Močvara u blizini rovinjskih plaža PALUD JEDINI ORNITOLOŠKI PARK U ISTRI

Područje parka, koje je zaštićeno 2001. godine, nalazi se unutar granica značajnog krajobraza "Rovinjski otoci i priobalno područje", na površini od oko 290 hektara i odlikuje se raznolikošću i bogatstvom ornitofaune, naročito ptica močvarica u vrijeme gniježđenja, zimovanja i migracijskih kretanja

Močvarna su staništa široko rasprostranjena u svijetu, a zbog brojnosti i važnosti njihovih funkcija, te sve izraženijom ugroženošću antropogenim djelovanjem, zaštićena su brojnim konvencijama i sporazumima, od kojih je najvažnija Ramsarska konvencija. Ramsarska konvencija potpisana je 2. veljače 1971. godine, u iranskom gradu Ramsaru, kao prvi suvremeni multilateralni sporazum o očuvanju i održivom korištenju prirodnih resursa.

Službeno ime Ramsarske konvencije, Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica, upućuje na početni naglasak zaštite i održivog korištenja močvara kao staništa ptica močvarica. Tijekom godina konvencija je proširila djelokrug na sve aspekte zaštite i održivog korištenja močvara.

Pet hrvatskih močvarnih lokaliteta

Sporazum je stupio na snagu 1975. godine, potpisalo ga je 169 stranaka, štiti 2.271 močvarno područje ukupne površine 219.178.084 hektara. Hrvatska je sporazum potpisala 1991. godine.

Procjene pokazuju da je tijekom 20. stoljeća izgubljeno od 64 do 71 posto močvarnih staništa. Taj negativan trend nije prestao u 21. stoljeću, naprotiv, i dalje se nastavlja rezultirajući smanjenjem bioraznolikosti i površinom močvarnih staništa. Može se dakle reći da močvarna staništa spadaju među najugroženije ekološke sustave u svijetu.

Navodi se da je u Istri 20-ih godina prošlog stoljeća bilo više od tisuću močvara, a danas su isušene sve osim močvare Palud. U Hrvatskoj je 2003. godine proveden projekt inventarizacije močvarnih staništa, kada je kartirano oko 3.800 pojedinačnih lokaliteta. Ipak, na Ramsarskom popisu močvarnih područja od međunarodne važnosti nalazi se tek pet lokaliteta: Kopački rit, Lonjsko polje, Crna mlaka, Vransko jezero i delta Neretve.

Parka prirode Kopački rit obuhvaća močvarni prostor oko ušća Drave u Dunav kod Osijeka površine 238 hektara, koji je zbog nedostupnosti i izloženosti poplavama ostao u posve prirodnom stanju još od davnih vremena. Kopački rit je jedna od najvećih prirodnih močvara u Europi, zbog čega je uvrštena u Ramsarsku listu močvara svjetskog značaja i predložena za uvrštenje na Listu svjetske prirodne baštine UNESCO-a. Velika su krda jelena svojevrstan zaštitni znak Kopačkog rita, iako su jednako velika i krda divljih svinja; ima i drugih sisavaca, ali su od njih ipak mnogo brojnije ptice kojih ima skoro 300 različitih vrsta, a najbitnije su vrlo rijetke zaštićene vrste orlovi štekavci i crne rode.

U kategoriji ornitološkog rezervata zaštićena su još i močvarna staništa Jastrebarski lugovi i Crna Mlaka, Palud u Istri, Kolanjsko blato te Velo i Malo blato na Pagu, Pantan kod Trogira, Prud, Orepak i Pod gredom u delti Neretve te jugoistočni dio delte Neretve koji nije samo ornitološki, već je ihtiološko-ornitološki rezervat.

Zaštitni mu je znak vodena kokošica

Osam kilometara južno od Rovinja, na površini od oko 290 hektara, u blizini mora, nalazi se močvarno područje, jedini ornitološki rezervat u Istri, čiji je zaštitni znak vodena kokošica (Goran Filipi, Istarska ornitonimija: kokošice, navodi imena: kokošarica, potočarica, morska piplica; prdavac, liska, mlakuša, siva, mala i riđa štijoka; foliga, galineta, galinela, realet, realeto, realin; manjabalini...). Osnovni fenomen močvare Palud je raznolikost i bogatstvo ornitofaune, naročito ptica močvarica u vrijeme gniježđenja, zimovanja i migracijskih kretanja. Ornitološkim rezervatom proglašen je 2001. godine.

Područje rezervata nalazi se unutar granica značajnog krajobraza "Rovinjski otoci i priobalno područje". S obalne strane granica obuhvaća uvale Bačvice, Cisterna, Gustinja, rt Gustinju, uvale Dagita i Palud, rt Damjan. Iz Uvale sv. Pavao granica zaštite obilazi istočnu stranu rta Damjan te se sjeverozapadno uz lokalitet Fjorine veže na postojeće prilazne komunikacije prema Stanciji Mofardin. Palud je prirodna depresija koja se zbog pritjecanja vode s okolnih brda i iz izvora pretvorila u močvaru.

Godine 1906. godine austrougarska vojska, koja je bila stacionirana u Barbarigi, kopanjem kanala spojila je močvaru s morem kako bi se povećanim salinitetom vode onemogućilo razvijanje ličinki komaraca i suzbila malarija. Malariju na taj način ipak nisu uspjeli suzbiti, ali je spajanjem močvare i mora, Palud dobio nove stanovnike. Naselili su ga cipli i jegulje, ribe koje vole boćate vode. Osim cipli i jegulja u močvari su se mogle naći i druge ribe koje su tu došle u potrazi za hranom. Zbog vlažne mikroklime cijelo područje bogato je vegetacijom. Najveći dio pokrivaju močvarne biljke: šaš, trstika i rogoz; oko močvare su guste šume s impozantnim primjercima hrasta medunca i crnike, a na sjevernom dijelu i prava prašuma s ogromnim vrbama koje se lome i trunu u močvarnoj vodi stvarajući hranu za životinje koje tu obitavaju.

Primijećeno 220 vrsta ptica močvarica

To specifično močvarno područje cijele godine u sebi skriva 220 do danas primijećenih vrsta ptica. Temperatura vode je više-manje u ravnoteži s atmosferom, najniža je u ožujku (4,8 stupnjeva Celzija), a najviša u srpnju kada je dostizala i do 32 stupnjeva Celzija. Vodena razina Paluda ovisi o razini mora, a dno se Paluda nikada ne isušuje zbog odgovarajućeg priljeva morske vode u vrijeme visokog vodostaja, podzemnim pukotinama čiji se otvori nalaze s južne strane močvare. Zbog ekstremnih prilika života, u močvari Palud razvila se karakteristična vodena fauna s malim brojem vrsta i velikim brojem jedinki. Bogata je planktonima, a kornjače, jegulje i gambuzije održavaju se tijekom cijele godine. (PRIREDIO Robert BURŠIĆ)