Razgovarali smo s istarskim političarima o ukidanju i spajanju gradova i općina na Poluotoku. Neki se čak i slažu, neki tvrde da je to populizam. Najizravniji je Vili Bassanese iz Umaga: "NEKIMA OPĆINE SLUŽE ZA STRANAČKE POTREBE"

Nije dugo trebalo da korona kriza u prvi plan istakne i preveliki broj općina u Istri te ponovno otvori pitanje učinkovitosti i svrsishodnosti ogromnog birokratskog aparata čiji se troškovi u jeku krize prelamaju na leđima građana. Nakon uvođenja propusnica za građane koji nisu mogli ni do susjedne općine, iako im realno za to treba pet minuta vožnje, aktualiziralo se pitanje trebaju li se male jedinice lokalne samouprave ukinuti i pripojiti većima po modelu bivših općina.

Suludu teritorijalnu i administrativnu podijeljenost baš za vrijeme izdavanja propusnica prepoznali su i političari pa su radi lakšeg protoka ljudi potpisivali međusobne sporazume kojima se građanima omogućava da se kreću na područjima koja pokrivaju područja nekadašnjih općina Pula, Rovinj, Poreč, Buje, Buzet, Pazin i Labin. Upravo te gradove u svom prijedlogu teritorijalnog preustroja kao sedam novih općina vidi vodeći stručnjak za javnu upravu prof. Ivan Koprić, inače predsjednik SDP-ovog savjeta za lokalnu i javnu samoupravu.

Ovaj stručnjak za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu osmislio je novu teritorijalnu podjelu Hrvatske. Po toj podjeli umjesto dosadašnjih 127 gradova, 428 općina i 21 županije, imali bismo 123 općine i 5 regija. Regije bi bile Grad Zagreb, Sjeverna i središnja Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i Baranja te Istra i Primorje. Što se općina tiče, Istra bi bila podijeljena na njih sedam: Pula, Rovinj, Poreč, Labin, Pazin, Buzet i Buje/Umag.

Svako selo ima TZ

Po broju općina, Istarska županija s njih 31 i 10 gradova zauzima treće mjesto u Hrvatskoj. Na prvom mjestu, s ukupno 39 općina i šest gradova, nalazi se Splitsko-dalmatinska županija u kojoj je prema zadnjem popisu bilo 454.798 stanovnika. Na drugom mjestu je, s 35 općina i šest gradova, Osječko-baranjska je županija. Primjera radi, u Primorsko- goranskoj županiji nalaze se 22 općine i 14 gradova, dok Varaždinska županija ima 22 općine i ukupno šest gradova.

Trideset i jedna općina u Istri u prijevodu znači 31 načelnik, 31 zamjenik načelnika, 31 politički pročelnik, najmanje 31 direktor komunalnog poduzeća i otprilike 23 direktora turističkih zajednica. Ukupno se radi o najmanje 147 osoba koje čine sam vrh istarskih općina. No tome treba pridodati još ljudi jer neke općine mogu se pohvaliti i s nekoliko tvrtki u svom vlasništvu. Tako, primjerice, Općina Medulin ima čak četiri svoje firme, što u praksi znači i dodatne četiri direktorske plaće.

Ovdje ne treba zaboraviti i da svako veće selo/mjesto u Istri ima svoj turistički ured u kojem, naravno, radi barem jedan zaposleni. Pozitivan primjer svakako je prva objedinjena turistička zajednica u Hrvatskoj, a riječ je o Turističkoj zajednici središnje Istre koju je oformio Grad Pazin i koja obuhvaća osam manjih općina: Cerovlje, Gračišće, Karojba, Lupoglav, Pićan, Sv.Lovreć, Sv.Petar u Šumi i Tinjan.

Uzmemo li, primjerice, da politički vrh u istarskim općinama čini oko 150 ljudi, koji u prosjeku dobivaju plaću od deset tisuća kuna, lako je izračunati da će se za njihove plaće mjesečno izdvojiti oko 1,5 milijuna kuna, što na godišnjoj razini iznosi oko 17,6 milijuna kuna samo za plaće pročelnika, načelnika, zamjenika načelnika, direktora turističkih zajednica i komunalnih poduzeća. Sasvim je onda logično pitanje ima li u Istri previše općina i je li koronavirus razotkrio neučinkovitost teritorijalnog ustroja.

