FOTO / ČA SI PA Z MENDULE? Pogledajte što rade u tvornici originalnog i otkačenog u režiji Stephany TONKIĆ i Meggie ŠTENTA

Na torbe, majice, pregače, lončići od rostfraja, a uskoro i kuhinjske krpe ispisuju istarske tipične fraze poput "Ča mi povidaš", "Ma san se ufliskala", "Lipi moj tić", "Ima više dan nego kobasic", "Štufa san", "Orko toćo", "Trdo sprida", "Kuraja i gori uši", "Vajka kontra", "Zadaješ na šugo", "Ča si pa z mendule?". U kreativnoj tvornici Čenta svatko će naći ono nešto od čega će mu srce zatitrati, upravo zato što su Štentice u te proizvode unijele puno ljubavi prema Istri

Narod kaže da se ponekad u ljudskim mislima pojavi tako dobra ideja, da se cijeli svemir namjeri da se ta ideja konačno ostvari. Iz takvih situacija nerijetko nastaju prava mala remek djela i originalni proizvodi na koja se javnost vrlo lako navuče. Upravo se to nedavno dogodilo sestrama Stephany Tonkić i Meggie Štenta iz Rovinja kojima je dugo godina neprestano upadalo u oko kako se na raznim artiklima, od šalica do torbi i majica, mogu naći svakojake poslovice, izrazi i šaljive dosjetke iz svih mogućih krajeva, osim iz Istre. Istarski govori, smatrale su Rovinjke, imaju takvo bogatstvo specifičnih izraza, da je naprosto šteta da ih se ne sačuva i promovira. Osim toga, pomislile su, zašto ne bi upravo takvi izrazi bili originalni istarski suveniri?

Stephany ovakve ideje jednostavno nisu dale mira, kao da su ju tjerale da im omogući da zažive u stvarnosti. Koliko god ona neizvjesna u početku bila, gotovo preko noći pokazalo se da nema razloga za paniku i strah od moguće propasti. Samo nekoliko pokusnih proizvoda objavljenih na društvenim mrežama odmah je našlo svoj put do zahvalnih kupaca. Potražnja je naglo porasla, a od prvog proizvoda izrađenog u travnju ove godine, u srpnju je nastao obrt Čenta s već popriličnim brojem raznovrsnih proizvoda, ali i klijentele.

U čast korijenima

- Ideje su moje, ali ih dizajnira i uobličuje moja srednja sestra Meggie Štenta koja je na zadnjoj godini grafičkog dizajna u Zagrebu, a za print je zaslužan moj suprug Mišel Tonkić i njegov LC Studio. Sve to što radimo nekako je odavanje počasti našim korijenima. Svi smo mi Istrijani, ali slabo doma govorimo istarski, uglavnom s nonićima ili s nekim prijateljima koji od malena govore istarski. Puno puta nam se znalo dogoditi da se tako nađemo na nekom druženju i počnemo spominjati nekih tipičnih istarskih riječi ili izraza koji nam fale, jer ih mladi danas sve slabije koriste. I onda sam se jednog dana uhvatila kako gledam neke majice s originalnim natpisima i samo mi je kliknulo "A gdje je tu Istra? Zar mi ne zaslužujemo promociju našeg govora?". Uz sve to, uvijek su mi smetali neoriginalni suveniri koje se može naći na sve strane, jer gotovo niti jedan od njih nije pokazivao onu pravu dušu Istre. Tako je to zapravo krenulo. Kada je došao tren da smislimo ime za naš obrt, to je došlo jako lako. Naime, obiteljsko prezime nam je Štenta, ali su nam tatu uvijek zvali u mladosti Čenta, pa smo odlučile to iskoristiti jer je nama bilo jako simpatično. I sve se to nekako lijepo poklopilo i jako brzo nam je krenulo, što je i nas šokiralo, jer sad imamo jako puno posla. Valjda to tako dođe kada nečemu pristupiš zaista čistog srca, iskrenih namjera, rekla nam je Stephany.

Današnja trgovina koja za sada funkcionira u najvećoj mjeri putem on line narudžbi i prodaje, nastala je od ideje da na običnom komadiću drva nacrtaju tipične istarske životinje s njihovim imenima na istarskom dijalektu, onako kako su ih doma od malena učili. Potom je ta jedna daščica prerasla u ideju da napravi igru memory za djecu, a zatim su se ideje svakodnevno samo nastavile nizati. Ali, kaže Stephany, iako je od samog početka vjerovala u taj plan, strah od rizika, prije svega financijskog, dugo je vremena bio jači od same želje. Kako je Stephany sada na porođajnom i svaki slobodni trenutak posvećuje svojoj osmomjesečnoj i živahnoj Viti Mei, ta se želja višestruko intenzivirala.

- Kako je Megi u Zagrebu na studiju, tako smo se jednom čule telefonski, baš na neki dan koji je bio nekako užasno težak i njoj i meni. Prvi put sam joj se otvorila i nevezano počela pričati o tome kako godinama planiram i bilježim neke ideje i kako se nisam pomaknula s mjesta, kako bi voljela sada dok mi je kćer mala napraviti nešto da bude ponosna na mene i da joj nešto mogu prepustiti jednog dana. A ona je samo rekla onu njenu tipičnu frazu "Eeej, šou, šou…" i proslijedila mi svoje bilješke koje su se poklapale s mojima! Nisam mogla vjerovati. Ja počnem, ona dovrši, i obrnuto. I to je bilo to. Znale smo da moramo krenuti tim putem. Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Pratila je svaku moju ideju, svaku sugestiju, do dugo u noć crtala, dizajnirala, korigirala, izlazila sa predavanja da bi dovršavala crteže, sve dok nismo bile u potpunosti zadovoljne napravljenim, pripovijeda nam Stephany.

Prava prilika je sad

Zatim je jedno jutro njen muž Mišel, koji ih je podržavao i poticao, rekao da ima iznenađenje za njih. Zatražio je da mu daju tri pokusna proizvoda za jednu galeriju u centru Rovinja koja je baš bila u potrazi za originalnim istarskim suvenirima. Stephany je uhvatila panika s obzirom da je u kući imala bebicu kojoj se trebala potpuno posvetiti, no s druge strane, nije željela jednog dana s gorčinom razmišljati "Što bi bilo kad bi bilo?".

- Već smo dovoljno dugo čučale u kutu i čekale "pravu priliku". Bilo je dosta! I tako smo mi tom barbiću napravile par suvenira i odlučile čekati kraj ljeta da vidimo hoće li nam se to isplatiti. Dok smo radile, palo nam je pamet - zašto ne bismo to odmah poslikale i objavile na Facebooku i Instagramu čisto da vidimo reakcije ljudi? Već kad smo se za to stvarno jako trudile i odricale...I isplatilo se, itekako! Nastala je ekspanzija kojoj se nitko nije nadao. Toliko pozitivnih komentara, toliko dragih ljudi koji su sa svakim novim proizvodom oduševljeni, koji nas prate i čekaju da izbacimo neki novi tekst koji će ih nasmijati i novi proizvod koji će ih uvijek kada ga pogledaju podsjetiti tko su i odakle dolaze. Neki su nam se obratili i sa svojim idejama, da im izradimo originalne poklone za tete u vrtićima ili učiteljice u školama. To se samo od sebe zarotiralo onako kako ni u snu nismo mogle pomisliti. I to je ono što nas svakodnevno tjera naprijed, naša nit vodilja. Čenta je razlog zbog kojega sam počela zaista vjerovati i da je sve upravo onako kako treba biti onda kada treba biti, smješka se iskreno sretno Stephany dok se prisjeća zadnjih nekoliko mjeseci.

Činjenica da njezin suprug Mišel s partnerom i prijateljem Ivanom Frankovićem u njihovoj obiteljskoj kući ima studio za grafički dizaj i tisak uvelike im je pomogla da preskoče onih prvih par stepenica realizaciji ideja i izbjegnu troškove koje bi inače imale da su bile prepuštene same sebi. Sada se kartonske kutije pune njihovih proizvoda slažu u svaki slobodni kutak njihovog stana, a Stephany i Meggie svaki dan nešto novo padne na pamet. Nedavno su tako izradile i drvene puzzle s tipičnim istarskim motivima i njihovim originalnim nazivima na istarskom, a ponuda suvenira se neprestano nadopunjuje. Jer, kažu sestre Čenta, svi mi znamo mnoge riječi iz raznih svjetskih jezika, pa zašto neki turist ne bi naučio da je u Istri vidio kažun, tovara, boškarina, galeba, srdelu ili pak što to znači fjaka. A da i mi ne zaboravimo naše autohtone fraze i da svaki dan u nekom trenutku izvučemo iz sebe onaj smiješak dragosti, tu su torbe, majice, traverše, lončići od rostfraja, a uskoro i kuhinjske krpe s izrazima poput "Ča mi povidaš", "Ma san se ufliskala", "Lipi moj tić", "Ima više dan nego kobasic", "Štufa san", "Orko toćo", "Trdo sprida", "Kuraja i gori uši", "Vajka kontra", "Zadaješ na šugo", "Ča si pa z mendule?" i mnogi, mnogi drugi. U kreativnoj tvornici Čenta svatko će naći ono nešto od čega će mu srce zatitrati, upravo zato što su Štentice u te proizvode unijele cijelo svoje toplo i veliko srce puno ljubavi prema Istri.