O problemu s kojim se suočavaju gradovi i općine u Istri jer im država odjednom, nakon 25 ili 30 godina, želi uzeti zemljište na koje su se zakonski upisali početkom 90-ih godina, prvi je nedavno javno progovorio gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović. Pojasnio nam je da je tada po zakonu bilo važno da se nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine (dan stupanja na snagu Zakona o šumama op. n.) i 24. srpnja 1991. godine (dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu op. n.) nalazila unutar granica građevinskog područja. Međutim, protekom vremena, RH je pokrenula sporove protiv gradova i općina ne bi li vratila u posjed te čestice. Bio je to razlog da istarski (grado)načelnici, suočeni s velikim brojem sporova koje imaju s RH, ali i velikim problemom gubitka zemlje koja je s početka 90-ih godina, tada kao društveno vlasništvo, bila dana njima na raspolaganje, javno progovore.

Čelnici istarskih gradova i općina smatraju, naime, da najveći problemi tek dolaze jer su na brojnim česticama već započele gradnje raznih objekata, od vrtića do trgovačkih centara. Na drugima su, na primjer, zbog sporova s državom propali sklopljeni ugovori s investitorima, a na trećima su građevine već odavno u funkciji te gradovi i općine strahuju da bi država, s dobivenim sporovima, mogla početi od njih potraživati svu zaradu koju su jedinice lokalne samouprave po toj osnovi ostvarile. I to unazad tek pet godina, jer je za sve ostalo nastupila zastara.

Osim tih problema, ukazali su i na mogućnost da država na ovaj način “pokazuje mišiće” samo u Istri, gdje je zemljište u ovom trenutku najatraktivnije. Stoga smo upite o tome zašto je država odlučila pokrenuti te postupke protiv gradova i općina u Istri, te primjenjuje li isti princip i u Slavoniji i u Dalmaciji, uputili u središnjicu Državnog odvjetništva RH koje zastupa interese države, ali i na adrese nekoliko gradova u Hrvatskoj – prije svega Zagreba, Splita, Zadra, Osijeka i Slavonskog Broda. Zanimljivo je da smo u mjesec dana dobili svega jedan odgovor, od Slavonskog Broda. Svi ostali ili ne znaju što ih uopće pitamo jer takvih problema nemaju, ili pak taj problem ne poprima drastične razmjere, ili ne žele zaoštravati odnos s državom…

Kako bilo, iako smo s razlogom pitali upravo središnjicu DORH-a u Zagrebu, oni su nam poslali odgovore Županijskog državnog odvjetništva u Puli, smatrajući ih mjerodavnijim od središnjice da nam daju odgovore na pitanja: primjenjuju li se isti zakoni na sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj ili je to svojstveno samo Istri; o kojim je površinama zemljišta riječ; zašto su odlučili uzeti tu zemlju gradovima i općinama - da li zbog toga što smatraju da nisu dobro gospodarili zemljom ili je u pitanju neki drugi razlog; te hoće li država potraživati i sav prihod koji su jedinice lokalne samouprave ostvarile po osnovi gospodarenja tim zemljištem u zadnjih pet godina?

U objedinjenom odgovoru DORH-a i Županijskog državnog odvjetništva u Puli pojašnjavaju da je državno odvjetništvo kao zastupnik RH dužno štiti njezinu imovinu i poduzimati radnje radi zaštite njezinih imovinskih interesa.

- Slijedom toga ono poduzima, između ostalih, i pravne radnje potrebne da se izvrši uknjižba nekretnina koje su pretvorbom društvenog vlasništva postale vlasništvo RH. Šume i šumsko zemljište koje su bile u društvenom vlasništvu postale su državno vlasništvo još 16. listopada 1991. godine stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o šumama. Na temelju navedenog zakona i podataka Hrvatskih šuma koje upravljaju i gospodare državnim šumama i šumskim zemljištem Državno odvjetništvo je od 2000. godine u cijeloj Hrvatskoj započelo sa sustavnim pokretanjem postupaka radi brisanja društvenog vlasništva i uknjižbe šuma i šumskog zemljišta u zemljišnim knjigama na RH, kažu iz DORH-a u uvodnom dijelu odgovora iz kojeg zapanjuje činjenica da su se na uknjižbu odlučili nakon gotovo cijelog desetljeća, a iako smo zagazili i u treće, sporovi još traju.

