zaputio na Maltu.

- Prvotni plan je bio odraditi sedam europskih ruta u kojima bi posjetio 49 zemalja i njihove glavne gradove. Prva ruta je bila iz Umaga preko San Marina, Rima i Vatikana do La Vallette na Malti. U proljeće 2022. godine posjećujem Reykjavik na Islandu i uz put obilazim još devet europskih glavnih gradova. Na žalost počeo je rat u Ukrajini koji mi je pokvario planove, ali ipak tu jesen sjedam na bicikl i preko Zagreba, Beograda, Bukurešta i Kišinjeva uspijevam doći do ukrajinske Odesse, na žalost do Kijeva tada nisam mogao. Taj moj Put zagrljaja, ljubavi i mira bio je svojevrstan protest protiv rata na istoku Europe. U 2023. godini odrađene su još dvije rute, prvoj je cilj bio Oslo i krajnji sjever, dok sam na jesen išao prema jugu sve do Jeruzalema. U tih pet europskih avantura obuhvatio sam 41 državu s glavnim gradovima, a preostalo mi je još za obići dvije dionice s ukupno osam država. Na krajnjem zapadu to su Monako, Andora, Španjolska i Portugal, te put prema istoku i Moskvi na kojem bi posjetio Budimpeštu, Kijev i Minsk. Nadam se da će uskoro prestati rat u Ukrajini i da ću uspjeti ostvariti taj dio plana, opisao nam je Bono svoju europsku biciklističku avanturu.

Bono Dugonjić u Odessi

Dok čeka mirovno rješenje Ukrajinskog pitanja, vitalni umirovljenik kuje nove planove i fascinira svoje poznanike i širu javnost najavom pohoda na svjetske destinacije. Kako Bono voli reći, želi pokazati snagu malog čovjeka u svjetskim centrima moći.

- S obzirom da su mi preostale krajnje dvije točke Europe, Lisabon i Moskva, odlučio sam ih obuhvatiti ovom svjetskom avanturom na svom biciklu. Plan je na put, koji bi trajao šest mjeseci, krenuti 2027. godine. Prateći smjer sunca prva dionica bi bila od Umaga do Lisabona, od kuda bi letio za Kanadu. SAD bi prošao od Chicaga do Los Angelesa čuvenom cestom Route 66. Nakon toga odlazim za Australiju gdje bi u desetak dana odvozio oko 1.200 kilometara puta. Slijedio bi Japan i posjete Hirošimi i Nagasakiju, nakon čega bi išao u Kinu. Zavisno od situacije u Ukrajini slijedio bi put prema Moskvi ili povratak na neku od europskih destinacija, iznio je svoj svjetski plan Bono.

U međuvremenu je Dugonjić napisao i knjigu "Hrvatska na dva kotača" opisavši dojmove s ponovljenog prošlogodišnjeg bicikliranja po Hrvatskoj u kojem obišao domovinu cijelom dužinom uz njene unutrašnje granice. Knjiga sadrži i dosta biografskog materijala tako da čitatelji imaju priliku bolje upoznati Bonu koji je rođen u Šidu 1955. godine, a sa 16 godina je igrom slučaja kratko završio nevin u Remetincu zatekavši se među sudionicima skupa "Hrvatskog proljeća" na tadašnjem zagrebačkom Trgu Republike. Početkom devedesetih je zajedno sa suprugom bio dobio useljeničku dozvolu za odlazak u Australiju, ali ga je teža ozljeda ruke ostavila u Hrvatskoj i vezala za Istru i Umag koji je Dugonjiću postao centar svijeta.

Bono Dugonjić na dva kotača

Zanimalo nas je kako je to ići po "bijelom" svijetu sam na biciklu zaokupljen svojim mislima i prepušten putu i svemu onom nepredvidljivom što cesta nosi.

- Za uspješan put ne smijete biti ograničeni vremenom, jer izbjegavate pogreške koje bi u žurbi napravili. Moja putovanja su uvijek spontana bez nekih većih planova, obično spavam po hostelima ili jeftinijim hotelima, ne volim odsjedati po privatnim kućama premda mi ljudi ponekad i to nude. Izbjegavam biti na teret drugima, a imam ja i neku svoju rutinu po putu koje se držim. Jedna od uobičajenih je da svaku večer pojedem dvije juhe, dok ujutro znam spremiti i popiti kavu. Kuhalo mi je jedan od glavnih rekvizita na putu. Obično doručak dobijem uz smještaj tako da još nešto pojedem tijekom dana i odrađivanja dionice. Što se tiče tehničkih detalja i bicikla, potrebno je redovito podmazivati lanac, a svako toliko se ukaže potreba za zamjenom zračnica. S obzirom da nosim dosta opreme sa sobom, usponi ponekad znaju biti izuzetno zahtjevni, rekao je Dugonjić.

Što se tiče samih financija, smještaj mu je najveća stavka u proračunu i u prosjeku izdvaja oko 50 eura za noćenje. Bono za putovanja koristi vlastita sredstva, u mirovinu mu je ugrađen i određeni radni staž iz Njemačke, ponešto doniraju prijatelji, a i svaki od trojice sinova prije puta doda po 100 eura za sreću, kaže Dugonjić.

Iskustva s puta

Kad pričamo o iskustvima sa puta, Moldavija je ostavila poseban dojam na njega.

- Oduševio me sam put kroz tu zemlju gdje je cijelo vrijeme uz cestu bilo izobilje ponude voća i povrća, ljudi su me darivali premda to nisam tražio. Moldavija ima i prorusku pokrajinu Transnistriju od kuda sam pokušao ući u Ukrajinu, ali me jedan ruski časnik uputio na okolni duži, ali sigurniji put, rekao je Dugonjić kojem je znanje ruskog jezika pomoglo pri prolasku kroz bivše sovjetske republike.

Bono Dugonjić na putu

U sklopu priprema za svjetsku turneju sljedeće će godine Bono na biciklu odvoziti dionicu od Umaga do Rijada u Saudijskoj Arabiji. Na tom putu bi dodao još neke svjetske destinacije, poput Armenije, Gruzije, Azerbejdžana, Irana, Bahreina, Omana i UAE, u svoju "biciklističku putovnicu". Povod je kako kaže, 27. Svjetski energetski kongres u Rijadu na koji će svi svjetski državnici doći sa avionima, a on mali čovjek iz Umaga biciklom. U znak protesta protiv globalnih trendova simbolično će pozvoniti svojim zvoncem na biciklu.

- Svjestan sam da nitko neće čuti taj zvuk, ali meni osobno je važno da ga čujem i da ostane zabilježeno za neka buduća pokoljenja.

Bono Dugonjić čovjek velikog srca, veliča snagu maloga čovjeka i teži ljudskim vrijednostima u tehnološki sve naprednijem svijetu promovirajući ljubav i mir na svom Putu zagrljaja.

Povezane vijesti

• Bono Dugonjić Iz Umaga na dva kotača do Jeruzalema