U okviru projekta "Eco Ja Delan", kojeg su članovi neprofitne Udruge "Eco I Do", osmislili s ciljem promocije dobre prakse u turizmu temeljene na principima održivog razvoja, posjetila sam Stanciju 1904. u Smoljancima.

Naime, Udruga "Eco I Do" osnovana je prošle godine, te broji petnaest aktivnih članova čiji su objekti nositelji Eco Domus znaka. U sklopu svog djelovanja i simpatično osmišljenog slogana "Eco Ja Delan", ovog su studenog po prvi puta organizirali Dane otvorenih vrata za šest objekata u Istri s osnovnom namjerom da kolege iznajmljivače, kao i one koji bi to tek željeli postati bolje upoznaju s ponudom i raznovrsnošću sadržaja koji se nude gostima.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Osim toga, pokazalo se u praksi, bio je to i najkraći put do određenih (sa)znanja - od dobivanja/razmjene savjeta i nesebičnog dijeljenja imena najboljih stolara i zidara, preko otkrivanja adresa za nabavku kvalitetnijih proizvoda, do razloga i opravdanosti ugradnje solarnih panela. Također, posjetitelji su dobili i brojne upute o tome koje ekološke proizvode koristiti u domaćinstvu - od onih za pranje suđa i rublja, do načina kako uštedjeti vodu i struju, odnosno na licu mjesta je p(d)okazano što se sve može učiniti u cilju primjene principa održivog poslovanja i očuvanja lokalne zajednice.

Stancija jednako konzulat Švicarske Konfederacije

Pa krenimo redom. Kao što već napisah, prvi na popisu objekata za posjet bila je Stancija 1904. u Smoljancima. Sam put do željenog cilja, uz dobru navigaciju, nije bio kompliciran. Međutim, u mjestu sa svega desetak kuća sa svake strane glavne prometnice, trebalo je malo više truda u iznalaženju kućnog broja. S jedne strane "skrivao" ga je dug i visok kameni zid koji odjeljuje cestu od imanja, a onda i veliko, uređeno dvorište ispred ulazne željezne kapije koje posjetiteljima i gostima imanja osigurava parkirališni prostor.

No, s obzirom da nisam bila jedina plavuša koja se malo više od potrebnog vozikala gore/dolje, proslijeđujem jasnu uputu: Stancija 1904. nalazi se tik do pružnog prijelaza. I nema zime u pronalaženju, a ono što me je dočekalo iza željezne ograde "izbacilo" me iz cipela.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Osobno zanimanje za posjet stanciji potaknuto je mogućnošću da saznam kako je Stancija 1904. dio svojih smještajnih kapaciteta (a riječ je o dva apartmana) u potpunosti prilagodila osobama s invaliditetom. Međutim, i prije samog prolaska kroz portun i susreta s vlasnicom Draženkom Moll pričitah na zidu: Schweizerisches Konsuat /Consulate of Switzerland/Konzulat Švicarske Konfederacije?!

Dakle, vlasnica Stancije 1904., gospođa Draženka goste je dočekala s eko proizvodima - od sokova do kolačića od konoplje, a prezentiranje objekta - kuće za odmor i pripadajućih apartmana, okončala poklonima - hand made đžemovima, vrećicama lavande i da, vrećicama s humusom koje, također, proizvodi u kućnoj radinosti.

Već pri samom ulazu u objekt, posjetitelje je iznimno zainteresirala jedna utičnica uglavljena u kameni zid, a koja je, pojasnila je vedra domaćica, zamijenila veliku i nezgrapnu pumpu za elektronsko punjenje automobila. Osim toga, dodala je, da njeni gosti kroz ovu utičnicu "pune" svoje automobile, a struju, s obzirom da ima ugrađene solarne panele, dobivaju besplatno jer i ona danas ima besplatnu energiju.

Ulaskom u Stanciju 1904., koja je i dobila ime po godini kada je izgrađena, i koju je prije dvadeset i pet godina od obitelji Modrušan otkupila naša domaćica i njen suprug, pogled je vrludao u svim smjerovima - ka glavnoj kući, odijeljenim apartmanima (sveukupno ih je tri), travnjaku za odrasle i naravno, dječjem igralištu s vanjskim spravama. Centralnu točku, među zelenim, i opet zelenim svijetom činilo je drvo dugovječne ladonje koja je svojim granama, taman onoliko koliko treba, zaklanjala sunce.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Istraživanje s "vodičkinjom" je započelo, a krenulo je s onim što gospođa Draženka najviše cijeni - poviješću koju im je ostavila familija Modrušan, a kojoj su novi vlasnici dali novi život uspjevši stvarima (po)vratiti staru vrijednost i značaj. Između ostalog, s neskrivenim je ponosom pokazan bunar, nekad glavni izvor vode u Smoljancima, iz kojeg se i danas koristi voda za navodnjavanje zelenih površina i biljaka.

Jednaku je pažnju, naša domaćica posvetila i predstavljanju apartmana za osobe s invaliditetom. Riječ je o dva apartmana s kategorizacijom četiri zvjezdice, i u kojima je sve podređeno osobama u kolicima - od puteljka koji vodi do ulaznih vrata, preko sanitarnog prostora do moderne kuhinje u kojoj je sve na dohvat ruke i u kojoj se bez ičije pomoći osoba u kolicima lako može snaći u pripremi obroka.

Autohtoni proizvodi iz vlastitog vrta

A kad smo već kod kuhanja, na imanju je i tipična istarska konoba (s ognjišćem) opremljena domaćim mirodijama, marmeladama, kompotima kao i dijelom tzv. bakinog posuđa što kuhinji, u sklopu koje je nudi i škola kuhanja istarskih tradicionalnih jela, daje posebnu draž i šarm.

I na kraju, da ne zaboravim - saznala sam od naše simpatične domaćice - otkud švicarska kuća u Smoljancima?

(Snimila Nina Orlović Radić)

- Povratkom iz Švicarske u Hrvatsku, namjera je bila otvoriti Švicarsku konfederaciju u nekom od većih gradova Istre ili Primorsko-goranske županije. Međutim, kako me nitko u "većim" gradovima nije doživljavao i kako sam skoro odustala, točno prije deset godina i uz potporu švicarskih kolega otvorili smo je u Smoljancima. Danas zato postoji Konzulat Švicarske Konfederacije u Smoljancima (u glavnoj kući u kojoj boravim i radim svih dvanaest mjeseci) i ja sam njegova počasna konzulica, kaže gospođa Draženka Moll, objašnjavajući uz smiješak i kako je ona konzulica najmanjeg od ukupno 182 švicarska konzulata u svijetu.

Povezane vijesti

• "Istra, lav i orao" u potpuno inovativnom postavu
• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima