"Platio odvoz otpada 1.800 kuna pa svoje smeće ugledao u šumici iznad Vallelunge", samo je jedan od mnoštva naslova u Glasu Istre koji pokazuje svu ozbiljnost problema s građevinskim otpadom na Poluotoku.

Tvrtke koje se bave građevinskim radovima svoje usluge odvoza otpada uredno ispostavljaju na računima, no nerijetko se događa da on ne završi na odlagalištu, već na nekoj parceli koja uopće nije namijenjena za to. Porazno je u cijeloj priči da Istra trenutno ima samo jedno legalno odlagalište za građevinski otpad, ono u Puli, dok se u Rovinju na lokaciji Turnina bave gospodarenjem građevinskim otpadom. Svi drugi gradovi su svoja ili zatvorili ili su, poput Umaga, u fazi njihove izgradnje. To, naravno, ne opravdava one neodgovorne građevinare koji onečišćuju okoliš i bacaju ostatke s gradilišta u najbližu bošku, pritom naplaćujući uslugu kao da su otpad iz bilo kojeg kraja Istre vozili recimo u Pulu, ali puno govori o tome koliko je političare briga za ovaj problem koji je zapravo ogroman i neće ga se moći riješiti preko noći.

Do tada ostaje činjenica da se milijuni kuna izdvajaju iz lokalnih proračuna da bi se sanirala divlja odlagališta. Neodgovorne tvrtke tako zarađuju nauštrb svih nas, koji poslije financiramo saniranje njihovih nedjela.

Treba pritom naglasiti i odgovornost nadležnih inspekcijskih službi, poput one za zaštitu okoliša, koje, koliko nam je poznato, vrlo rijetko pronalaze nelegalne odlagatelje, pa time i kažnjavaju. A to i ne bi trebalo biti teško, jer se običnim uvidom u prateće listove može konstatirati je li netko odvezao otpad ovlaštenim sakupljačima ili ga je iskrcao u prirodu. Što se tiče običnih građana, odnosno fizičkih osoba, one mogu dva puta godišnje besplatno zbrinuti po dvjesto kilograma građevinskog otpada u reciklažnim dvorištima.

Istra bi, prema nekim procjenama, trebala imati barem tri specijalizirana odlagališta da ne bi primjerice građevinari iz Umaga ili Pazina morali otpad voziti u Pulu. Najdalje je, osim Pule i Rovinja, otišao Grad Umag, koji je još prije osam godina odlučio na svom području izgraditi odlagalište građevinskog otpada, dok su ih, recimo, u Pazinu i Poreču zatvorili, a u Novigradu na mjestu bivšeg građevinskog odlagališta otvorili reciklažno dvorište.

Umaški gradonačelnik Vili Bassanese vrlo je oštar do države, ali i Istarske županije. Naime, projekt gradnje građevinskog odlagališta u Umagu traje već osam godina jer je valjalo prvo čekati Državu da se riješe imovinsko-pravna pitanja, a zatim i Županiju da izmjeni Prostorni plan. Očito se ni jednima ni drugima nije žurilo pa Umag ovih dana dovršava tek prvu fazu radova, a predstoje mu još dvije. Građevinsko bi odlagalište tako trebalo biti otvoreno koncem iduće godine.

Vili Bassanese

- Kad govorimo o građevinskom otpadu, ovo je jedan opći kaos. Država je nazadna po tom pitanju, ali ništa bolja nije ni Istarska županija. O građevinskom otpadu 30 godina nitko nije sustavno razmišljao. Problem s otpadom od iskopa još je i veći. Imamo u Istri puno napuštenih kamenoloma. Pitanje je zašto ih se ne sanira s otpadom od iskopa. Ali očito je da Županija ne razumije tu problematiku, kaže Bassanese.

