Čovjek je u davnoj prošlosti putovao i selio se, no to je bilo potaknuto egzistencijalnim motivima koji su teško usporedivi s motivima današnjih turista. Iako na Vodnjanštini imamo dva dobro očuvana lokaliteta na kojima su bile rimske vile, ne možemo baš uspoređivati turizam s gradnjom vila u antičko doba, kao ni sa srednjovjekovnim hodočašćima. Pojam "turizam" upotrijebljen je tek 1811. u britanskom Sporting Magazinu, u članku "Sublime Cockey Tourism", da bi se njime označila gužva, meškoljenje, kretanje gomile na sportskoj manifestaciji. O pravim počecima turizma možemo govoriti tek od druge polovice 19. stoljeća kada pripadnici aristokracije počinju posjećivati lječilišta, kupališta i kulturne centre. Masovni, pak, turizam slijedi nakon Drugog svjetskog rata.

Koncert u Vodnjanu 1908.

Za razvoj turizma bila je prije svega potrebna prometna povezanost, a potom smanjenje broja radnih sati i pojava dokolice te pojava motiva i interesa za putovanja u određene krajeve. Već u prvoj polovici 19. stoljeća organizirana su putovanja brodom iz Trsta prema južnoj Istri, što je definitivno pridonijelo razvoju turizma, a pogotovo izgradnja željeznice Divača-Pula 1876., iako je prvenstveno služila vojnim potrebama.

Počelo je zdravstvenim turizmom, a u Istri se takav početak može smjestiti u 1817., kada su Istarske toplice primile prve pacijente. Ipak razvoj toplica tekao je sporo, tek od druge polovice stoljeća dostupne su većem broju posjetitelja. Tada već nastaje veći interes za putovanja, pa se osim lječilišta posjećuju kulturni centri, sve više i kupališta. Zanimljiv je isječak iz koparskih novina La Provincia iz 1870., koji daje upute plivačima: ne smijete se kupati ako ste umorni i nervozni; nemojte biti dugo u vodi ako osjećate hladnoću; izbjegavajte kupanje dva sata nakon jela; nemojte se kupati znojni, ako bolujete od astme ili imate šum na srcu, bez savjetovanja s liječnikom.

Željeznička stanica u Vodnjanu

S većim brojem gostiju, uz vile, gostionice i privatne sobe za iznajmljivanje, otvaraju se i prvi hoteli - 1884. i 1885. podignuti su hoteli Kvarner i Imperial u Opatiji, a do kraja stoljeća i hoteli u Rapcu i Umagu, dva u Poreču i čak četiri u Puli.

Na Vodnjanštini prapočetak turizma bi mogla biti hodočašća, recimo u crkvu sv. Foške, odakle su vjernici prenosili iskustva o čudesnim ozdravljenjima. Ljudi koji su dolazili izdaleka morali su negdje prenoćiti prije nego pješke, konjima ili magarcima krenu natrag kući. Poznato je da su Brijuni od malaričnog otočja postali elitno ljetovalište još početkom 20. stoljeća. Mnogi su ljudi sudjelovali u izgradnji i uređivanju, a pristizali su iz čitave Austro-Ugarske Monarhije. No, za fizičke je radove angažirano lokalno stanovništvo. Osim Fažanaca i mještana drugih obližnjih naselja, u izgradnji su sudjelovali i Vodnjanci! To Paul Kupelwieser, koji je kupio i uredio Brijune, spominje u svojim memoarima.

Svaki je taj vodnjanski radnik mjesecima kočijom ili magarcem putovao do Fažane, pa dalje brodom do Brijuna, radio i po 12-13 sati dnevno te se vraćao kući u Vodnjan. Gradio je turističku destinaciju u blizini svoga grada, ne imajući na umu da i njegov rođeni grad ima potencijal postati zanimljiva turistička destinacija. Turizam je, nažalost, ostao na marginama vodnjanskih interesa sve do polovice 20. stoljeća. Bilo je slučajeva kada je Vodnjan bio glavna ili usputna stanica gostima iz udaljenih krajeva budući da se nalazio na glavnom prometnom pravcu prema jugu Istre. Ali, većinom su to bili radnici i svećenici koje je služba dovela u Vodnjan, ili su pak usputno posjetili grad na putu prema Puli. Zabilježeni su posjeti cara Franje Josipa I. 1882. i tršćanskog pisca Giuseppea Caprina 1888., a obojica su ostavili bilješke s lijepim opisima Vodnjana i njegovih žitelja.

Vodnjanski trg 1985.

U Vodnjanu je tada već bilo mnoštvo sadržaja, lijepih palača i vjerskih objekata, najveći zvonik u Istri, kazalište, kino, razne manifestacije, uz dobru prometnu povezanost. Osim željeznice koja je na putu prema Puli prolazila kroz Vodnjan, uspostavljena je 1909. i autobusna linija Opatija-Labin-Barban-Vodnjan-Pula. Postojala je također ideja tramvajske linije iz Pule prema Fažani i Vodnjanu. Možda bi turizam tada čak i zaživio da nije izbio Prvi svjetski rat. Doba talijanske vladavine nije pogodovalo razvoju Istre budući da je interes vlasti bio razvoj ostalih talijanskih pokrajina, a Istru je tek trebalo talijanizirati. Vodnjan kao talijanski grad čak se donekle razvijao u to doba, no ipak slabije po pitanju turizma.

Masovni turizam nastaje 1960-ih, kada su se turističke zemlje iz predratne faze oporavile i porastao društveni standard. Vodnjan i njegova okolica kaskali su malo s turističkom ponudom u odnosu na priobalne gradove. Najvjerojatnije zbog izmjene stanovništva jer je većina Talijana 1947. napustila grad te su prazne domove naseljavali ljudi iz drugih krajeva komunističke Jugoslavije. Taj je proces, naravno, uvelike oslabio grad i njegovo gospodarstvo. Obližnja Fažana, primjerice, već je u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata počela graditi moderne turističke objekte, dok se na području Vodnjana to dogodilo tek 1980-ih.

Bilo je 1960-ih i 1970-ih turista u privatnom smještaju, no teško je tim podacima ući u trag. Već 1960-ih vraća se dio talijanskog stanovništva koji je 20-ak godina ranije otišao iz Vodnjana, te ovdje provode odmor, što možda možemo svrstati u početak turizma. S druge strane, Vodnjanci su tada počeli aktivno sudjelovati u turističkim djelatnostima, no ne u svom gradu. Mnogi su upisivali ugostiteljsku školu u Puli te postajali vrsni kuhari, konobari i drugi djelatnici u ugostiteljstvu koji su svakodnevno, pogotovo ljeti, usluživali sve brojnije turiste u Puli i Fažani.

Sv. Foška privlači hodočasnike - fotografija iz 2011. godine

Peroj i Barbariga danas su najrazvijenija naselja po pitanju turizma na Vodnjanštini. No, ni u tim mjestima do nedavno nije bio prepoznat potencijal turizma, iako se nalaze na obali. Dijelom je to onemogućeno činjenicom da su Brijuni bili rezidencija Josipa Broza Tita pa je u obližnjem priobalju bilo zabranjeno razvijati turističke sadržaje. Prvi doticaji Vodnjanštine s modernim turizmom počeli su tek izgradnjom Turističkog naselja Barbariga na obali između Fažane i Bala.

Ideja je prihvaćena 27. lipnja 1979. na sastanku Mjesne zajednice Vodnjan i Izvršnog vijeća Općine Pula. Bio je to zajednički hrvatsko-slovenski projekt, izgradnja je povjerena Poslovnoj zajednici Euroturist iz Poreča, a Radna organizacija Puljanka zadužena je za izgradnju autokampa. Kamen temeljac postavljen je 24. listopada 1986. i počela je gradnja. No, završen je samo dio projekta jer je raspadom Jugoslavije Euroturist završio u stečaju. Ali, i takvo nedovršeno naselje postalo je ključno za razvoj turizma na Vodnjanštini. U Barbarigi je izgrađeno svih 1.648 planiranih apartmana s oko 6.000 ležajeva, ali plan je obuhvaćao i izgradnju hotela, marine, sportsko-rekreacijskog centra te drugih sadržaja koji nisu realizirani. Slična naselja kasnije su izgrađena i na sjeveru Istre, Červar-Porat kraj Vrsara i Mareda pored Umaga.

Uređeno dva kilometra plaže u Peroju

Lokalno stanovništvo uglavnom je pozitivno reagiralo na izgradnju apartmanskog naselja budući da su se otvorile nove mogućnosti zarade. Tako su kafići i restorani otvarani ne samo u Barbarigi nego i u okolnim mjestima. Još od početka izgradnje Barbarige većina je apartmana završila u rukama slovenskih građana budući da je to bio i slovenski projekt. Osim toga, 1980-ih Slovenija je bila najbogatija jugoslavenska republika pa su si neki mogli priuštiti vikend-apartmane. Danas i dalje među turistima u Barbarigi prednjače Slovenci, ali ima i Nijemaca, Austrijanaca te nešto manje Talijana. Do danas je to najveće turističko središte na području Vodnjana te se većina prihoda od boravišne takse ostvaruje upravo ondje.

No, posljednjih godina ubrzano se razvija i Peroj, koji je gotovo izumro u 17. stoljeću zbog epidemija kuge i drugih nepogoda. Godine 1650. u selu je ostalo pet stanovnika! Zbog toga su dvije godine kasnije mletačke vlasti naselile crnogorsko stanovništvo koje je bježalo od napada Turaka. Naselje je obnovljeno, a naseljeni Crnogorci do danas baštine svoje kulturne vrijednosti. U Peroju je ideja o izgradnji turističkih objekata nastala ubrzo nakon izgradnje Barbarige. Tu su planovi tekli sporije jer su to bile 1990-e kada se Hrvatska tek osamostalila i to u ratnim okolnostima. U Peroju je 2000. izgrađen prvi i zasad jedini hotel na Vodnjanštini, podigli su ga otac i sin, Ante i Tomislav Volarević. Hotel je u početku imao 20 soba, a danas ih je triput više. Zadnjih desetak godina izgrađeno je mnoštvo apartmana, a prije šest godina uređena plaža duga dva.

Vodnjan i crkva sv. Blaža s poznatim relikvijama

Na čitavoj Vodnjanštini u zadnjih deset godina izgrađeno je mnogo kuća za odmor. U Vodnjanu su otvorena dva muzeja, a prepoznavši prednosti turizma, Grad je počeo organizirati zabavne i kulturne manifestacije. U ponudi su i kušaone vina, vođene degustacije maslinovog ulja, agroturizmi, quad i bike ture, razni sadržaji u okviru programa Vodnjansko ljeto, Dani mladog maslinovog ulja, Dani ulja i vina… Na vođenim turističkim turama može se upoznati povijest Vodnjana, posjećujući očuvane palače i brojne murale u starogradskoj jezgri.

Vjerski je turizam u nas prije 1990-ih bio vrlo slab zbog nesređenih odnosa države i Crkve. Ipak, dugi je niz godina vodnjanski župnik naglašavao da se Ministarstvo turizma i Crkva moraju jače povezati. Osim što je vodnjanski župnik više od 40 godina, mons. Marijan Jelenić je i tajnik Odbora za pastoral turizma Hrvatske biskupske konferencije. On vodnjanske objekte i sakralno blago - poznate "vodnjanske mumije" smatra jednim od najvećih potencijala za razvoj vjerskog i hodočasničkog turizma u Hrvatskoj. Još je 1984. utemeljio Zbirku sakralne umjetnosti u župnoj crkvi, u zaštitu relikvija mnogo je ulagano, posebice zadnjih desetak godina. Gosti posjećuju Vodnjan zbog sakralnog blaga, no ipak se mnogi slažu da je župnik u pravu i da se takve vrijednosti mogu na mnogo bolji način iskoristiti.

Povezane vijesti

• Privatizacija donijela nove investicije
• Grad Vodnjan vijećnici IDS-a Neviji Štokovac dao atraktivnu parcelu u zamjenu za beskorisnu. SINOĆ SU PONIŠTILI DIO TOG "POSLA"
• Besplatni stručni seminari na Brijunima