Upit o tome poslali smo svim istarskim gradonačelnicima i pojedinim načelnicima. Zanimalo nas je i što kažu na prijedlog teritorijalne podijele Istre na sedam općina - Pula, Rovinj, Poreč, Labin, Pazin, Buzet i Buje/Umag.

Gradonačelnik Umaga Vili Bassanese ponudio je i svoj model preustroja. Smatra da je "konačno došlo vrijeme da svi koji se bave politikom prestanu kalkulirati i otvoreno podrže reformu javne uprave". Dodao je da tu prvenstveno misli na potrebnu učinkovitost javnih uprava koje su sada nužne više nego ikad.

- Problem je što upravo oni koji o tome odlučuju gledaju na navedeni problem kroz politiku, preciznije zadovoljavanje potreba svojih stranaka. Svima je jasno da je ovo stanje neodrživo, ali istovremeno znamo da gotovo svim političkim strankama odgovara ovakvo stanje. Baš zbog toga je javnost potrebno upoznati sa svim detaljima i prednostima koje nosi reforma javne uprave. Tema je zanemarivana godinama i o njoj se nije baš smjelo ni pisati ni govoriti, sve zbog viših interesa stranaka, ističe Bassanese.

On smatra da broj općina, gradova i županija treba "rezati", a kao temeljni preduvjet opstanka ističe njihovu samoodrživost kako bi mogle obavljati svoje osnovne zadaće u kvaliteti, standardu i sigurnosti života građana.

- Sadašnjim ustrojem nisu postignuti ti preduvjeti, a ni kvaliteta. Primjerice, u Istri postoje općine koje su vratile život u svoja mjesta i koje odlično funkcioniraju. No to ovisi isključivo o načelniku i njegovom timu, a ne o političkim strankama. Istovremeno, imamo općine koje funkcioniraju kao trgovačka društva, gdje su načelnici izgradili monopol uz pomoć svojih stranaka i "legalno" posjeduju osobnu imovinu koja je veća od proračuna općina koje vode. Naravno, često se tu zatvaraju oči, ali to je realna slika našeg društva i netko to treba jasno i glasno reći, kaže Bassanese. Iako ne ističe o kome se radi, navodi da u Istri postoje gradovi koji to realno nisu, a to su postali, tvrdi, isključivo radi političkih interesa i trgovine. "Želimo li iskrenu reformu temeljenu na realnim pokazateljima, a ne na političkoj potrebi, moramo to konačno shvatiti", kaže gradonačelnik Umaga.

On nudi svoj prijedlog te smatra da bi u Hrvatskoj trebale postojati četiri vrste gradova: veliki (preko 100 tisuća stanovnika), srednji (preko 50 tisuća stanovnika) i mali (preko 10 tisuća stanovnika). Uz njih, funkcionirala bi i takozvana gradska središta (preko 5 tisuća stanovnika) i općinska središta (do 5 tisuća stanovnika) uz precizne kriterije samoodrživosti, ovlasti i odgovornosti.

- U našoj Istri postoje jedan srednji i četiri manja grada, a to su Pula, Labin, Rovinj, Poreč i Umag. Navedeni gradovi mogu biti financijski neovisni te nositelji i pokretači razvoja. Sadašnji gradovi Pazin, Buzet, Buje, Vodnjan i Novigrad trebali bi biti pripojeni s okolnim općinama koje nisu financijski samoodržive te time dobiti status gradskog središta. Ujedno, postoji mogućnost da se udruživanjem formiraju još neka općinska ili čak gradska središta, kao npr. Medulin, Fažana ili Žminj. Općine koje nisu pripojene gradskim središtima mogle bi se udružiti i osnovati općinsko središte. Da budem jasan, nisam za neselektivnu sječu, već za striktne kriterije koji trebaju biti jasni i nedvosmisleni, naglašava Bassanese.

Pojednostavljeno rečeno, Bassanese navodi da od današnjih 10 gradova i 31 općine u Istri vrlo jednostavno možemo doći do 1 srednjeg grada, 4 manja grada, 5 do 7 gradskih središta i 5 do 7 općinskih središta. Po tom modelu bi se broj jedinica lokalne samouprave u Istri s 41 smanjio na 15 do 19.

