Od svega što sam radio, ovdje sam najzadovoljniji. Našao sam sebe i svaki dan sam sretan kada idem na posao!, kaže nam Ivan Gortan, poznati ključar s Verude, s radnjom na početku Zoranićeve ulice. I smije se.

A mi se čudom čudimo jer je to postala prava rijetkost, danas kada se svi žale na stres na poslu, loše međuljudske odnose, bahate šefove. Četvrt stoljeća u poslu koji te i dalje raduje, e to je prava sreća!

Posao prepun izazova

Ivan Gortan rođen je u Svetom Petru u Šumi i kada su mu bile dvije godine, 1949., obitelj je doselila u Pulu. Otac je rodom iz Berma i rođak je istarskog antifašista Vladimira Gortana, strijeljanog 1929. godine u Puli.

Ključevima i bravama bavi se 24 godine. U kućici od 12 kvadrata koju ima u najmu od Grada zadnjih je 15 godina - stariji Verudeži sjetit će se da je ovdje nekad bio dućančić sa živežnim namirnicama. Ne samo Verudeži, poznaju ga mnogi Puležani i, koliko čujemo, pamte ga samo po dobru. Pravi majstor, ali i ugodan čovjek, kulturan, uvijek dobre volje, spreman priskočiti u pomoć u svako doba dana i noći, vikendom i praznikom, ako je hitno, ako vam se brava zaglavi, izgubite ključeve, zvonite a nitko ne otvara…

Ako nije u radnji, gospodin Gortan je na terenu, ali na vratima je uvijek broj telefona i lako se dogovorite. Kada nema mušterija, na stolici za plažu ispred svoje radnje čita novine, odzdravlja poznatima u prolazu. A takvih je puno. Neki mu dolaze samo na ćakulu. U mirovini je, ali radi i ne misli prestati.

- Imam 74 godine i radit ću dok god budem mogao. U penziju sam išao 2008. i radim na četiri sata preko Zadruge. Tu nađem i prijatelje i popijem kafe, pročitam novine i tako si ispunim dan. U ovom je poslu zadovoljstvo što je stalno neki izazov, stalno se nalazite pred nekim problemima koje gledate riješiti, pomoći ljudima. Brava im nije u redu, ključ im je ostao s unutrašnje strane vrata. A ima svakakvih vrsta vrata pa morate paziti da ih ne oštetite. Desi se da im ključ ostane u autu, a motor radi. Stari modeli, tu se mogu snaći, ali ovi novi modeli auto-ključeva su veći problem. Sve su kompliciraniji, neki se ne daju uopće otvoriti da biste promijenili bateriju, a neke morate skroz izbrusiti jako pazeći da ne oštetite mehanizam. Kod ovlaštenog auto-servisera samo za kućište ključa i gumice platit ćete i 400 kuna, kaže Gortan. Ima i slučajeva koje ne zna riješiti pa ljude uputi drugim kolegama, a ponekad po auto mora doći i HAK.

Tisuće modela ključeva

Radnju je 1997. godine preuzeo od drugog majstora koji se okrenuo novom biznisu, kao što je i Gortan u ključare došao iz ugostiteljstva. A radni vijek je započeo u Uljaniku, gdje je ostao sedam godina, onda je 18 godina radio u rent a caru u Kompasu i početkom 90-ih prešao u ugostitelje. To je radio šest godina, početak je bio dobar, a onda je došao rat i 1996. je preuzeo ovaj ključarski obrt. Imao je tada 45 godina, a po struci je stolni mehaničar pa je tu bila neka poveznica s novim zanimanjem.

Majstor čiji je posao preuzeo pokazao mu je osnove, obuka je trajala 15-ak, mjesec dana, jer ključeva ima milijun oblika, a onda je dalje učio sam, iz prakse.

