ISTRAŽIVANJE O KULTURNIM POTREBAMA

KREŠIMIR KROLO: U Istri se najviše sluša stariji rock, a najmanje glazba domoljubne tematike

| Autor: Roberto RAUCH
Krešimir Krolo

Krešimir Krolo


Mladi ljudi i šira populacija iz Istre, kada je u pitanju učestalost posjećivanja kulturnih i zabavnih sadržaja u svojoj sredini, najčešće odlaze u knjižnicu, kino, na različita sportska događanja, kazališne predstave te koncerte i elektroničke partye. Najmrskiji su im, pak, koncerti tradicijske i etno glazbe, radionice kreativnog pisanja i stripa.

Pokazala je to anketa koju su za potrebe istraživanja o kulturnim potrebama i kulturnom kapitalu mladih i šire populacije u Istri proveli doc. dr. sc. Krešimir Krolo i doc. dr. sc. Željka Tonković. Projekt je realiziran u suradnji s udrugom Metamedij i Istarskom kulturnom agencijom IKA-ACI, a u sklopu projekta MI Plus, sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Istraživanje će sutra, 23. ožujka, biti predstavljeno 14 sati u Narodnom domu u Buzetu, dok će se ovog petka, 26. ožujka, predavanje moći poslušati u 14 sati u MMC-u u Rovinju.

Upitnik je ispunilo 644 ispitanika, mahom učenika. Zbog usporedbe sa starijim generacijama u anketu su uključeni i ispitanici zrelije dobi, pa se dob ispitanika kreće od 13 do 66 godina, dok je prosječna dob 27 godina.

Osim kulturnih sadržaja kao takvih, autori su posebnu pažnju pridali festivalima i koncertima te, zbog ispunjavanja ankete u vrijeme pandemije koronavirusom, njihovoj odsutnosti.

- Kulturni i zabavni festivali koji su u Istri najrazvikaniji, očekivano su i najposjećeniji. U slučaju Pule je to Sa(n)jam knjiga, kojeg mlađa populacija posjećuje i u sklopu svog školskog programa, premda izgleda da se takva odanost sajmu bilježi i nakon što završe sa srednjoškolskim obrazovanjem. Dobro su posjećeni i Pula film Festival, Sea Star festival u Umagu, pulska Visualia, pa čak i festivali gastronomskog tipa. Najviše nostalgije pak mladi ljudi osjećaju prema koncertima. Mladima, ali i široj populaciji, trenutno najviše nedostaju koncerti. Nije to samo važan element njihovog doticaja s glazbom, već i druženja. Tu se stvaraju poznanstva, grupe, razmjenjuju se mišljenja. Društveni život mladih može se smjestiti unutar nekakve klupske i koncertne scene, tumači Krolo.

Razlike u obrascima uočavaju se po pitanju spola, dobi i obrazovanja ispitanika. Tako se, kada je u pitanju spol, bilježi tek značajniji posjet muške populacije sportskim sadržajima. Razlike su puno evidentnije po pitanju dobi i obrazovanja. Kod starijih se ispitanika, naime, bilježi se porast posjećivanja događaja vezanih za visoku i suvremenu kulturu.

- Prolaskom godina, ističe Krolo, veći broj ljudi osjeti potrebu za ulaganjem u vlastitu kulturu te razvoju iste.

Kako bi uočili razlike među mladima i širom populacijom, ali i ustanovili njihove kulturne afinitete, Tonković i Krolo krenuli su, razumije se, od glazbe.

- Mlade danas najviše zanima glazba i u njima budi najveći interes. Ako ih želimo spoznati, moramo krenuti od toga što slušaju. Koje žanrovi smatraju popularnima, što najviše slušaju, što najmanje. Ispitanicima se najviše sviđaju stari rock'n' roll izvođači, strana pop glazba, elektronska plesna glazba te regionalna alternativna glazba, odnosno žanrovi koji su već dio kulturnog mainstreama. Pri začelju su, pak, regionalna narodno-zabavna glazba te domaća glazba domoljubne tematike. Isti je slučaj po pitanju domoljubne glazbe i u Rijeci, što je razlika u odnosu na neke druge primorske gradove, gdje je ona više izražena i iskače u „top 5“. Slučaj je to u Zadru, Splitu i Dubrovniku, a u Dalmaciji je po tom pitanju izuzetak Šibenik.

Jednom kad su takvi parametri, kao dob i obrazovanje, uzeti u obzir, ispitanici se mogu podijeliti u dvije veće, no potpuno suprotne grupe, odnosno, kako ih nazivaju autori, dva temeljna tipa kulturna potrošača. U prvu grupu spadaju oni koji naginju različitim sadržajima i programima "visoke" i suvremene kulture, "kulturni svejedi", kako ih naziva Krolo, dok se na dijametralno suprotnoj strani nalaze potrošači koji naginju tradicionalno-popularnim i hedonističkim sadržajima.

Takva je razlika posebno vidljiva kod učenika ukoliko se u obzir uzmu standardizirane mjere kulturnog kapitala, odnosno broj knjiga u kućanstvu, glazbeni ukus, obrasci korištenja interneta i internetske tehnologije.

Najveći razliku, koja se ovdje izražava gotovo antagonistički, je ona između ljudi koji slušaju rokersko-alternativnu glazbu te svjetske glazbene žanrove (jazz, rock, blues, itd.), dok su s potpuno druge strane učenici koji slušaju (turbo) folk. Na području Hrvatske se danas oko glazbe koju slušaju mladi stvaraju veliki prijepori, naročito oko takozvanih cajki, što bi uključivalo trap-folk i turbofolk žanrove. Često se i sam nađem u debati s mladim ljudima oko suvislosti i potrebe postojanja takve glazbe, koju će ionako odrediti vrijeme samo. Takve tendencije povezali smo s nekoliko čimbenika. Prvi učenici također više čitaju, imaju više knjiga u kućanstvu, više su zainteresirani za šire kulturne sadržaje. Druga grupa je više usmjerena na jednoobrazni kulturni sadržaj. Između ostalog, na domaćem jeziku, a uglavnom je vezana za hedonizam i spektakl, koncerte domaće zabavne glazbe, koncerti/partiji popularne elektroničke glazbe te sportske utakmice, zaključuje Krolo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter