To što je speleolog, alpinist i letač Nevio Ladavac teren od 40.000 četvornih metara na Raspadalici kupio 1997., kamp uspio registrirati tek 2006., a ni dan-danas nije uvjeren da je u cijelosti uspio regulirati njegov status, oslikava zapravo sve porođajne muke segmenta robinzonskog turizma

"Vrlo smo diskretni. Do našeg kampa ne vode nikakve oznake niti putokazi, jako nas je teško naći. Svake godine uzmemo si vremena i u rano proljeće brišemo podatke s barem 20 portala, s Google Maps i drugih mjesta na kojima nas spominju. Zašto? Želimo ostati pomalo tajnovita lokacija, koju naši gosti smatraju svojim ekskluzivnim mjestom za odmor u prirodi, koje se ne mijenja, koje nije podložno masovnom turizmu. Nije nam primarno zaraditi i imati velike brojke, već stvoriti takav odnos da se gosti osjećaju posebni. Njihova interes uvijek je ispred našeg".

Zelena mreža

Tako će u nekoliko sugestivnih rečenica vlasnici Robinzonskog kampa Raspadalica, Nevio Ladavac i Ana Popović sažeti svoju životnu i poslovnu u filozofiju u čijem je središtu robinzonski projekt, robinzonski kamp Raspadalica, uz sam rub planinskog masiva Ćićarije, jedan od rijetkih kampova takve vrste u Hrvatskoj koji nude boravak i noćenje izvan naseljenih područja, u prirodi pod vedrim nebom. To što je speleolog, alpinist i letač Nevio Ladavac teren od 40.000 četvornih metara na Raspadalici kupio 1997., kamp uspio registrirati tek 2006., a dan-danas nije uvjeren da je u cijelosti uspio regulirati njegov status, oslikava zapravo sve porođajne muke segmenta robinzonskog turizma.

- Kada treba platiti porez i boravišnu pristojbu onda smo legalni, a da nam dođe inspektor sve bi ovisilo o njegovom tumačenju zakona jer i dalje se u robinzonskom smještaju ne smije kampirati. Ne postoji kategorija kampiranja i vjerojatno neće nikada ni postojati. Prema novom pravilniku, omogućena je doduše registracija kamp-odmorišta u sklopu domaćinstva ili OPG-a. Znači, moram postati seljak tu na kamenjaru da bih mogao otvoriti kamp-odmorište za letače, penjače, bicikliste i ljubitelje outdoor sportova iako sam instruktor speleologije, imam dozvolu za letenje zmajem i paraglajderom, položio za penjanje i alpinizam, za kajak. Skiper sam, biciklist, planinar, nabraja Nevio.

Ana dodaje da su prvi u Hrvatskoj otvorili robinzonski kamp 2006., kada je izašao zakon o robinzon-smještaju, ali bez podzakonskih akata koji ga reguliraju. Kamp su uspjeli registrirati isključivo zahvaljujući razumijevanju i velikom trudu tadašnjeg djelatnika u Uredu za gospodarstvo.

- Najbliži sljedeći robinzonski kamp tek je negdje na Mrežnici, a primijetili smo da ima interesa za nove male kategorije, drugačije od svega do sada. Mogli bismo stvoriti zelenu mrežu, da turisti kroz razne vrste robinzonskih kampova proputuju najljepše dijelove Hrvatske. Važno je da postoje minimalni sanitarni uvjeti, a ima li tople vode i struje manje je bitno. Upravo toplom vodom i strujom mi sebi probiremo goste kojima je to manje važno u odnosu na sve ono što im pruža boravak u prirodi, daleko od civilizacije. Zna se dogoditi da nam gost dođe u 4 ujutro jer prošao je obalu i nije našao odgovarajući smještaj. Ljudi dolaze odmarati se u prirodi, a u kampovima na obali prirode i mira gotovo više i nema, priča nam ovaj privatni i poslovni dvojac.

