Marko Gržetić zajedno sa ženom Anom uredio je ovaj mali prirodni raj na kojem iz trenutno postavljenog kioska nudi bezalkoholna pića i pivo * Uz tekuća osvježenja (najviše idu sokovi, radleri i craft piva) ondje se prodaju i domaće lubenice OPG-a Rabac, a tu su i suveniri s pazinskim motivima
Zarečki krov
Lomila su se koplja oko toga hoće li dopuštanje komercijalnih sadržaja na Zarečkom krovu, popularnom izletištu na Pazinčici kraj Pazina, devastirati tu destinaciju, kako se to kaže turističkim rječnikom.
Nakon obilaska čini nam se da su stvari pod kontrolom. Stigli smo prvo na novo parkiralište kraj predjela zvanog Jezerce. Ondje bi možda moglo stati i 200 automobila, međutim, parkirano ih je dvadesetak. Mlada "biljetarka" nam kaže da ne naplaćuje parkiranje domaćim ljudima, Pazincima, a kasnije čujemo da u pravilu ne naplaćuju onima s registracijskim pločicama koje imaju oznaku PU. Nigdje to ne piše, ali je praksa takva. Rezultat je to kompromisa nakon višegodišnje polemike mogu li vlasnici zemljišta kraj turističke atrakcije kakav je Zarečki krov unovčiti činjenicu vlasništva pokrajnjih parcela s obzirom da je izletište dosad uvijek funkcioniralo kao javno dobro.
Zarečki krov
Dnevna karta parkiranja za motocikl košta 15 kuna, za automobil 30 kuna, za kamper 45 kuna, a vlasnik parkirališta je Sebastijan Gržetić iz Zarečja. Prihvatljivo, rekli bismo. Naplaćuje se od 10 do 18 sati. Kad smo stigli nekih "kvarat do šest" istovremeno je član njemačke obitelji sa širokim šeširom plaćao parkiranje iako bi mu za 15 minuta bilo besplatno. Da su naši ljudi, vjerojatno bi pričekali 15 minuta, ali što je četiri eura za Nijemca. Šalimo se. Čini nam se da je prostor parkirališta ipak nešto predimenzioniran. Zarečki krov ipak nije baš Niagara da bi bilo tolike navale. Jedan dio parkirališta je posipan kamenjem, a drugi je zemljan. Sada kad je suho svi parkiraju gdje ima hlada, ali ako padnu kiše onda će se izbjegavati blato. Ondje su postavljeni i kemijski zahodi koje redovno održavaju.
Ane, Eva, Filip, Mila i Marko
Osvježili smo se kratkim kupanjem u Jezercu. Voda je tipično na površini topla, a dublje hladna. Trenutno ne teče voda, ali je poljoprivrednik Nadir Ravnić koji je zaslužan za to da na Pazinskom potoku ipak tijekom ljeta bude vode, jer je propušta povremenim otvaranjem brana uzvodno, baš došao provjeriti da li teče. Inače je dovoljno otprilike jedan dan da stigne do Zarečkog krova, ali presuho je pa voda nije stigla. Popilo ju je suho korito. Doć će provjeriti drugog dana, je li stigla. Smatra da bi se punim akumuliranjem vode u barama kod Cerovlja moglo održavati prirodni minimum vode u Pazinčici nizvodno i tijekom ovako sušnog ljeta, međutim, zasad nema odaziva od nadležnih.
Obitelj Gržetić na ugostiteljskom punktu Poli malin
Primjećujemo i nove obavijesne ploče (na hrvatskom i engleskom jeziku) koje je postavio Grad Pazin, a kojima se želi regulirati ponašanje posjetitelja. Prvo kažu: "Ovo nisu javne plaže, boravak je na vlastitu odgovornost. Skakanje sa stijena može biti vrlo opasno. Ne prilazite mjestima odrona." Nadalje podsjećaju da se smeće ne smije bacati, a posebno upozoravaju da su enduro vožnje zabranjene. Te konačno se posjetitelje moli da ne šire popularnost ove destinacije: "Molimo da ne geotagirate i ne dijelite ovu lokaciju. Neka ostane za vas i nas!"
Stupovi sprečavaju obijesnu enduro vožnju
Odlazimo do Zarečkog krova da vidimo kako ondje funkcionira ovog ljeta uređeni i otvoreni šumski bar koji nosi ime "Poli malin". Ondje se do Drugog svjetskog rata kada je bombardiran doista nalazio malin odnosno mlin za mljevenje žita, ali i stupa za sukno. No, to je jedna druga priča. Nasljednik danas nepostojećeg mlina je Marko Gržetić koji je zajedno sa ženom Anom uredio ovaj mali prirodni raj na kojem iz trenutno postavljenog kioska nudi bezalkoholna pića i pivo. Uz tekuća osvježenja (najviše idu sokovi, radleri i craft piva) ondje se prodaju i domaće lubenice OPG-a Rabac, a tu su i suveniri s pazinskim motivima. Marko kaže da inače radi kao geometar pa ne bi uspijevao raditi i ovo da nema supruge Ane koja gura stvar (a tu su i djeca Mila, Eva i Filip kojima je sve to vrlo zabavno).
Jezerce je mala i osjetljiva oaza
Sve je uređeno prirodnim materijalima osim samog kioska kojeg, ako se posao nastavi idućih sezona, planiraju izmijeniti brvnarom. U hladu djelomično očišćenog šumarka (ostavljena su samo veća stabla, a pod je posut piljevinom) uživale su tijekom našeg dolaska dvije strane familije. Uvijek nekog ima, ali nikad nije prevelika gužva. I ondje su postavljeni kemijski zahodi koji funkcioniraju.
Ploče upozoravaju turiste da se na Zarečkom krovu ponašaju u skladu s prirodom
Marko kaže da je postavio stupove na vlastiti put kako bi spriječio prolazak enduro vozila preko Zarečkog krova zbog kojih je nebrojeno puta bilo negodovano. Za sada stvari funkcioniraju. Džipovi, motocikli, quadovi i ostala motorna "žgadija" na ovom mjestu više ne remete mir nature. Postavljene su rampe koje priječe dolazak najbliže Zarečkom krovu gdje je inače dolazilo do prometnih "čepova". Kamperima također ne dozvoljava da više ilegalno ondje noće.
Nije mu bilo teško platiti 30 kuna za 15 minuta parkiranja
- Mjesta za napredak ima, ovo smo uspjeli sklepat u mjesec dva dana, kaže Marko koji za iduću sezonu planira oplemenjivanje prostora. No, trebao bi za to dobiti gradsku suglasnost. Vjeruje da nema razloga da mu se ona ponovno ne odobri.
Cjenik novog parkirališta od 200 mjesta