Silvano Bulić
Ljetni štandovi obiluju raznim proizvodima, uglavnom uvoznim. Međutim, ima još uvijek i onih autohtonih, marljivih ruku djelo. Tako smo na jednom ljetnom štandu zatekli Silvana Bulića, drvodjelju. Inače, autolakirer i autolimar u itekako zasluženoj mirovini od 2009. godine, sada je pronašao novu zanimaciju pa niti u mirovini ne miruje.
Istarski instrumenti se nisu isplatili
Kako nam je ispričao, nekada je radio i po 14 sati dnevno. No, iako u poodmakloj dobi, i dalje nastavlja neumorno u istom ritmu. Nakon odlaska u mirovinu ovaj radoholičar odlučio je dokazati se u drugoj struci. Počeo je tako s obradom drveta, uglavnom maslinovog. Kako ima puno poznanstva u Istri i ljudi znaju čime se sada bavi i cijene njegov rad, zovu ga da dođe preuzeti drvo kod njih.
Na početku je par godina uz prijatelja Valtera Premužića izrađivao stare istarske instrumente. Mnogi članovi u obitelji usko su vezani za glazbu pa je odabir jednostavno bio logičan, ali iako uspješan u izradi, dolazi do zaključka da nije isplativo. Proširuje asortiman te počinje izradu suvenira i 2015. godine otvara kućnu radinost. Nakon ozbiljnih zdravstvenih problema odlučuje da nema stajanja i svim srcem se baca na novi posao. "Nema stajanja - samo naprijed" odlučno nam i danas kaže Bulić.
Izrađuje tako nakit, kuhače, zdjele, stalke za čaše i boce, ali i veće stvari poput stolova i stolica.
Kasnije kombinira drvo i epoksidnu smolu na daskama za rezanje, zdjelama, nakitu, ali i upečatljivim slikama. Ranije je radio uglavnom pejzaže - ulje na platnu, ali, naknadno, prije nego što je to postalo sveprisutno i većini poznato, koristi epoksidnu smolu u mnogim radovima - čistu ili s bojom.
Izlaže po sajmovima diljem Istre
U nakitu ljudi preferiraju ovu kombinaciju drva masline i epoksidne smole kao spoj prošlosti i budućnosti. U tom periodu nastaje i slika motiva njegove Istre, više instalacija, a želja mu je da svojim radovima pokaže vrijednosti Istre i da ih poveže s tradicijskim motivima kao što su kažun, harmonika, jaram, sopile...
Želi djeci pokazati i kako su izgledale nekadašnje igračke. Posebno bismo izdvojili stare igračke za djecu koje izrađuje - frndalicu (zvrk), zviždaljku i praćku. "Da se ne zabi!" poručuje Bulić.
Izlaže često na sajmovima diljem Istre, ali i šire - na Legendfestu, u Savičenti, Poreču, Rovinju, Labinu, Pazinu, Žminju, Trsatu, Dvigradu pa sve do Slovenije. Samostalnu izložbu imao je 2019. u Pićnu. Održao je i dvije radionice - izrada tronošca u Poreču te izrada zviždaljki za djecu.
Ovaj veliki lokalpatriota nikada ne bi otišao iz voljene Istre iako bi uz ovakav trud vani vjerojatno postigao puno više. Želi svima, naročito mladima pokazati da se može uspjeti kada radiš sa svojim rukama. "Bez rada i truda nema ništa, ništa ti neće biti poklonjeno", uvjerljivo za kraj veli nam Bulić.