Za zvijezdom koju je nosio Martin Bertoša koračala su sveta tri kralja: Željko Bertoša u ulozi Baltazara te Marko Bertoša u ulozi Melkiora i Josip Štefanić u ulozi Gapšara, koji su prvi puta bili kolejani

Veselje, pjesma i smijeh uz pregršt dobrih želja pronosili su se selima Kaldirštine gotovo cijelu noć uoči blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja. Ugodna noć okupila je u kolejane mnoge žitelje Kaldirštine, ali i njihove goste, koji su od sela do sela, od kuće do kuće pjesmom smještanima čestitali Božić i Novu godinu.

Kolejani pratili zvijezdu

Pohod je krenuo nakon blagoslova vode u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, a potom je povorka, na čelu s velikom osvijetljenom zvijezdom, poput one koja je trojici biblijskih kraljeva s istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus, krenula kroz Kaldir, a odande dalje prema selima diljem župe.

Za zvijezdom koju je nosio Martin Bertoša koračala su sveta tri kralja: Željko Bertoša u ulozi Baltazara, Marko Bertoša u ulozi Melkiora i Josip Štefanić u ulozi Gašpara. Za kraljevima se mrakom, prateći zvijezdu, kretala povorka kolejana čiji se broj od kuće do kuće povećavao.

Ovogodišnji kolejani ostat će zapamćeni po debitantskom nastupu Marka Bertoše i Josip Štefanića. Marko je sin Željka Bertoše, kralja Baltazara, a Josip Štefanić zamijenio je na kraljevskoj dužnosti oca Ivana.

- Naravno da smo sretni i ponosni da smo kraljevi i čast nam je da možemo sudjelovati u očuvanju ove lijepe tradicije, kaže Martin Brtoša. Zadovoljstvo dijeli i njegov prijatelj Josip Štefanić, također debitant, a posebno ga veseli što je dio ove tradicije koja se zadržala u ovom kraju i veseli ga što može doprinijeti njenom očuvanju i prenošenju na mlađe naraštaje.

Budući da im je ovo prvi put malo ih je na početku držala trema, ali nakon obilaska par kuća prešli su u rutinu. Zazivi i pjesme odavna su im poznati, pa nije bilo problema da "uđu u priču". Budući da već godinama sudjeluju u kolejanima sve im je, kažu, dobro poznato.

- Počeli smo kao dica od šest, sedam lit, dodaje Martin. Njegov otac Željko stari je kolejanski kralj, koji je ove godine uhodavao mlađe, a on će, dodaje, još koju godinu, dok ga zdravlje služi. Za Marka i Josipa kaže kako su odlični kraljevi i kako se ne boji za tradiciju kolejana.

Očuvanje vrijedne tradicije

Ova smjena generacija veliko je bogatstvo jer svjedoči kako su mladi prihvatili tradiciju s željom da je sačuvaju i prenesi na buduća pokoljenja. Nova postava kraljeva, kaže Željko, nije se posebno uvježbavala.

- Obukli smo se i krenuli. Dečki su sve znali, kaže Željko zahvalan dečkima i svima koji su došli u kolejane s namjerom da očuvaju ovaj lijep običaj.

Ove je godine došlo do promjene i na čelu zbora kolejana. Umjesto dugogodišnjeg zborovođe Davora Fera, sinoć je zbor vodio Danijel Bon.

Zbog svega toga bilo je zanimljivo poslušati nove kolejane koji su se pokazali dostojnima svojih prethodnika i očuvanja tradicije te odgovornima i spremnima da je nastave i prenesu na buduća pokoljenja.

Prema tradiciji, kolejani zastaju pred svakim domom u župi. Ondje pred vratima jedan od kraljeva po imenu zaziva domaćina, oslovljavajući ga "Oj, župane" ili "Oj, domine" ako ja ta kuća dala svećenika.

ad mu domaćin nakon tri upita uzvrati: "Ki je?", kralj nastavlja: "Tu su došli kolejani s poštenega mesta na vaša poštena vrata, ako ćete da vas malo razvesele i zakantaju!".

Nakon što domaćin odobri riječima: "Ben, neka zakantaju" i otvori vrata, zbor kolejana otpjeva jednu od tradicijskih božićnih pjesama iz tog kraja.

Domaćin čestitare daruje kobasicama, vinom i jajima. Svaki dar prima jedan od kraljeva, a pokazujući ga kolejanima govori: "Tu je jedan dar Bogu i ljuden drag" pa uz dobre želje domaćina duhovito predstavlja kolejanima.

Daruju se kobasice, jaja i vino, a za kobasice se obično kaže: "Koliko je tu bokunići da bi drugo leto bilo praščići od par kvintalići", za jaja: "Koliko je tu kupčići da bi bilo kokoš i pulaštrići i svaki ima pet šest kili", a za vino: "Koliko je tu kapljic da bi drugo leto bilo tolitri i da bi naš (imenuje se domaćina) napuni sve bačve i bačvice, buidore i buidoriće, a za kolejane dve tri damijane".

Na kraju svakog predstavljanja dara kralj poziva kolejane: "Svi ki ste okole rečite amen", a oni složno uglas odgovaraju: "Amen".

Domaćini ih tada počaste vinom, kolačima ili nekim toplim napitkom. Nakon čestitki i kraćeg druženja kolejani na oproštaju od domaćinima pjesmom zahvale: "Alla famiglia, vita giuliva, e cento anni del ciel, evviva, evviva", sa željom da se i iduće godine opet sastanu.

Povezane vijesti

• Koliko je tu bokunići, toliko da bi bilo praščići, svaki da bi stori par kvintalići
• Sveta tri kralja i kolejani na svom noćnom pohodu Kaldirštinom: KOLIKO JE TU KUŠČIĆI, TOLIKO DA BI BILO PRAŠČIĆI, KOLIKO JE TU CENTIMETRI DA BI BILO KILOMETRI
• Kolejani i sveta tri kralja pohodili Kaldirštinu: "Tu je jedan dar Bogu i ljuden drah. Koliko je tu bokunići, toliko da bi bilo praščići, svaki da bi stori par kvintalići"