Antifašist Vladimir Gortan, član ilegalne organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka), rođen je u Bermu, 7. lipnja 1904., strijeljan u Puli, 17. listopada 1929. godine. U akciji ometanja talijanskih parlamentarnih izbora, 24. ožujka 1929. godine, kada je jedan čovjek smrtno stradao, uhićen je i strijeljan na temelju presude specijalnoga suda iz Rima. Njegovi posmrtni ostaci otkriveni su tek 1952. godine i preneseni iduće godine u spomen grobnicu podno njegova rodna mjesta. Te 1953. godine, na sutrašnji dan, 13. lipnja, na otkrivanju Gortanova spomenika i proslavi 10. obljetnice pripojenja Istre Hrvatskoj, bilo je mnoštvo ljudi. Na velebnom narodnom zboru govorio je predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. 

Tito o Istri

Tito je tada, među ostalim, rekao: "I ja vama mogu da kažem da će ubuduće Istra imati prioritet kad bude potrebno da se nešto ovdje sagradi ili učini, jer Istra je svima nama draga, a danas, kad smo je iščupali iz kandži talijanskog fašizma, draga nam je po svojoj mučeničkoj historiji, draga nam je po tome što su narodi Istre toliko vjekova znali očuvati svoju nacionalnost, svoje nacionalno obilježje, svoj nacionalni obraz".

Spomenik Vladimiru Gortanu u Bermu projektirali su ing.arh. Zdenko Kolacio i ing. arh. Zdenko Sila.

O Gortanovu spomeniku u Bermu pisao je genijalni Branko Fučić (Iz istarske spomeničke baštine, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.). Članak je vrijedan da ga se gotovo u cijelosti prenese.

"Uz ime Vladimira Gortana vezan je simbol htijenja i žrtava cijele jedne generacije u jednom od najtežih razdoblja narodnog života u Istri. Štoviše, to je ime preraslo u opći narodni istarski simbol, pod kojim su se skupile i uspomene na duge vjekove obespravljenosti istarskog puka, na njegov stoljetni otpor i na njegovu borbu za slobodu.

Užu lokaciju objekta izabrali su sami projektanti. Bila je sretna misao da je ne traže unutar sitne izgradnje historijskog naselja ili na užem prostoru Gortanove akcije, vežući se doslovno topografskim obzirima. Izabrali su je na markantnoj točki, koja je sa svih strana otvorena slobodnim i dalekim vidicima, na brežuljku usred doline, na plastičnom i prostornom akcentu lijepog i širokog, valovitog pejzaža beramskog polja. Tako spomenik s dominantnom vertikalom svoje osovljene prizme organski raste iz konfiguracije tla, a centriran iz svih mogućih vizuala postaje jednom od završnih prostornih poenta. Od žućkastosivozelenoga kromatskog tkiva prostranog krajolika kontrastira njegova akromatska bjelina, a od mekane materije i mekanog Plasticiteta, kojim je izgrađen beramski pejzaž, spomenik se odvaja strogo definiranim materijalom kamenih blokova i jasnom stereometrijom svojih oblika (...). 

Jednostavna znamenja

Projektanti, Zdenko Kolacio i Zdenko Sila, obojica arhitekti, koncipirali su spomenik kao prostornu kompoziciju apstraktnih stereometrijskih volumena. U vremenu kada je spomenik projektiran (1952. godina), treba istaći njihovi zazor od deskriptivnosti i ilustrativnosti realističke figuralike na spomenicima srodne namjene, koji su ovome prethodili, i dosljednost unutar jedne određene koncepcije. Svega su tri definirana volumena, koja grade spomenik. Povišena kamena baza, koja ga izolira od tla, stećak (asocijacija na pohranjene Gortanove posmrtne ostatke pod spomenikom) i uspravljena prizma uz čiju se vertikalu u slobodnom uzletu diskretno vezuje ascijacija na slobodu (...).

Bez sumnje je jedna odlika ovog projekta njegov dosljedni tretman, koji je do zadnjih konzekvencija proveden i u aplikaciji dekora. Kiparski su obrađene kraće stranice stećka. Ali to nije reljefna plastika, koja se diže iz plohe ili ponire u nju, koja smjera prema vlastitom - realnom ili iluzionističkom - trodimenzionalnom prostoru. Simbolički grafemi, koji su ovdje upotrijebljeni kao motiv, gravirani su u plohu, poštujući smisao njezina kontinuiteta. To je, u stvari, crtež koji je kao izražajno sredstvo angažirao samo igru svjetla i sjena u brazdama ploha, ne rastačući strogu kubičnu zatvorenost kamenog stećka.

Aranžman tih grafema na plohi djeluje kao neki apstraktni crtež. No, u stvari tu je u novom, slobodnom prepjevu iskorišten jedan prastari istarski motiv. U osami seoskih groblja i starinskih kapela, po ladanjskoj zabiti istarskoga poluotoka, leže kamene nadgrobne ploče često bez imena, bez prezimena, bez titule, bez datuma, bez ciglog slova. Anonimni grobovi. Na njima u plitkom reljefu ili u ugraviranom crtežu stoje samo jednostavna znamenja, koja odreda prikazuju alat za težačke radove: tu su plugovi i kola, lemeši i crtala, trnokopi i motike, kosiri i rankuni, bradve i škare za strig. Cijeli jedan instrumentarij, kojim su naraštaji u znoju lica težili istarsku zemlju. U tim bezimenim grobovima, pod tim znamenjima leže generacije istarskih seljaka, puk težaka, čobana i kopača. 

Spomenik podno Berma

Pa tko zna čitati taj slikoviti alfabet nepismenih, pročitat će s tog starog kamenja ispovijest o vjernosti zemlji, istarskoj grudi, koju su vlastitim rukama njegovale, obrađivale i branile te duge generacije. U tim kmetovskim lemešima, u tim rankunima, u tim motikama i kosirima – u toj težačkoj heraldici – progovara vjekovna sudbina i vjekovno nastojenje toga puka.

Arhitekti, koji su odabrali upravo taj prastari istarski motiv, da ga u jednom modernom izrazu upečate na Gortanovu spomeniku u Bermu, vrednovali su ga i kao simbol u kojem je sintetizirano ono što, generacijama koje dolaze, ovaj spomenik treba govoriti.

Tako je napisao akademik Branko Fučić o Gortanovu spomeniku podno Berma.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam