Gosti na komemoraciji prije paljenja svijeća i polaganja vijenca. U prvom planu posljednji rudar u Labinu - Ante Augustinović
Njih su mučili sasvim drugi, obični problemi. Prijelaz od austrijske na talijansku upravu značio je tada za rudare osjetno pogoršanje njihova položaja. Ogromna inflacija, kao izravna posljedica rata, potpuno je obezvrijedila zarade, tako da su oni tražili od uprave povećanje plaće za 200 do 300 posto
Na Krvovoj placi u Vinežu, mjestu gdje su labinski rudari 2. ožujka 1921. krenuli u štrajk koji je trajao nešto više od mjesec dana, Labinjani i njihovi gosti obilježili su 101. godišnjicu od tog povijesnog događaja poznatog kao Labinska republika. Međutim prvi govornik, labinski povjesničar Tulio Vorano, govoreći o tim povijesnim događajima s odmakom od jednog stoljeća, rekao je da, prije svega, valja odbaciti tezu, koju se još ponegdje može čuti, da su rudari proglasili republiku jer zapravo nikakva republika im se nije motala po glavi.
- Njih su mučili sasvim drugi, obični problemi. Prijelaz od austrijske na talijansku upravu značio je tada za rudare osjetno pogoršanje njihova položaja. Ogromna inflacija, kao izravna posljedica rata, potpuno je obezvrijedila zarade, tako da su oni tražili od uprave povećanje plaće za 200 do 300 posto. Pored toga uprava je prepolovila praznike i od 24 svela ih na 12, a posebno ih je pogodilo ukidanje blagdana Svijećnice koji su tradicionalno slavili, pa za inat 2. veljače 1921. nisu došli na posao, iako ih je Sindikat upozorio da se time krši kolektivni ugovor. Uprava je to iskoristila i odmah izjavila da je neopravdani jednodnevni izostanak za sobom povukao ukidanje nagrade za učinak za cijeli mjesec. Zbog toga je mladi i energični Ivan Pipan otišao u Trst na pregovore sa središnjom upravom rudnika, ali je na povratku 1. ožujka pretučen u Pazinu od grupe fašista što je bio povod za štrajk. Dodatni povod bio je divljanje fašista u Istri i spaljivanje Radničke komore u Trstu u kojoj je bio učlanjen rudarski sindikat i s njome usko surađivao. Stoga je njihov čin svrstan među prve antifašističke istupe pa je štrajk dobio i političko obilježje koje nije nimalo odgovaralo vladajućoj strukturi, rekao je, između ostalog, Vorano.
Istaknuo je kako su rudari 21. ožujka sami pokrenuli svoju proizvodnju s odličnim rezultatima, namjeravajući osnovati i rudarsku zadrugu. Upravi to nije odgovaralo pa je štrajk ugušen, uz pomoć štrajkolomaca i vojske koja se sukobila s rudarima. Neki su i smrtno stradali te bili ranjeni, dok su neki rudari odvedeni u rovinjski zatvor, 52 rudara je suđeno u Puli, ali su oslobođeni uz pomoć porote i trojice odvjetnika jer je dokazano da su se pobunili zbog ugrožene egzistencije i života.
- Iza njih su ostale trajne vrijednosti, a to su antifašističko opredjeljenje, sposobnost samoorganizacije rudara, izuzetna sloga i solidarnost premda su bili višenacionalnog sastava, naglasio je Vorano.
- 2. ožujak je važan datum za Labin, Labinštinu, čitavu Hrvatsku, za Europu. To je dan naše slobode. Dan kada se prisjećamo i slavimo sve naše borce za slobodu, naše kovare, antifašiste i branitelje, rudare u čiju je čast podignut i spomenik koji upravo ove godine kreće u svoju zasluženu obnovu, rekao je Valter Glavičić, gradonačelnik Labina.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD ČETVRTKA