Umaški gradonačelnik i predsjednik istarskog SDP-a zalaže se i za smanjivanje broja vijećnika, odnosno zastupnika u predstavničkim tijelima gradova i općina i to za čak 50 posto. Po istom principu tvrdi da rezove treba napraviti i na razini Hrvatskog sabora. Što se tiče biranja vijećnika, zastupnika ili (grado)načelnika, Bassanese kaže da ono mora ostati neposredno. Broj vijećnika, po Bassaneseovom prijedlogu, smanjio bi se za 75 posto, što ukidanjem ili smanjenjem broja jedinica lokalne samouprave.

- Vezano za županijski ustroj, mislim da nije održiv i da je to rezultat čiste političke trgovine, a ne racionalnog i učinkovitog promišljanja. Županije u većini svojih ovlasti nisu građanima na svom teritoriju osigurale iste uvjete i kvalitetu života. Istarska županija nije osigurala policentrični razvoj Istre i to je najveći grijeh i neuspjeh. Policentrični razvoj znači decentralizaciju, a to je ono za što se Istarska županija zalaže kada to traži od države, no sama to ne čini prema svojim općinama i gradovima. Istarska županije nije dovoljno ulagala u svoja nerazvijena područja, poput Ćićarije. Budimo realni, voditi brigu o nekom području ne znači samo da tom istom području date mogućnost da imaju svoju općinu i dođete na općinsku feštu. Uloga županije je u tome presudna, a rezultat nam govori da u zadnjih 30 godina to Istarska županija nije napravila, odnosno nije opravdala svoju funkciju i jedan od razloga postojanja. Realnosti radi, u nekim se elementima Županija pokazala opravdanom, ali u većini nije, ističe Bassanese.

Radi financijske uštede i učinkovitosti smatra da broj županija u Hrvatskoj treba svesti na 5 do 7 maksimalno. Smatra da je potrebno i ukidanje svih županijskih agencija i ustanova u kojima se zapošljavaju bivši načelnici, gradonačelnici ili podobni veterani stranaka. Novac koji bi se dobio od ušteda zbog manjeg broja kadrova i troškova lokalnih administracija, Bassanese bi preusmjerio za gradnju novih domova za starije i nemoćne.

- Uštedama bi se izgradili svi potrebni novi kapaciteti i svi bi građani Istre imali osigurano mjesto u novoizgrađenim domovima i to bez liste čekanja. No, cijenu toga bi morale platiti stranke, stranački interesi i stranački ljudi zbog kojih i čijom voljom ovaj sustav danas još uvijek postoji, zaključio je Bassanese.

Korak unatrag?

Načelnik općine Ližnjan (IDS) Marko Ravnić slaže se da je u Hrvatskoj potreban daleko učinkovitiji teritorijalni preustroj, koji će građanima osigurati bolje i jeftinije usluge te se adekvatnije brinuti za njihove potrebe. Problem vidi u tome što se o toj temi govori vrlo paušalno, pa i prigodničarski uoči svakih izbora.

- Smatram da je preustroj države jako važna tema, a do najboljeg modela sigurno nećemo doći natjecanjem u izjavama koje će se više svidjeti biračima, već ozbiljnijim analizama, argumentiranim raspravama i političkim konsenzusom. Prije svega smatram kako bez funkcionalne i fiskalne decentralizacije nema smisla govoriti o teritorijalnom preustroju. Što se tiče ukidanja općina na predloženi način, smatram kako je u Istri većina općina samoodrživa te da egzistiraju bez državnih subvencija, za razliku od nekih drugih krajeva RH. Primjerice, Općina Ližnjan bilježi značajan porast stanovništva (od 2011. do danas porast je oko 800 stanovnika) te samim time i kontinuirani porast proračuna. Općina Ližnjan je samoodrživa pa ne smatram da takve općine ima smisla ukidati, kaže Ravnić.

- S druge strane, siguran sam da bi ukidanjem općina ruralne sredine dugoročno gubile s obzirom da je s općinske razine puno lakše, učinkovitije i senzibilnije upravljati našim naseljima, kaže Ravnić. Napominje kako bi za teritorij Općine Ližnjan, koja je u ovom trenutku u zamahu razvoja, sa svojih 30 kilometara obale, industrijskom zonom bivše vojne zračne luke i brojnim ostalim blagodatima, ukidanje tog statusa značilo korak unatrag.