Odlagalište u Umagu neće biti obično. Bassanese pojašnjava da će se to zvati, kao i u Rovinju, prostor za gospodarenje građevinskim otpadom, gdje će doslovno gospodariti njime, a ne se baviti pukim odlaganjem. Žele, kaže Bassanese, što više otpada reciklirati, svesti ga na "no waste".

Da ne bi nekoga zbunilo, umaški gradonačelnik napominje da govori isključivo o građevinskom otpadu, a ne o iskopima, što ljudi često brkaju. Opisuje nam i kako bi odlagalište trebalo funkcionirati.

"Građevinski bi otpad prvo dolazio u reciklažno dvorište, potom se razdvajao i reciklirao, ostatak bi se obrađivao, usitnjavao, što bismo koristili kao podlogu za asfalt na prometnicama koje mi održavamo, dok bi se odlagalo samo ono što ostane. Mi zapravo ne želimo imati odlagalište, već doista gospodariti otpadom, a da odlagalište bude nužno zlo. Zato toliko godina i inzistiramo na ovom projektu."

Prva faza izgradnje je, dakle, pri kraju, a Grad je do sada utrošio sedam i pol milijuna kuna, dok bi cijela investicija na koncu trebala iznositi od 20 do 22 milijuna. Već su pribavili građevinsku dozvolu za drugu fazu gradnje, koju sada pokušavaju izmijeniti da bi mogli tražiti novac iz europskih fondova.

U Rovinju se, pak, građevinskim otpadom gospodari na površini od 50.707 četvornih metara, a lokacijom na Turnini upravlja gradsko poduzeće Komunalni Servis. Gradonačelnik Marko Paliaga pojašnjava da se tu gospodari neopasnim građevnim otpadom "koji nastaje u procesu gradnje građevina i objekata, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina te otpad nastao od iskopanog materijala (jaružanja) koji se ne može bez prethodne oporabe koristiti za građenje građevine zbog čijeg je građenja nastao".

- Gospodarenje takvim otpadom podrazumijeva njegovo prihvaćanje od trećih osoba koji se daljnjom obradom i usitnjavanjem na stroju za drobljenje reciklira te ponovno upotrebljava u građevinskoj, komunalnoj i krajobraznoj djelatnosti. Dakle, glavni rezultat je uporaba otpada u korisne svrhe kao zamjena drugih materijala, napominje gradonačelnik Paliaga.

Marko Paliaga

U 2021. godini je za lokaciju Turnina ishođena dozvola o gospodarenju građevnim otpadom za tehnološke postupke oporabe, odnosno za postupke recikliranja, usitnjavanja na stroju za drobljenje te prosijavanjem. Takav se reciklirani građevinski otpad zatim koristi za postupak tretiranja tla u poljoprivredne svrhe. Od dijela se otpada dobiva i građevinski agregat koji se upotrebljava za nasipavanje javnih makadamskih putova i nerazvrstanih cesta, a iz Grada napominju da time ne nastaju štetni učinci za okoliš i zdravlje ljudi. Paliaga ističe i da zasad uspijevaju reciklirati 59 posto građevinskog otpada.

Dok Bassanese krivicu za ovakvo stanje vidi i u državi i u Županiji, Paliaga očekivano izostavlja odgovornost vladajućih u Istri koji su iz njegovog IDS-a. On smatra da je problematika recikliranja i obrade građevinskog otpada vezana isključivo za neriješene imovinsko-pravne poslove s državom.

- Veliki je broj neriješenih predmeta koji se vezuju na dodjele državnog zemljišta za potrebe formiranja građevinskih deponija. Jedan od mogućih načina zbrinjavanja prirodnog kamenog otpada bio bi i formiranje tzv. umjetnih grebena polaganjem materijala u more na lokacijama koje bi služile za obnovu ribljeg fonda, ali i smanjile kočarenje na tim mjestima, čime bi se dodatno poboljšao oporavak i zaštita ekosustava. Drugi način je korištenje starih kamenoloma za zbrinjavanje i sanaciju već devastiranih područja. Sporost državne administracije i nerazumijevanje važnosti oporabe i zbrinjavanja građevinskog otpada vidljiva je i u nepostojanju adekvatnih subvencija i sredstava kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, zaključuje Paliaga.

Koviljka Aškić, savjetnica gradonačelnika Pule za zelene politike, vrlo plastično opisuje način na koji neodgovorni građevinari koriste ovaj posvemašnji kaos i love u mutnom.

Koviljka Aškić

- Hodogram je poprilično uhodan i dobro poznat - veliki investitori, ali i obični ljudi koji, recimo, renoviraju kupatilo, zaposle građevinare koji u sklopu usluge ponude i zbrinjavanje građevinskog otpada. Naravno, oni to nemalo naplate, a ljudi ih gotovo nikada ne zatraže ne uvid prateći list koji bi dokazao da je otpad legalno zbrinut. Problem je što veliki broj građevinara taj otpad onda iskrca u obližnju šumu i zadrži novac. Ili, pak, cvjeta posao ilegalnog odlaganja građevinskog otpada u obliku rupe na privatnim parcelama, što je potpuno ilegalno, koliko god zemljište bilo privatno. Time se čini velika šteta okolišu i bioraznolikosti, mijenja se krajobraz i to se nipošto ne smije raditi. Neki poduzetnici zbrinjavaju građevinski otpad propisno, ali nam broj ilegalnih deponija po čitavoj Istri govori da drugi ipak zaobilaze pravila, kaže Aškić.

Problem bi se, smatra, mogao riješiti tako da se saniraju stari kamenolomi, kojih po Istri ima puno.

- Neki njihovi vlasnici su čak i tražili dozvole, ali postoji problem što županijskim Prostornim planom nisu obilježeni kao odlagalište otpada. Drugi problem su studije utjecaja na okoliš koje su rađene pri otvaranju kamenoloma, gdje je kod sanacije predviđeno ozelenjavanje, što samo po sebi nema smisla. Županija će sada ići u izmjene Prostornog plana pa bi trebalo vidjeti gdje su ti stari kamenolomi koje bi vlasnici htjeli sanirati. Također, Fond za zaštitu okoliša potiče i sufinancira otvaranje reciklažnih dvorišta za građevinski otpad. Investitor mora imati drobilicu pa iz tog otpada raditi novi građevinski materijal. Općenito bi trebalo biti puno više oporabe građevinskog otpada, za što postoje i određeni rokovi. Prema planu gospodarenja otpadom, do 2020. godine bilo je planirano reciklirati, odnosno oporabiti 70 posto građevnog otpada. Međutim, taj cilj nije ispunjen te se sada na tome intenzivno radi, ističe Aškić.

Pulsko odlagalište građevinskog otpada najbolji je primjer onoga o čemu priča Aškić. Nalazi se u bivšem kamenolomu i njime upravlja tvrtka Cesta, koja ima četiri aktivna kamenoloma u Istri i jedna je od rijetkih koja već neko vrijeme izdvaja novac i uredno sanira sve svoje kamenolome. Primjerice, kamenolom Valmarin u Puli potpuno je saniran na način da je krater zatrpan materijalom nastalim iz iskopa s područja grada Pule te je izvršeno pošumljavanje cijelog terena. Trenutno se na isti način zatrpava kamenolom Vidrijan-Tivoli, i to odlaganjem građevinskog materijala, odnosno otpada. To je odlagalište otprilike na 50 posto popunjenosti, te je procijenjeno da bi se mogao puniti još sedam, osam godina.

Povezane vijesti

• Kazne za uništavanje kanti do 1.875 kuna
• ODLAGALIŠTE OTPADA U JELENČIĆIMA: Milijun kuna za novo reciklažno dvorište
• Zelena Istra objavila priručnik za građane "Kako stvarati manje otpada?"