Društvo Proficio d.d. s Franjevačkim samostanom Sv. Franjo u Rovinju ima skopljen valjan ugovor o zakupu zemljišta površine 700 četvornih metara. Temeljem navedenog ugovora, zemljište koristi hotel Angelo d'Oro u vlasništvu Proficio d.d. za potrebe svog poslovanja, kazala je Iva Krejči, direktorica za turizam i nekretnine
Franjevački samostan Sv. Franje Asiškog u Rovinju, poput pulskog, zarađuje od ilegalnog parkinga. Ne izdaju račune, a i kako bi kad nemaju, kako nam to potvrđuju iz Grada Rovinja, dozvolu za obavljanje te djelatnosti. Razlika je u tome što rovinjski franjevci već, kako nam govore stanovnici Rovinja, imaju višegodišnje iskustvo, dok su pulski relativno novi u tom poslu. Dvorište samostana u Rovinju je i veće pa u njega stane više od sto automobila. Parkiralište je uređeno, gotovo svako mjesto ima svoju oznaku, broj, a dosta ih ima i table raznih apartmana i hotela. Cijena je, barem do lani, kako nam svjedoče Rovinjci koji su koristili parking, svega tri eura po danu. To je, istina, simbolična cijena za rovinjske parkirne prilike, ali je posao ipak protuzakonit.
Za cijelu sezonu
Mladić, kojeg su fratri angažirali da kontrolira parkiranje, pojašnjava nam da se tu uglavnom parkiraju stranci, hotelski gosti, dok domaćima znaju dopustiti do sat vremena besplatnog parkiranja ako ima mjesta. Kaže nam i da on ništa ne naplaćuje već se sve ugovara s ljudima iz samostana. Parkirno mjesto se, kako kaže, najčešće ugovora i plaća za cijelu sezonu. Tvrdi da ne zna kolika je cijena.
Jedna nam se Rovinjka, koja je upravo ulazila na ilegalno parkiralište, požalila da je obično ne puste da tu parkira. No, u našoj prisutnosti mladić ju je bez problema propustio da uđe. Ona kaže da pola sata može besplatno parkirati i na rivi, na javnom parkiralištu, ali tamo u ljetnim mjesecima zna biti puno pa često odlučuje iskušati sreću na samostanskom parkiralištu.
Nažalost, do gvardijana samostana nismo uspjeli doći. Telefon koji je naveden na stranicama Porečke i Pulske biskupije očito ne radi. Podsjetimo da su nam u pulskom samostanu rekli da oni parkiranje naplaćuju milodarom. Bilo bi zanimljivo čuti jesu li se tom metodom poslužili kopiravši rovinjske kolege ili su se u Rovinju domislili nečega drugoga. Uglavnom, računa očito nema pa nema ni plaćanja poreza, a hoće li se utržak nazivati milodarom nije ni toliko bitno kad je jasno da je ionako sve ilegalno.
Franjevački samostan u Rovinju prostire se na gotovo šest tisuća kvadrata, nešto više nego pulski. No, rovinjski je gotovo sav slobodan prostor oko samostana pretvorio u parking, što u Puli nije slučaj, ne zbog toga jer ne bi sve pretvorili u biznis koji je franjevcima, prema svemu sudeći, posebno drag, nego imaju problem s česticom koja se stepenasto spušta prema pješačkoj zoni pa bi trebali veći građevinski radovi da se donji vrtovi spoje s gornjim izlazom na prometnu ulicu.
Uglavnom, čestice koje su rovinjski fratri pretvorili u parkiralište u zemljišnim su knjigama upisane kao oranica, voćnjak, pašnjak i vrt. Od vrta je ostalo tek nekoliko kvadrata, a na manjem dijelu zemljišta posađene su masline. Sve ostalo je tu u službi parkiranja.
Jedna nam stanovnica rovinjskog starog grada kaže da je prijašnjih godina, dok su njeni gosti iz apartmana parkirali kod samostana, za naplatu bila zadužena stanovita Jadranka. Njoj se plaćalo tri eura po danu na ruke. Neki su, pak, domaći ljudi na vjetrobranskim staklima znali nalaziti papirić s telefonskim brojem i uputom da se jave na taj broj ili će im vozilo biti uklonjeno.