Na istom je tragu i načelnik Općine Medulin Goran Buić koji je prije nekoliko godina predao zahtjev nadležnom Ministarstvu uprave da Medulin dobije status grada. Buić kaže da je taj zahtjev i dalje aktualan, navodeći da pojedini gradovi u Istri - poput Buzeta, Novigrada, Buja i Vodnjana - imaju manji broj stanovnika od Medulina.

- Ne bih komentirao druge, ali za Medulin mogu reći da se razvijao i doprinio kvalitetnijem životu naših mještana isključivo od trenutka kad je postao općina. Naša općina jedina u Hrvatskoj ima komunalno poduzeće za izgradnju i upravljanje fekalnim vodama, imamo ured za izdavanje građevinskih dozvola i turističku zajednicu koja je među prvih četiri u RH. Također imamo proračun koji je na razini prosjeka gradova u Hrvatskoj i mislim da mi po svim kriterijima zaslužujemo biti, ako ne grad, onda barem općina, kaže Buić. Napominje da je niz projekata vezanih uz komunalnu infrastrukturu realiziran isključivo zbog postojanja općine.

- Da nismo općina, ne bi imali ni 10 posto kanalizacije, novu školu, razne manifestacije... Općine predstavljaju vid decentralizacije i moraju biti sposobne u upravljanju vlastitim resursima i na dispoziciji građana. Ako tome nije tako, onda se postavlja pitanje je li potrebno postojanje općine koja služi samo tome da bi njeni djelatnici dobili plaću. Mislim da u Istri nema takvih općina. Načelnici i vijećnici najbolje poznaju lokalne probleme, ali oni moraju te probleme i rješavati, kazao je Buić.

Načelnik općine Bale Edi Pastrovicchio smatra da jedini kriterij za opstojnost općina treba biti ekonomska održivost.

- Mi jako dobro znamo kako su se Bale (ne)razvijale dok su bile pod bivšom općinom Rovinj, a kakav se napredak dogodio otkad smo samostalni. Tu je srž cijele priče. One općine koje imaju rezultate i kontinuirano se uspješno razvijaju trebaju zadržati svoju autonomnost. Preustroj je nužan na razini cijele Hrvatske, ali i tu treba voditi računa o ekonomskoj održivosti. Ako neka općina može egzistirati od svojih prihoda i pokrivati sve što treba, onda ima opravdanje za taj status. Za nas bi sigurno bilo loše da se vratimo na staro. Kada živite u jednoj općini, onda i promišljate što je najbolje za nju, a kad odlučuješ o nekom drugom, naravno da ti to nije prioritet. Ako netko iz Rovinja upravlja Balama, naravno da mu Bale nisu prioritet, smatra Pastrovicchio. Naglašava da je glavno pitanje koliko su ljudi koji vode općinu tu zbog svojih mještana i razvoja, a koliko zbog samih sebe.

- Slažem se da treba spajati i objedinjavati službe okolnih općina, ali i turističke urede kao što imamo primjer u središnjoj Istri. Možda bi trebalo odrediti i limit koliko bi najmanje trebao biti prihod neke Turističke zajednice da bi imala direktora, naglasio je načelnik Bala Edi Pastrovicchio.

"Daleko od očiju, daleko od srca", slikovito se izrazio načelnik Općine Fažana Radomir Korać (SDP) kada smo ga pitali što misli o ukidanju pojedinih općina u Istri. S druge strane, Korać kaže da nije a priori protiv da, recimo, Fažana pripadne pod, primjerice Pulu, ali jedini i glavni preduvjet mora biti garancija daljnjeg ravnomjernog razvoja i napretka Fažane kakav ostvaruje kao općina.

- Osobno mislim da nitko od načelnika ne bi odustao od svojih općina. Što se mene tiče, nemam ništa protiv da se Fažana potencijalno nađe u nekom drugom sklopu preustroja ako će se i dalje razvijati ovim tempom. No prethodno se mora dobro znati što dobivamo, a što gubimo. Mi imamo riješenu komunalnu infrastrukturu, plaže, šetnice, vrtić i pitanje je bismo li sve to imali da smo ostali pod Vodnjanom. Fažana se razvijala jer je bila samostalna i odgovorno je raspolagala svojim sredstvima. Kad gledamo određena područja Pule, vidljivo je da se baš za primjer Štinjana ili Velog Vrha može reći "daleko od očiju, daleko od srca", zaključuje Korać.