Mnogo je razloga zašto je zadnjih godina povećana potreba za smještajnim kapacitetima u domove za starije i nemoćne, svuda, pa tako i na području nekadašnje Općine Pula. Gotovo svaka obitelj to najbolje zna. Na našem je području jedan jedini javni, odnosno državni dom za starije i nemoćne, poznati "Alfredo Štiglić" u Puli, čiji su kapaciteti neprestano popunjeni. Na listi za dom trenutno se nalazi 2.700 starijih osoba koje čekaju i po 10 godina da se oslobodi jedno mjesto za njih. Naravno, u Puli i okolici postoji nekoliko privatnih staračkih domova, no oni su mnogima preskupi, pa niti ne pomišljaju na njih.
Smještaj u pulski starački dom čeka i dio stanovnika Općine Fažana koja je krenula u potragu za potencijalnim investitorom koji bi bio zainteresiran za izgradnju staračkog doma u Fažani. Općini Fažana ovo je prvi pokušaj da realizira ovaj zaista neophodan socijalni projekt, ali bojim se da nema razloga za optimizam. Isto to u nekoliko je navrata zadnjih godina pokušala i Općina Medulin, a barem jednom takav je javni poziv raspisao i Grad Vodnjan. I svi su bili bezuspješni. Nije im stiglo niti jedno jedino pismo namjere potencijalnih investitora. Iako bi se smještaj u ovim domovima plaćao iz džepa korisnika, privatni investitori očito u brizi za starije i nemoćne vide gnjavažu, a ne priliku za zaradu.
Uostalom, u jednoj uređenoj državi općine i gradovi uopće ne bi trebali sami pokušavati podići starački dom na svom području. To bi trebao biti jedan od ključnih zadataka države i njenih institucija koje moraju prvenstveno brinuti o dobrobiti svog naroda, pa i kroz gradnju staračkih domova, jer odnos nekog društva prema starijima i nemoćnima zorno govori o njegovom civilizacijskom dosegu. Ali…"onda je svizac zamotao čokoladu…"