Bazen na litici

S obzirom da je vodovod stigao do Raspadalice, u Robinzonskom kampu vodom iz sustava Istarskog vodovoda puni se rezervoar pa voda slobodnim padom stiže do kampa. Sanitarni je čvor s tehničkom vodom, dva tuša bez tople vode. Nema struje, mobiteli i računala mogu se puniti zahvaljujući solarnim panelima, a u pričuvi je i agregat. Jedini luksuz u kampu, rekli bi, bazen je na samom rubu litice s koje se pogled pruža na Buzet i okolicu. Primarno sušnih ljetnih mjeseci služi kao pojilište za divljač. Standard higijene u bazenu je takav da ako se netko nije istuširao ili koristi kremu za sunčanje, trenutno dobiva zabranu kupanja. Gosti su sami postavili to kao svoj standard jer im je najvažniji sklad s prirodom i to savršeno funkcionira.

Raspadalica jamči odmor daleko od urbanih košnica i nudi doživljaj avanture u netaknutoj prirodi. Čak i kada je popunjen, kamp je naizgled prazan jer dnevni limit je 25 gostiju. Godišnje ostvari oko 1.600 noćenja, a maksimalno je cilj 2.000 noćenja jer bi sve preko toga remetilo mir i šarm Raspadalice. Sastavni dio kampa je uzletište za paraglidere, na 550 metara visokoj strmoj litici iznad Buzeta. U okolici je nekoliko penjališta. Tu je još i mogućnost vožnje mountain bikeom netaknutom prirodom, planinarenja, istraživanja trekking staza.

- Uvijek imamo letače, ali zadnjih godina dolazi nam sve više obitelji u kojem samo jedan član leti. Djeca su postala ta koja roditelje tjeraju da odmor provedu na Raspadalici. Mogu bojati kamenje, igrati noćni nogomet uz automobilska svjetla, ništa posebno, a efektno, jedna lopta, malo trave. Većinom nam dolaze stalni gosti, 40 je posto letača, isto toliko penjača, ostalo su biciklisti. Neki dolaze samo uživati u prirodi. Primjetne su i promjene trendova. Sezona kreće ranije i traje sve duže. Svi koji se bave outdoor aktivnostima vole travanj i svibanj, nekada u to vrijeme nismo imali goste. U pravilu zatvaramo 1. studenog, no lani smo još imali goste koji su htjeli doći, kaže Ana i dodaje da su stvorili zajednicu u koju ljudi dolaze u isto vrijeme pa se sreću već nekoliko godina zaredom, a onda preporuče drugima za koje znaju da će im odgovarati i to je isključivo način na koji si na Raspadalici povećavaju broj noćenja.

Vjerni letači

Zadnjih osam godina redovan je gost Matthias Dold. Švicarac s njemačkom adresom tu se s obitelji odmara puna dva tjedna. Socijalni je radnik specijaliziran za rad s mladima i instruktor letenja. U Nepalu ima kuću, dovodi letače iz Njemačke i organizira "leteće" safarije, a k tome se bavi i humanitarnim radom u Nepalu gdje su kroz fondacije do sada obnovili četiri škole i nabavili školski i didaktički materijal.

- Ne volim poznate letačke lokacije gdje je puno ljudi u zraku pa je to prilično stresno. Više me privlače ovakva mjesta poput Raspadalice koja su pomalo tajnovita i nisu komercijalizirana i gdje se možeš baviti i letenjem i slobodnim penjanjem i trekingom i biciklizmom. Međutim, krajolik i aktivnosti mogu se svugdje naći, ali ljudi su ono zbog čega se uvijek vraćam, kaže Dold i dodaje da je letački teren dobar, ali nije najbolji, nije za početnike i dosta je zahtjevan, ali je za njega najvažnije da je kamp na osami, daleko od civilizacije, pomalo skriven pa pažljivo bira kome će ga od svojih prijatelja preporučiti. Jer, kaže, "Raspadalica je skriveno blago". (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Povezane vijesti

• Kako razvoj aktivnog turizma uskladiti sa svakodnevnim životom na krškom rubu
• Penjališta krškog ruba na Buzeštini mamac su za domaće i inozemne penjače. U krugu od samo 20-ak kilometara UREĐENO JE VIŠE OD 600 SMJEROVA
• TRAGEDIJA ISPOD RASPADALICE: Vagon koji se nakon željezničke nesreće 1975. survao niz padinu još je na istom mjestu