- Hrvatske šume d.o.o., prema njihovim podacima, gospodare s ukupno 314 tisuća zemljišno-knjižnih čestica ukupne površine 2.035.827 hektara. Do kraja 2017. godine obrađena je i predložena uknjižba 99 posto ukupnih površina, kažu i ističu da je taj podatak objavljen na stranici DORH-a.

Nadalje ističu da je, u povodu revizije državnog odvjetništva koja je uložena protiv pravomoćne odluke Županijskog suda u Puli, Vrhovni sud RH donio 11. siječnja 2012. odluku kojom je usvojio reviziju, preinačio odluku Županijskog suda u Puli zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede stjecanja prava vlasništva nad šumama i šumskim zemljištem te potvrdio stav Državnog odvjetništva da su te nekretnine vlasništvo RH.

- Dakle, ne radi se ni o kakvim novim postupcima. S ovim pravnim shvaćanjem jedinice lokalne samouprave bile su upoznate u trenu zaprimanja zahtjeva za mirnim rješavanjem spora kojih je najveći broj državno odvjetništvo podnijelo u razdoblju od 2012. do 2018. godine. Navedeno potvrđuje da ovi postupci nemaju nikakve veze s eventualnim dobrim ili lošim gospodarenjem tim nekretninama, niti promjenom nadležnosti suda do koje je kasnije došlo, već isključivo o izvršavanju ustavne i zakonske zadaće državnog odvjetništva i jedinstvenoj primjeni zakona na cijelom teritoriju RH. Državno odvjetništvo nije prema jedinicama lokalne samouprave postavljalo zahtjeve za plaćanje naknade s osnove korištenja i ostvarivanja određenih primanja gospodarenjem tim nekretninama, jer se uglavnom radilo o šumama i šumskom zemljištu kojima jedinice lokalne samouprave nisu ni gospodarile. Točno je da je protiv nekih jedinica lokalne samouprave podnesen tužbeni zahtjev radi stjecanja vlasništva bez osnove, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, jer su tim nekretninama raspolagale i nakon zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora iz kojih je bilo razvidno da je RH izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina. Posebno se ističe da su neke jedinice lokalne samouprave prihvatile navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH i prihvatile su zahtjeve za mirnim rješavanjem spora ili nisu pobijale prvostupanjske presude kojima je utvrđeno vlasništvo RH. Odnosno, nisu se uopće knjižile na takve nekretnine, odgovaraju nadalje iz DORH-a. No na pitanje o kojim se površinama zemljišta radi iz DORH-a navode da ne mogu odgovoriti jer se o tome ne vode posebne evidencije.

Osim što su se, dakle, zemljišta odlučili domoći gotovo tri desetljeća kasnije (2018.?) i što uopće ne znaju koliko te zemlje žele natrag, zanimalo nas je zašto u odgovoru spominju samo šume, kada sporove protiv istarskih gradova i općina vode i za povrat poljoprivrednog zemljišta unutar granica građevinskih zona na njihovim područjima? Iz Državnog odvjetništva RH odgovaraju da je pravna osnova za pokretanje parničnih postupaka protiv jedinica lokalne samouprave za nekretnine koje su jedinice lokalne samouprave nezakonito uknjižile kao vlasništvo unutar granica građevinskog područja na dan 16. listopada 1990. članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

Povezane vijesti

• Moguća nova teritorijalna podjela Hrvatske: U ISTRI SAMO 7 JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE. UZ TO, POLUOTOK BI IMAO POSEBAN STATUS?
• Razgovarali smo s istarskim političarima o ukidanju i spajanju gradova i općina na Poluotoku. Neki se čak i slažu, neki tvrde da je to populizam. Najizravniji je Vili Bassanese iz Umaga: "NEKIMA OPĆINE SLUŽE ZA STRANAČKE POTREBE"
• JOŠ JEDAN PRIJEDLOG: Umjesto 555, samo 111 gradova i općina u Hrvatskoj. U Istri samo osam! Poznato je i kome bi dosadašnje jedinice potpale