Sinoć, uoči blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, Kaldirštinom se i ove godine ponijela velika svjetleća zvijezda koju je nosio Vitomir Bertoša, a za njom tri Sveta kralja: Ivan Štefanić kao Gašpar, Josip Štefanić kao Melkior i Željko Bertoša kao Baltazar, a za njima kolejani predvođeni zborovođom Danielom Bonom koji je zamijenio gripoznog Davora Fera.

Oni su od sela do sela, kuće do kuće, od vrata do vrata, od domaćina do domaćina cijele noći cijelim krajem, čitavom župom sumještanima čestitali Božić i Novu godinu. Pohod je započeo u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u kojoj je nakon mise župnik Izidor Sekicji blagoslovio vodu. Po običaju kolejanje i završava u crkvi na sam blagdan Sveta tri kralja, a tada se na poslijepodnevnoj misi okupe kolejani, a kraljevi na oltar prinesu darove: veliki kolač-ukrašeni slatki kruh, kobasice, jaja i vino. Nakon mise svećenik po običaju izreže kolač i podijeli ga okupljenima, a potom se za sve župljane i njihove goste priređuje zabava na kojoj se časte darovima koje su noću na kolejanju skupili.

Po starom, uhodanom ritualu, kolejani zastaju pred svakim domom u župi koji ih dočeka u mraku. Pred vratima jedan od kraljeva zaziva domaćina riječima: "O, župane Ive!" (ili kako se već zove domaćin), a kad mu ovaj nakon tri upita uzvrati: "Ki je?", kralj nastavlja: "Tu su došli kolejani s poštenega mesta na vaša poštena vrata, ako ćete da vas malo razvesele i zakantaju!". Kolejani tad iz svoje pjesmarice zapjevaju jednu od starih prigodnih pjesma među kojima je raritetna "Ta svitla zvizda gori gre" duboko ukorijenjena u stoljetnu hrvatsku božićnu tradiciju. Nakon što domaćin odobri: "Ben, neka zakantaju" i otvori vrata, zbor kolejana otpjeva jednu od tradicijskih božićnih pjesama iz tog kraja. Domaćin potom čestitare daruje kobasicama, vinom i jajima. Za dobivene kobasice kralj koji ih prima zahvaljuje: "Tu je jedan dar Bogu i ljuden drah. Koliko je tu bokunići, toliko da bi bilo praščići, svaki da bi stori par kvintalići".

U zahvaljivanju se dakako pretjeruje, kako bi se podiglo raspoloženje, ali i naglasila iskrenost želja za boljitak domaćinove kuće. Za dobivena jaja zahvaljuje se: "I tu je jedan dar Bogu i ljuden drah, koliko je tu jaj toliko da bi bilo stotin kokoš, a svaka kokoš da bi storila mijar pulaštrići". Preuzimanje vina prati zahvala: "Tu je još jedan dar Bogu i ljuden drah, koliko je tu kapljic toliko da bi bilo tolitri vina, da bi naš (ime domaćina) napuni bačve i bačviće, črepnje i črepnjiće, bocune i bocuniće i sve ča ima u hiži". Nakon svake zahvale, kralj koji je primio dar kolejane poziva: "Svi ki ste okola rečite amen", a oni složno uglas odgovaraju: "Amen".

Nakon tradicionalne ceremonije domaćin kolejane počasti vinom, kolačima ili nekim toplim napitkom. Nakon uzajamnih čestitki i kraćeg druženja i zadirkivanja kolejani na oproštaju domaćinima otpjevaju zahvalu: "Alla famiglia…(prezime i ime domaćina) vita giuliva, e cento anni del ciel, evviva, evviva". I tako cijele noći od kuće do kuće i od sela do sela, do jutra. Kako ne bi baš svake godine domaćinima u udaljenijim selima na vrata pokucali uvijek u kasne sate, kolejani pohod svake godine započinju u drugom mjestu, pa su ove godine krenuli iz Kaldira, prema Potokima, Štefanićima… i tako redom sve dok ih jutro nije dočekalo u Valentima.

