Milan i Celestina znaju se od djetinjstva, zajedno su polazili školu u Borutu. No, ljubav se rodila godinama kasnije, spontano na plesu u Borutu, gdje se pod murvon skoro svake nedjelje održavao ples

Supružnici Milan Stranić, rođen 1923. i Celestina, rođena 1926., nakon što su proslavili srebrni (25 godina), pa zlatni (50 godina) pa dijamantni pir (60 godina) ove su godine proslavili takozvani Dan milosti vjenčanja, odnosno 70 godina braka, ali i 77 godina ljubavi. Toliko je, naime, proteklo otkako su se na Uskrsni ponedjeljak 1942. zaljubili. Sjećanja na taj dan još su živa i s radošću se sjećaju tih dana.

Oprezni zbog roditelja

Milan i Celestina znaju se od djetinjstva, zajedno su polazili školu u Borutu. Poznavali su se, ali u to vrijeme među njima nije bilo nimalo simpatije. Ljubav se rodila godinama kasnije spontano na plesu u Borutu, gdje se pod murvon skoro svake nedjelje održavao ples. Obično su svirali harmonikaši Mauro Škrinjar iz Boruta i neki Furlan koji je radio na ciglani, čijeg se imena ni Milan ni Celestina ne mogu više sjetiti.

Uz zvuke harmonika Milan i Celestina plesali su pod murvon u Selu i tako se u ritmu valcera i polke rodila ljubav koja među njima plamti do danas. Nakon što je utihla harmonika i završio ples, Milan je Celestinu otpratio do Lovrinčići, do sela u kojem je živjela. Hodali su uz prugu, po uobičajenoj stazi, dugoj oko tri kilometra, po kojoj se pješačilo do Boruta. Putem su se dogovorili kako će se naći tijekom tjedana i jedva su dočekali taj dan. Nakon toga često su zajedno posjećivali plesne zabave u Borutu i okolici: u Pazu, Cerovlju, Draguću i drugim mjestima.

- Često smo bili zajedno, a kad nismo bili skupa, stalno smo mislili jedno na drugo, suglasni su Celestina i Milan.

No, sve se odvijalo oprezno, jer nisu željeli da za njihovu vezu doznaju roditelji, pa je Milan Celestinu pratio do nadomak sela da ga ne vide njeni roditelji, ne zato što bi se protivili, već tako da se o njihovoj ljubavi ne zna previše.

Bezbrižnost prekinuta 1942.

Bezbrižnim je danima 1942. godine došao kraj. Milan je dobio poziv za vojsku. Bilo mu je teško, Italija je bila u ratu i nije znao što ga može zadesiti. Želio je Celestini kupiti prsten, ali znao je da ga, zbog tadašnjih običaja, neće nositi pa joj je kupio sat koji i danas čuva u svojoj sobi punoj uspomena, knjiga, dokumenata, fotografija, odlikovanja i drugih predmeta koji ga podsjećaju na minula vremena.

Odazvavši se pozivu, otišao je u talijanski grad Bresciu u kojoj je, nakon izobrazbe, postavljen za instruktora mladim vojnicima. Jednog dana, sjeća se, stigla je naredba da se vojnici pripreme za odlazak u Grčku. Nakon što je spremio svoj vod nadređenom je časniku, poručniku po činu, predao prijavak. Nakon prijavka časnik ga je pozvao, a on je mislio da nešto nije napravio kako treba. Na Milanovo iznenađenje slijedilo je pitanje: "Straniću imaš li ti rodbine u Milanu?"...

Povezane vijesti

• POLA STOLJEĆA HAKLERA S DUŠOM Danas na "Ulici" nekadašnji najbolji majstori malog nogometa obilježavaju rijedak jubilej. Najuspješnija malonogometna družina slavi 50. rođendan
• KNJIGA U SRCU BUZETA I NJEGOVE ČITALAČKE PUBLIKE Vremešna hrvatska čitaonica 130. obljetnicu dočekala posve modernizirana
• JUBILEJ: Labinština zajednički obilježava 100. obljetnicu Labinske republike