GRADILA JU JE AUSTRO-UGARSKA PRIJE 142 GODINE: Istarska željeznica odsječena je od svijeta, samo ljeti vozi vlak u Sloveniju

(Filip ŠKATAR)

Istarska je željeznica izgrađena 1876. Nije se puno mijenjala, zapravo trasa je uvijek ista, samo valja održavati prugu, zamijeniti tu i tamo pragove. Sve je uokolo pokošeno, HŽ stvarno pazi na tu našu poluslijepu prugu. Poluslijepu zbog toga što nije povezana s Rijekom, nego u svijet možemo samo preko Divače. A i tuda samo ljeti kada vozi Zeleni vlak

Taj jednolični, umirujući zvuk tračnica, to kloparanje kotača, miris mašine, sloboda putovanja, stanice na kojima nema nikoga… Vlak je najljepše prijevozno sredstvo, najromantičnije, najnadrealnije, kod nas prilično nepopularno. Jer imamo nove ceste, nove aute, nove prohtjeve. U skicama ovakve misli prolaze kroz glavu dok se ukrcavamo na vlak Pula - Buzet. Želimo se voziti istarskom željeznicom. Nismo dugo. Predugo. Nije ovo samo puki novinarski zadatak. Drugačija je to stvarnost od one koju gledamo dok se vozimo Ipsilonom. Na pruzi kao da prolazimo kroz povijest. Svaka stanica poneko životno razdoblje.

Pula - Šijana

S lijeve strane riva, ali samo nakratko, brzo se gubi more i više ga na putu do Buzeta nećemo ugledati. Nismo pogledali vozni red. Zar i u Šijani staje? Zaustavlja se kod Labinske ulice, tog od sviju zaboravljenog pulskog kvarta u kojem sve djeluje napušteno i zapušteno.

Šijana - Galižana

Sad već možemo pobrojati putnike. Dvije gospođe bez putnih torbi, što znači da će vjerojatno brzo izaći. I jedan čovjek s fotoaparatom, pretpostavljamo turist. S njim ćemo se upoznati kasnije. Jer izaći će, ako nas pamćenje dobro služi, u Kanfanaru, a srest ćemo ga u Buzetu gdje će doći s drugim vlakom, onim bržim, Zelenim. Ne govori engleski, tek pokoju riječ, a mi smo loši s njemačkim koji je, pak, njemu kao materinji. Koliko shvaćamo, živi u Njemačkoj, ali je Mađar. (Bojan ŽIŽOVIĆ, snimio Filip ŠKATAR)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU