59. POREČKI ANNALE
Otvorena najstarija i najdugovječnija skupna izložba: DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAT
Upravo je krvavi raspad bivše države poprište s kojeg umjetnici crpe ideje i pretaču ih u umjetnička djela koja će se u Sabornici moći razgledati do 15. rujna
U Istarskoj sabornici u Poreču otvoren je 59. porečki Annale, najstarija i najdugovječnija skupna izložba suvremene umjetnosti ne samo u Hrvatskoj, već i na prostorima bivše države. Upravo je krvavi raspad bivše države poprište s kojeg umjetnici crpe ideje i pretaču ih u umjetnička djela koja će se u Sabornici moći razgledati do 15. rujna.
Ratovi nisu završeni
Izložba je prozvana "Da nam živi, živi rat". Zašto?, postavio je izbornik Annalea Siniša Labrović retoričko pitanje na otvaranju manifestacije. "Da nam živi, živi rat", stih je pjesme Predraga Lucića, rekao je Labrović i dodao da ratovi koji su počeli 1991., a završili 1999. na prostorima bivše Jugoslavije nisu završili, osim same pucnjave. Nažalost, sve izvedenice tih ratova, socijalne, psihološke, duhovne i sve druge još su prisutne i na njihovom se uzgajanju temeljito radi, rekao Labrović. Namjera ovogodišnjeg annalea bila je napraviti izložbu na koju će se pozvati umjetnike s postjugoslavenskih prostora da tematiziraju, postave i kroz umjetnost prikažu nešto što je još uvijek živo u društvu. Tako su se pozabavili idejama i atmosferom povijesnog revizionizma, mržnje, idejama prekrajanja granica i tomu slično. "Nažalost, vidimo da su te teme i dalje prisutne u našem društvu. Rat i umjetnost su izraz tehnološke i drugih moći zajednice", rekao je Labrović, dodajući da se kroz suvremenu umjetnost i kroz njene tehničke mogućnosti govori i o mogućnostima i interesu neke zajednice za teme koja se, poput onih posijanih u ratnom vihoru, sasvim dobro uzgajaju, a posljedice su, zaključuje Labrović i pretučeni sezonski radnici jer su bili krive nacionalnosti.
Nadovezavši se na Labrovića, Vladimir Torbica, pročelnik županijskog Upravnog odjela za kulturu, dodao je kako je cilj Annalea permanentno propitivanje raznih tema i postavljanje pitanja o onomu što je aktualno, pa i da publiku ponekad i šokira. To je cilj Annalea, ali i da ljude potakne na razmišljanje o nekim aktualnim temama. Torbica je zaželio da ovu izložbu razgleda što više mladih, jer ta populacija ne zna što se događalo, a mladi autori i mlada publika su ono bez čega Annale neće napredovati.
Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Poreč Snježana Radetić osvrnula se na 59 godina Annalea kojeg su uz potporu turističkih poduzeća začeli proslavljeni hrvatski likovni umjetnici Edo Murtić i Milena Lah. Zahvalila je svima koji su pomogli u realizaciji ove izložbe, a posebno autorima izloženih radova i konstatirala kako je žalosno da je u 21. stoljeću rat aktualan tema. Međutim, uvjerena je da umjetnost i ovakve izložbe rat mogu pretvoriti u njegovu suprotnost, ali i izliječiti rane koje u našem društvu još nisu zacijelile.
Ovogodišnje, 59. izdanje porečkog Annalea otvorio je gradonačelnik Loris Peršurić zadovoljan što se ova značajna manifestacija suvremene umjetnosti održava upravo u Poreču, koji je možda mala sredina, ali ga ova manifestacija čini značajnim pa i velikim kulturnim središtem.
Na 59. porečkom Annaleu izlažu: Aernout Mik, Baran Çaginli, Zev Asher, Andreja Kulunčić, Antun Maračić, Pavo Urban, Ivan Faktor, Armina Pilav i Ana Dana Beroš, Lana Čmajčanin i Igor Grubić, Ibro Hasanović, Adela Jušić, Driton Hajredini, Alban Muja, Dejan Kaludjerović, ŠKART: Đorđe Balmazović i Dragan Protić + Žene u crnom + Saša, Marko Marković, Hrvoje Polan, Slaven Tolj i Nermin Duraković.
Oni su rat tematizirali kroz različita likovna izražajna sredstva od klasičnog slikarstva, pa do stripa, fotografije, instalacije, videa, performansa i akcije. Bez obzira na pristup i obradu teme svaki je rad dojmljiv i predstavlja osobno umjetničko viđenje i doživljaj velikih zla koje je ljudski um sposoban zamisliti i provesti u djelo lišavajući na najokrutnije načine života drugo ljudsko biće.
Izložba je doista dojmljiva i teško promatrača može ostaviti ravnodušnim. Potresne su eksplicitne scene razaranja, stradanja i poprišta umiranja, ali i umjetnička obrada percepcije rata i postratnih trauma od kojih nisu još izliječeni mnogi pojedinci, ali ni društvo, stoga ova izložba doista svjedoči kako rat na našim prostorima još uvijek traje.
Sličnog je razmišljanja i Viktor Ivančić, koji je prije otvaranja Annala u foajeu porečkog kazališta s Natašom Govedarica i Viktor predstavio foto-monografiju "Iza sedam logora-od zločina kulture do kulture zločina". Autori Viktor Ivančić, Hrvoje Polan i Nemanja Stjepanović u ovom djelu predstavljaju 24 mjesta koja su prije rata bila namijenjena kulturi, a tijekom rata pretvorena su u stratišta. Radi se o domovima kulture, muzejima, glazbenim školama, kino- dvoranama u kojim su za vrijeme rata ljudi mučeni i ubijani nerijetko uz određene rituale i sarkazam njihovih krvnika. Nažalost, ti su zločini započeli uzdizanjem nacionalne kulture jedne nacije i eliminiranjem kulture druge nacije da bi na kraju završili genocidom. Nažalost, to su u ratovima tijekom 1990-tih sve strane radile svim stranama i danas umjesto da se sjećamo žrtava i da njima odajemo pijetet, slave se i spomenici podižu njihovim krvnicima, a ta je kultura poricanja, smatra Ivančič, društveno opasna i može postati pogubnom jer može dovesti do recidiva ratnih strahota.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