Običaj koledve ili kolejanja, kako se naziva u Kaldiru, potiče iz grčko-rimske kulture, a izraz kolęda poznat je u crkvenoslavenskom, a izvedenica je iz latinske riječi calendae - prvi dan. Ova riječ označava prvi dan u mjesecu kada su se plaćale obaveze ili poravnavali dugovi. Poput pokoljenja svojih predaka, primajući darove sumještana, Kaldirci kolejanjem od davnima poravnavaju lanjske dugove i neopterećeni ulaze u novo godišnje razdoblje. Možda upravo u ovom lijepom običaju leži tajna zajedništva, gostoljubivosti i dobrosusjedskih odnosa ljudi tog kraja.

Osim Kaldiraca i ljudi s Motovunštine svake se godine u kolejanima pojavljuju ljudi iz drugih krajeva. Znatiželjnici koji uoči Bogojavljenja žele sudjelovati u ovoj, u Istri jedinstvenoj tradiciji. Ove se godine među kolejanima tako našla i Ana Krnjus, istarska pjesnikinja, koja nam je rekla kako je o kolejanima mnogo slušala, čitala i gledala, ali ovaj živi osjećaj događanja i sudjelovanja u njemu jedinstveno je iskustvo. Stoga poziva sve koji to još nisu doživjeli, da dođu u Kaldir i dožive ljepotu ove drevne tradicije.

- To je jedna lijepa tradicija i veseli me što se unatoč svemu održala, kaže nam na putu između dvaju domova Baltazar Željko Bertoša.

- Lijepo je što se na Sveta tri kralja družimo i u veselju provodimo noć sa sumještanima, dodaje Gašpar Ivan Štefanić. Josip Štefanić koji je predlani ulogu kralja Melkiora preuzeo od brata Marčela zadovoljan je što se tijekom jedne noći može sresti sa svima koji žive u njihovoj župi i čestitati im Božić i Novo leto.

- To je lijep običaj i ne daj Bože da se zatare, kaže Josip, poznat i kao Pino poštin. Od davnih dana, kaže, prati kolejane i velika mu je čast i zadovoljstvo što mu se ispunio dječački san i u zrelim godinama postao jedan od kraljeva.

I sinoć su skupine mališana pratile kojelane i koliko su znale pjevale s njima. Iz prikrajka su pod kišobranima sve to pratili mladi Erik Flego, Giovanni Pergar, Ervin Bon, Matija Božić i Noemi Božić. Ovo im, kažu, nije prvi put da su u kolejanima. Sve im se ovo jako sviđa, šteta što pada kiša pa moraju nositi kišobrane, kaže Noemi. Ervin, čiji tata Daniel vodi zbor kolejana više je puta bio u kolejanima, ali ipak sam ne bi znao otpjevati sve što treba. Na pitanje hoće li i on jednog dana postati jedan od kraljeva ili zborovođa ne zna, ali sve mu se ovo jako sviđa i veseli ga što je noću u Kaldiru ovoliko ljudi što se pjeva i što su svi jako veseli. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)

Povezane vijesti

• Sveta tri kralja i kolejani na svom noćnom pohodu Kaldirštinom: KOLIKO JE TU KUŠČIĆI, TOLIKO DA BI BILO PRAŠČIĆI, KOLIKO JE TU CENTIMETRI DA BI BILO KILOMETRI
• Kaldirski kolejani obilazili sumještane: KOLIKO JE TU BOKUNIĆI DA BI DRUGO LETO BILO PRAŠČIĆI OD PAR KVINTALIĆI
• Kolejani i sveta tri kralja pohodili Kaldirštinu: "Tu je jedan dar Bogu i ljuden drah. Koliko je tu bokunići, toliko da bi bilo praščići, svaki da bi stori par kvintalići"