Vajk so veseli
Ćićski zgončari potjerali zimu, proljeće već kuca na vrata
(Snimio Davor Kovačević)
Koje li simbolike. Svoj pohod istarskim krasom, Ćićski zgončari zadnje subote u veljači započeli su u Slumu. Poredali su se pored čuvene slumske lipe, među najstarijima u Hrvatskoj, koju, tepajući joj, znaju nazivati i bakom Gupčeve lipe. Zvucima harmonike, bučnih zvona i arhaičnog volovskog roga, najavili su svoj dolazak u selo.
Veselje u selima
Kakav je to sraz dvaju sjevernoistarskih gorostasa. Prirodnog i tradicijskog. Prema narodnoj predaji lipa je starija od slumske crkve sv. Mateja. Procjene mještana o njenoj starosti jako variraju, jer po nekima joj je više od četristo godina, po drugima puno, puno više. Višestoljetna je i tradicija "mačkari" kako maškare nazivaju na mjesnom govoru, među kojima su Ćićski zgončari, kršni gorštaci ogrnuti ovčjim kožama, zadnjih sedam desetljeća, najreprezentativniji predstavnici.
Sve se moderniziralo pa tako i mačkari i zgončari. Maškarani hodogram objavljuju na omiljenom facebooku profilu Ćićarija mala Švicarska. Lanišku općinu na 144 četvorna kilometra od Žbevnice do Oštrog vrha, u 14 naselja nastanjuje svega 268 stanovnika, pa bi doslovno svakoga od njih mogli osobno pozvati na svoj maškarani pohod. Pa ipak treba i na društvenim mrežama obznaniti da zgončari obilaze sela istarskog krasa, tjeraju zimu i prizivaju proljeće.
Ćićarijom protutnje u jednom vikendu. U subotu prođu gornja sela. Od Sluma, preko Bresta, do Dana, Jelovica i Vodica na granici sa Slovenijom, pa nazad do Račje Vasi i Brgudca. U nedjelju donja sela, Klenovšćak, Prapoće, Podgaće i Lanišće.
Općinsko središte Lanišće bilo im i je prva siječanjska stanica. Već su tradicionalno pusnu sezonu otvorili odmah nakon Antonje.
- Kad Ćićski zgončari krenu na svoj put, znamo da dolazi vrijeme radosti, zajedništva i tradicije. Živio pust, poručila je laniška načelnica Roberta Medica prilikom primopredaje općinskog ključa.
U Slumu se mačkari i Ćićski zgončari zaustavljaju kod obitelji Posedel gdje ih cijelo selo počasti domaćim kobasicama, sirom, nezaobilaznim fritulama i drugim kolačima, sokovima, naravno i vinom kako bi okrijepljeni lakše nastavili svoj cjelodnevni pohod.
- Veselimo se maškarama, s njima se proveselimo i potjeramo zimu, kazao je Ivica Posedel.
Rijetka je to prilika da istarskim krasom odzvanja gromka pjesma i zvuci harmonike. Desetkovana su ćićska sela. U Slumu je dvadesetih, tridesetih godina prošlog stoljeća, prenio je Posedel, živjelo između tristo i četristo stanovnika, samo u slumskoj školi bilo je osamdeset učenika. Danas je u ovom selu desetak kilometara udaljenom od Buzeta, svega tridesetak stalnih stanovnika.
Pridite anka drugo leto
Branko Zlatić za sebe kaže da je "zadnji muški rojen u Slumu 1955. godine".
- Mi kada smo bili otroki, mačkari su prihajali na noge iz Prapoć, preko Klenovšćaka u Slum. Na largo smo poslušali ruh i rimoniku. Najprije so prišli Pust, Ćić i Ćićka, črni i beli, grdi i lepi mačkari. Sega je bilo. Delali so dišpete. U saki hiši se dalo jaja, klobasice, fritule, vina, kafe, rakije, prisjetio se je Zlatić. Vrsni harmonikaš s maškarama je zasvirao, a potom i zaplesao i razdragan im poručio: "Pridite anka drugo leto!".
U susjednom selu Brest, veselu povorku na kućnim vratima dočekala je 86-godišnja Marija Brljavac koja će za sebe reći da je najstarija u selu.
- Mačkari so vajk prihajali u Brest, iz Rakitovca, Sluma, Černehi, Klenovšćaka, anka iz Dana i Vodica. Joj mene, tu mi je velo veselje, mačkari i moji utroki so mi velo veselje, povjerila nam je Marija. Mještani Bresta pod Žbevnicom, sela na 693 metra nadmorske visine, svoje drage goste počastili su u staroj školskoj zgradi.
Zvono se kaže zgon
Zvono se na laniškom mjesnom govoru kaže zgon zato su i zvončari zgončari. - Zgončari zgone, rompajo, delajo štraje. Vajk so veseli, nabrojao je njihove dužnosti kapo zgončara, 63-godišnji Radovan Klarić. Rodom je iz Podgaća, a već godinama živi u Puli.
Krajnji sjever poluotoka jedini u Istri baštini tradiciju zgončara. Ćićski zgončari ogrnuti ovčjim kožama, s dva velika zvona ukupno teška oko osam kilograma, razlikuju se od onih u susjednoj Primorsko-goranskoj županiji. Drugi, primjerice Rukavački zvončari, kao i sve zvončarske skupine na području Općine Matulji, imaju po tri zvona, a Halubajski zvončari i Grobnički dondolaši, samo jedno.
- Naši stareji so šli delati u Reku, u 3. maj i tamo so bili zvončari. Rekli su da će storit zgončare poli nas, ali neće kako drugi jedan zgon ili tri, već dva, da nema nijen i 1956. leta so počeli zgonet na Ćićariji, prenio je Radovan Klarić koji titulu veterana dijeli s 51-godišnjim Ervinom Sergom iz sela Semić. Malog sela na padinama brdsko planinskog područja istarskog sjevera, nedaleko Lupoglava, općinskog središta kojem gravitira.
- Od mićega sam u zgončarima. Uživam va teh. Kao otrok se spametim da se nekad hodilo dvajset, trideset kilometri. Meni mi ni nikad teško. Dok morem hodit mi ni teško, kazao je Ervino na semićkom dijalektu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
