Franko Lukež (Foto Arhiv)
Izgubili smo najjačeg igrača sredine terena - onog koji je znao sve od pamtivijeka i onog koji je vidio u kojem će pravcu svaka utakmica ići. I ovu svoju zadnju, najtežu, otpustio je sada kad više nije išlo, a igrao je do zadnjeg trenutka. Besprijekorno.
A bio je u igri od samih početaka. Njegova odlična knjižica Istarske kuhinje, fino napisana još u osamdesetima, svakom je ponosnom Istrijanu bila u vitrini među etabliranim simbolima pripadnosti svome kraju - bukaleta, kosirić, roženice i kažun.
Franko je duboko razumio naš karakter i temperament i znao je što je original - a bio je majstor u interpretaciji te baštine svima, i fureštima po svitu i našima po konobama, oštarijama i drugim oltarima svakodnevnice.
Tu je mudrost dijelio sa svima i pomagao graditi našu gourmet i vinsku scenu, pa je ona od skromne Pepeljuge postala poželjna princeza, nalik na najljepše europske destinacije. Franko Lukež je zato kum moderne istarske enogastronomije, mudar, dostojanstven, uvijek na položaju i uvijek pun poštovanja prema svima koji to zaslužuju. Čovik od krijancije.
Ja ću ga pamtiti po zajebanciji. “Cijeli život otkidam od ustiju da bih dobro jeo”, govorio je, a mi smo čekali novu ćakulu i novi škerac. I kroz smijeh i veselje života, iskreno i pomalo romantično, kreirali smo neke epizode koje danas izgledaju vrlo vrijedne, važne, a neke i povijesne.
Mitska Kalavojna, udruženje ljubitelja vina i grojza Istre, njegove urnebesne kronike iz budućnosti, Vinistra sa brojnim njegovim programima, Malvasia Mediterranea - ekspedicija u mitsku postojbinu malvazije na Peloponezu i njegov strojevi korak tamo u gluho doba noći, predsjednička lenta koju je nosio na otvaranju Dalmatinske gourmet ambasade u Istri.
Bilo je časno u svemu tome biti sa drugom Frankom. Iskrena privilegija. Njegov duh će zato ostati u svim našim bocama još dugo dugo.