- Postoji 28 tisuća različitih modela ključeva, za različite potrebe, i teško se u tome snaći. Mi ključari radimo možda s tisuću različitih ključeva za koje imamo potrebnu opremu, ne možete imati strojeve za sve vrste ključeva koje postoje. Nekad učiš i iz vlastitih grešaka, mušterija se vrati da nešto nije dobro, izvineš se, popraviš i naučiš nešto novo. Bez obzira što sam već dugo u ovom poslu, svaki dan nešto novo naučim. Morate stalno biti u toku, stalno nešto novo stiže na tržište, morate nabavljati nove strojeve. Netko misli da je ključ skup, ali strojevi su skupi, budu od četiri-pet tisuća eura pa idu do 10-ak tisuća, kaže Gortan.

Dok razgovaramo ulaze mušterije, naručuju duplikate ključeva, 10-20 kuna komad, pa se pitamo kome je to skupo. Jedan gospodin dolazi s čitavim svežnjem ključeva, svaki je na svojoj vezici, pod brojem, i maše glavom, koliko će ga to koštati, mora još kupiti nešto na tržnici, žena naručila. Ali kada gospodin Gortan sve zbroji, izvuče on još pokoji ključić iz torbe.

- Ajd onda još ovaj u dva komada.

- Pa vi imate više ključeva nego majstor. Niste valjda ključar u zatvoru?, šalimo se. Ne, čovjek se bavi turizmom, izdaje apartmane i sobe.

Sretniji si što manje ključeva imaš, znali su reći naši stari. Slaže se s tim i naš domaćin: "U nekim godinama treba ti 40 kvadrata stana i ništa više", veli. Pričamo dok narezuje ključeve na staroj mehaničkoj mašini, ali vidimo tu i druge suvremenije strojeve. Najnoviji je optički, taj "pročita" ključ, sve one kanale i rupice po njemu, isprogramira ga i sam izradi.

Nema škole za ključare

- To je puno preciznije, bude manje grešaka, ali stara, jednostavna, ručna mašina još je nezamjenjiva. Na njoj i dalje obavljam 80 posto posla. To su ovi obični ključevi koji su i dalje najbrojniji, iako stalno pristižu novi suvremeni, sve kompliciraniji modeli i brava i ključeva. Zato čovjek mora stalno učiti, jer se sve stalno mijenja, kaže.

Nema šegrta, nema ni škole za ključare, nikad je nije ni bilo. Od bravara, mehaničara, onih koji vole raditi s metalom, može se obučiti dobar ključar, kaže naš sugovornik. Prijatelj koji je došao na ćakulu s vrata dobacuje: "Nekad je u Puli bilo puno raznih majstora, mogao si birati koji je bolji. Ja sam na Stoji i sada moram u centar grada da bih se ošišao."

- Mladi bi htjeli na brzinu zaraditi, a tu nema love na brzinu. To je posao od kojeg možete pristojno živjeti, ali se ne možete obogatiti, da ćete kupovati nekretnine, bijesne automobile. Najvažnije je u životu kada ste zadovoljni na svom poslu. U Puli nas je četvorica ključara i jedan koji ima interventno vozilo i 24 sata je na raspolaganju. Nije nas ni prije bilo puno više. Nikad mladi nisu hrlili u obrtnike iako tu posla uvijek ima. Radi se i s velikim tvrtkama. Lani sam radio ključeve za BiVillage, pa za Brijune, radim za firme iz Pule, Plinaru, za škole, Kamenjak, okolne općine, za Ericsson Nikola Teslu ključeve za strujne i telekomunikacijske ormariće… Osjetio sam i ja ovu korona-krizu, skromnije se zarađuje, ali sve dobro dođe. Da je i najgora kriza, ovdje će uvijek biti nekog posla. Veliki poslovi, pokazalo se i sada, propadnu preko noći, aviokompanije, hoteli i tko zna što li nas još čeka, ali ruke će uvijek trebati, uvijek će trebati popraviti nešto, napraviti svojim rukama, odrezati neki vijak, kaže majstor Gortan.

Od želiza ili aluminija

Od neobičnih situacija kroz koje je prošao prisjeća se jedne starije gospođe koja nikom nije htjela dati ključ svog stana, jedne večeri pala je u kupaonici i tek ujutro, na poziv njezinog sina, Gortan je otvorio vrata. Neki dan zvao ga je čovjek u 10 sati navečer. Izgubio je ključ od stana, išao je bušiti cilindar u bravi, ali mu nije uspjelo. Pala je noć, vrag odnio šalu i trebalo je naći pravog majstora. U to doba noći.

Ćete ključ od želiza ili aluminija?, pita Gortan novu mušteriju. Koja je razlika, koji je bolji, zanimamo se i mi.

- Od aluminija su laganiji i tko ima puno ključeva, to mu je bolje, ali nisu tako čvrsti kao ovi željezni. Sve što idemo dalje, ključevi su kompliciraniji, za neke poznate marke trebate posebne strojeve, nova svrdla. Imate ključeve koji su zaštićeni, koje može izraditi samo proizvođač ili ovlašteni serviser. Oni imaju poseban stroj, ali ako takav ključ bude 50-ak kuna, oni uzmu 120-150 kuna, tumači.

Koliko su kvalitetne nove brave u odnosu na nekada kada je sve bilo trajnije? Dadu li se popravljati ili i njih, kada jednom zapnu, morate zamijeniti novom?

- Primjećujem da većina ljudi i dalje kupuje te loše jeftine brave, loše cilindre. Znam da su nekima mogućnosti ograničene, ali vremenom se pokaže da to nije isplativo. Kada kupite jeftinije, često se pokaže da je to bačen novac. Imate kineske brave po 50 kuna, ali to ne valja ništa. Za dobru bravu, dobar cilindar treba barem 80, 100, 150 kuna. Koliko uložiš, toliko imaš.

A moderna protuprovalna vrata, koja se sve više ugrađuju?

- E, njih je problem otvoriti jer imaju zaštićen ulaz u cilindar. Najčešće se dogodi da čovjek ostavi ključ s unutrašnje strane i zalupi vrata. Tu moraš provaljivati ili dajbože da je stan nisko pa da možeš ući kroz prozor. Brava protuprovalnih vrata je u prosjeku oko tisuću do 1.500 kuna, ali solidno su napravljene, mijenjaju se tek poslije 10-15 godina, kazuje nam Gortan.

Penzionerima i na veresiju

Stari tip majstora, ako trenutno nemate novca, dat će vam on i na veresiju. Tko su neplatiše?

- Neki dođu s karticom, a ja ne primam kartice pa im kažem ćete mi, ben, platit' i ljudi mi poslije par dana donesu novac. Ja to već i zaboravim. Još ima poštenih ljudi. Penzionerima znam promijeniti bravu pa mi kažu da nemaju sada, donijet će kada stigne mirovina, pa ih onda počekam. U svih tih 20-ak godina koliko radim ovaj posao, prevarilo me svega par ljudi, nije to neki velik iznos. I mogu vam reći, žene su veće mustre. A možda i zaborave jer su previše opterećene, smije se.

Radi i natpise imena i prezimena za vrata i poštanske sandučiće, privjeske za ključeve i apartmane. Jedno vrijeme držao je u radnji i kopirku, ali ovdje je puno prašine, kaže, pa se nije pokazalo kao dobra kombinacija. Pomaže i supruga, koja puno toga zna odraditi sama ili primi narudžbu dok je majstor na terenu. Mlađi sin je neko vrijeme radio s ocem u radnji, a poslije je sa starijim bratom pokrenuo tvrtku za postavljanje suvremene solarne rasvjete. Pitanje je hoće li ikad preuzeti očev obrt.

Povezane vijesti

• MARIO MARIĆ, BRODSKI MEHANIČAR IZ ROVINJA umirovio se nakon 51 godine staža: "Posao brodskog mehaničara je gotovo pa nestao, iako na Jadranu ima toliko brodova da bi se od tog posla moglo dobro živjeti"
• IGORU FORNAŽARU IZ DOLINKE U POŽARU IZGORJELO 15 AUTOMOBILA. "Dobro je da sam spasio barem radionu"
• Pravi majstori nikad nisu bili plaćeniji, a tržištem vladaju – fušeri