DESETLJEĆA ISKUSTVA
MARIO MARIĆ, BRODSKI MEHANIČAR IZ ROVINJA umirovio se nakon 51 godine staža: "Posao brodskog mehaničara je gotovo pa nestao, iako na Jadranu ima toliko brodova da bi se od tog posla moglo dobro živjeti"
Mario Marić
Volim biti u društvu, pa sam se uz posao družio sa ribarima. Nezaboravne su jutarnje marende sa svježom ribom iz mora. Bio sam zadovoljan kada sam pomogao ribarima koji naporno rade noću, kada se većina ljudi odmara, kaže Marić, koji je održavao brodske motore i opremu od Istre do srednje Dalmacije, pa ga poznaju svi ribari i vlasnici izletničkih brodova
Nakon 51 godinu odrađenog staža, nedavno je u mirovinu otišao Mario Marić, 70-godišnji brodski mehaničar, zadnji koji se na sjevernom Jadranu bavio ovim poslom. I dalje ga gotovo svakog dana zovu vlasnici ribarskih i prijevozničkih brodova, ali im može pomoći samo savjetom.
- Uz brodograditelje u drvu, i posao brodskog mehaničara je gotovo pa nestao, iako na Jadranu ima toliko brodova da bi se od tog posla moglo dobro živjeti. Ja sam održavao brodske motore od Istre i Kvarnera pa sve do srednje Dalmacije. Riječ je o velikim motorima, pa je posao u strojarnicama fizički težak. Ipak, posade brodova pomagale su mi u podizanju teških dijelova, pa sam i u ovim godinama uspijevao obavljati popravke i remonte motora. Uz to, noviji brodovi imaju visoke, prostranije strojarnice, pa sam mogao raditi uz pomoć dizalica, kaže Marić.
Marić je izučio automehaničarski zanat. Najprije je radio u Uljaniku na rezanju limova. Potom se zaposlio u brodogradilištu rovinjskog Prehrambenog kombinata Mirna, gdje je radio kao brodski mehaničar. Mirna je imala veliku flotu s 34 ribarska broda koji su bili raspoređeni po cijelom Jadranu, od otoka Murtera do Novigrada, koje je trebalo održavati i remontirati. Na tome je radila brojna ekipa brodskih mehaničara koja je usto remontirala motore i opremu prijevozničkih brodova prilikom godišnjih izvlačenja u brodogradilištu.
Mirnini brodovi su građeni pedesetih godina prošlog stoljeća, a u njih su ugrađivani izdržljivi i robusni sporohodni motori, koji su se po licencama proizvodili u našim tvornicama. Tako su se u originalu švicarski motori Sulzer gradili u karlovačkoj Jugoturbini, a danski Burmeister&Wein u ljubljanskom Litostroju. Kasnije su se počeli ugrađivati srednjohodni motori SKL iz Istočne Njemačke i Famos iz Sarajeva, dorađen od motora za kamione i autobuse.
Nisu to bili neki vrhunski motori, ali su tada bili na snazi zakonske odredbe koje su zabranjivale uvoz motora i opreme koja se proizvodila u Jugoslaviji. Uz to, svaki je brod imao tri agregata za noćno prikupljanje plave ribe, pa je flota sa pričuvnim motorima imala oko 120 zračno hlađenih njemačkih motora Hatz i 30-ak Penti, koje su se po licenci poznate švedske tvornice Volvo Penta izrađivali u riječkom Torpedu, a služili su za pogon i rasvjetu pomoćnih kaića.
- Mirnini brodovi su već na proljeće odlazili pratiti dolazak srdela u Dalmaciju. Svakog jutra zapovjednici brodova su radiostanicama dojavljivali kvarove na motorima i opremi, pa smo mi oko 8 sati ikretali u Biograd gdje se vršio iskrcaj ribe. Na mali kombi Zastava 850 s četiri sjedala u stražnji otvoreni prostor ukrcavali smo alat i remontirani agregat te kretali na intervencije. Nije se pitalo za radno vrijeme. Glavno je bilo osposobiti brodove za noćni ribolov, pa smo se iz Dalmacije vraćali tek kasno uvečer, prisjeća se Mario Marić.
Nakon što je Mirna rasprodala svoju flotu, manji dio ih je ostao u Istri, a veći završio na Kvarneru i u Dalmaciji. Kao najiskusniji brodski mehaničar, Marić je dobivao pozive za intervencijama, pa je 1994. otvorio samostalan obrt za održavanje i remontiranje brodskih motora. Radio je na brodovima sve do otoka Brača, a za remonte motora i u brodogradilištima Tehnomontu u Puli, Nerezinama, Puntu i Kraljevici. Posla je bilo sve više, brodskih mehaničara sve manje pa je obrt držao otvoren do prošle godine.
- Po privatizaciji ribarskih floti počeli su stizati novi srednjohodni i brzohodni motori, pa je danas stanje motorizacije puno bolje. Najboljim su se pokazali motori renomiranih marki Cummins i Caterpillar, pa i Fiat Aifo, koji se proizvode u Italiji. Novi su motori skupi, pa su se često kupovali remontirani. Generalno mogu reći da vlasnici ribarskih i prijevozničkih brodova puno više ulažu u održavanje pogonskih motora i brodskih uređaja, pa se danas ne dešavaju teške havarije kao nekad, kaže Marić.
Održavanje motora i opreme nadgleda Hrvatski registar brodova. Stanje brodskih motora se pregledava svakih pet godina, kada se vrši klasa. S motora se skida jedan klip i pregledava istrošenje. Svakih pet godine pregledavaju se spremnici komprimiranog zraka koji služe za startanje motora. Uz to, svake tri godine skidaju se osovinski vodovi i pregledavaju njihovi ležajevi.
- Brodski motori se gotovo u pravilu remontiraju na brodovima. U novije vrijeme lakši brzohodni motori se znaju vaditi iz broda i remontirati u radionicama. Kad sam počeo raditi ovaj posao, radilo se u teškim uvjetima. Sporohodni su bili puno veći od današnjih, pa su jedva bili ugurani u male strojarnice. Glave motora su bile teške oko 30 kilograma, pa su se morale podizati ručno u skučenim strojarnicama. Zadnji takav motor u Istri sam remontirao u Rovinju na brodu "Gira". Od nekadašnjih 14, Rovinj je, zahvaljujući poznatoj ribarskoj obitelji Venier Pace, ostao tek na dva broda plivaričara. Na "Giri" je zamijenjen jedan od posljednjih motora na Jadranu SKL (Schwermaschinenbau Karl Liebknecht Magdeburg). Umjesto njega postavljen je noviji francuski Boduin. Do sada su ribari često kupovali novije motore sa brodova koji su išli u škraping. Sada se tržište zasitilo, pa je takve motore teško prodati“, veli Marić.
Motori novijih čelični ribarski brodova su sve jači, a sve manje rade. Zbog ograničenja ulova koje diktira ribarska politika Europske unije brodovi svakog mjeseca obustavljaju ribolov kada ulove deset vagona ribe. U siječnju imaju fermapescu za srdelu, potom u svibnju za inćuna. Sada zbog koronavirusa koriste i dodatni lovostaj koji financira Europska unija. Ipak, zbog klasiranja motora i opreme posla ima uvijek. Uz to sve je više izletničkih brodova čiji su se vlasnici već istrošili za godišnje remonte, a ovog će ljeta imati malo posla.
- Turista će biti malo, a na izletničkim brodovima je teško ili nemoguće zadovoljiti uvjete propisanog razmaka putnika, pa je njihov posao potpuno neizvjestan. Već za Uskrs su obično vozili brodovi uz zapadnu obalu Istre, u Rapcu i na Kvarneru. Na znam kako će se izvući vlasnici velikih izletničkih brodova s kabinama koji su vozili na duge izletničke ture Jadranom, komentira Marić poteškoće vlasnika izletničkih brodova nakon pandemije korona virusa.
Brodski mehaničari su se obično specijalizirali za remontiranje pojedinih marki motora. Stoga sam pitao Marija Marića kako se snalazio sa toliko tipova motora. „Najviše mi je pomagalo iskustvo. Literature za stare motore nema. Za novije se uspijeva dobiti neke podatke. Dijelovi se nalaze, za Famos u Srbiji i Bosni i Hercegovini, za SKL u Njemačkoj. Havarije kopči su rjeđe, posebno renomiranih marki TwinDisc i TechnoDrive, koje se uparuju sa motorima Cummins i Caterpillar. Za njihove sam se popravke obično konzultirao sa talijanskim ribarima“ kaže Marić.
Za brodske mehaničare nema radnog vremena jer su brodovi stalno u pogonu. Često su ga ribari zvali navečer, kada je posada čekala za izlaz na more, a motor se nije mogao startati. Ipak, posao brodskog mehaničara mu je bio zanimljiv, pa ga je uspijevao obavljati toliko godina.
- Kada bi ponovno birao, opet bih odabrao ovaj posao. Volim biti u društvu, pa sam se uz posao družio s ribarima. Nezaboravne su jutarnje marende sa svježom ribom iz mora. Nisam izbirljiv, pa su mi ukusne bile marende s friganim srdelama i sardonima ili škombri s gradela. Uz to, bio sam zadovoljan kada sam pomogao ribarima koji naporno rade noću, kada se većina ljudi odmara, zaključio je Marić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
