POSTAV IZ 2002.

VRIJEDNO CRKVENO BLAGO ROVINJSKIH FRANJEVACA Sakralna zbirka samostana sv. Franje Asiškog ima 250 izložaka nastalih u razdoblju od čak pet stoljeća

| Autor: Aldo POKRAJAC

Iako je rovinjski Franjevački samostan izgrađen početkom 18. stoljeća, tu su izloženi i sakralni predmeti sačuvani od franjevačkog samostana na otoku Sv. Andrija, današnjeg Crvenog otoka, izgrađenog sredinom 15. stoljeća na mjestu benediktinskog hospicija i crkve iz 6. stoljeća, čiji se klaustar, kasnije dvorac Hueterott, koristiti u sklopu tamošnjeg hotelskog kompleksa

 

O vjeri žitelja Rovinja svjedoče brojne katoličke bratovštine, svećenici i fratri, među kojima su najveći trag ostavili Pavle Pellizzer, provincijal Bosne Srebrne iz 17. stoljeća, i Marco della Pietra, nadbiskup Ancone. S pedesetak gradskih i poljskih crkva i crkvica, Rovinj je bogat sakralnim blagom. Puno se puta govorilo o potrebi osnivanja rovinjske sakralne zbirke, a najdalje je otišao Franjevački samostan sv. Franje Asiškog, otvorivši ju 2002., uz tristotu obljetnicu svog postojanja.

Zamisao o osnivanju zbirke pojavila se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a u njenu formiranju i valoriziranju pomagali su hrvatski povjesničari umjetnosti Cvito Fisković i Ante Šonje. Za njeno postavljanje iskorišteni su prostori iza sakristije samostanske crkve sv. Franje Asiškog, pa se uz zbirku mogu razgledati i sama crkva te njena kapela Bezgrešnog Začeća sa stalnom postavom jednih od najvećih i najljepših jaslica u Istri. 

Prvo hospicij pa samostan 

Iako je rovinjski Franjevački samostan izgrađen početkom 18. stoljeća, njegova muzejska zbirka ima 250 izložaka nastalih u širokom vremenskom razdoblju od 15. do 20. stoljeća. Tu su, naime, izloženi i sakralni predmeti sačuvani od franjevačkog samostana na otoku Sv. Andrija, izgrađenog sredinom 15. stoljeća na mjestu benediktinskog hospicija i crkve iz 6. stoljeća, čiji se klaustar, kasnije dvorac Hueterott, koristiti u sklopu tamošnjeg hotelskog kompleksa. Taj je samostan imao veliko povijesno značenje. Osnovao ga je i prvi mu je gvardijan bio sv. Ivan Kapistran, nadaleko poznati pučki misionar i borac protiv Turaka, čije se tijelo čuva u našem najistočnijem franjevačkom samostanu u Iloku.

Početkom 18 stoljeća, 1702., na poziv Općinskog vijeća Rovinja franjevci Mletačke provincije sv. Antuna započeli su graditi prostrani hospicij sa crkvom na brdu Sv. Franje u tada novom dijelu grada, van otočne jezgre, povezane sa kopnom samo mostom. Crkva je završena i blagoslovljena 1710., a 1746. franjevci su ostvarili svoj prvobitni naum i pretvoriti hospicij u samostan.

Tijekom vremena samostan i crkva sv. Franje Asiškog doživjeli su mnoge mijene. Srećom, maršal Marmont, guverner provincije Ilirije za vrijeme Napoleonove vlasti, izuzeo ga je od ukinuća, zatvorivši 1807. samostan na Sv. Andriji nakon četiri stoljeća postojanja. Prema samostanu je bila naklonjena i austrijska uprava, pa je pošteđen i 1820. prilikom prodaje državne imovine.

Samostan je proširen1878., kada je dobio novo krilo u kojem je oformljen studij teologije i filozofije, pa su se tu školovali mladi redovnici koji su se spremali u misije. Između dva svjetska rata u njemu je djelovala i glazbena škola, a od 1926. do 1931. temeljito je obnovljen crkva. Nakon Drugog svjetskog rata samostan je predan Provinciji sv. Jeronima. Dugi niz godina rovinjski fratri upravljaju župom u Rovinjskom Selu. 

Kontrapunkt crkvi sv. Eufemije 

Barokni arhitektonski sklop samostana sa crkvom i zvonikom na brdu vizualni je kontrapunkt velebnoj crkvi sv. Eufemije, koja dominira panoramom Rovinja. Ulazno pročelje velike crkve, u kojoj se ljeti uz bogoslužja održavaju brojni koncerti ozbiljne glazbe, zatvara istočni dio maloga trga uokvirenog historicističkim pročeljem zgrade osnovne škole i samostanskim zidinama. Na njenu prostranu pravokutnu lađu nastavlja se usko i izduženo svetište sa mramornim oltarom.

S obiju strana na prednjem zidu je po jedan oltar, prvi posvećen sv. Petru iz Alcantare, a drugi Raspeću Isusovu. Ukrašavaju ih velike oltarne slike – „Majka Božja sa svecima Giuseppea Venture s početka 16. i „Raspeti Isus sa svecima“, rađena u stilu Palme Mlađega. Slike na zidovima svetišta iz 1928. prikazuju scene i likove zanimljive franjevačke ikonografije, autor im je Carlo Donati iz Verone, dok je za oslik bio zadužen rovinjski slikar Antonio Macchi.

Predmeti izloženi u samostanskoj muzejskoj zbirci su od raznolikih materijala, izrađeni tradicionalnim umjetničkim i obrtničkim tehnikama. Većim su dijelom religiozne tematike, ali je tu i puno izložaka koje svjedoče o drugim djelatnostima koje su se odvijale u samostanu, kao što je bio studij teologije. Mogu se razgledati i uporabni i etnološki predmeti koji su se koristili u svakodnevnici, pa svjedoče o življenju redovničke zajednice u prošlim stoljećima.

Među 28 umjetničkih slika u ulju na platnu, drvu i bakru, najvrjednije su dvije venecijanskog podrijetla vezane za Kristološki ciklus. „Raspeće“ je djelo nepoznatog, ali vrsnog baroknog slikara iz 17. stoljeća, dok je „Sveta obitelj“ datirana u 18. stoljeće. Njima je uz bok „Navještenje“ iz 17. stoljeća. Od Marijinih prikaza vrijedne su dvije ikone. Prva je „Bogorodica s djetetom i četiri sveca“, djelo nepoznata majstora s Atosa iz 1686., dok je „Madona s djetetom“ nastala u 16. stoljeću u Italokretskoj školi. 

Stare knjige i herbariji 

U zbirci se čuvaju i dvije slike vezane uz franjevački red – prikazi sv. Franje i franjevke sv. Elizabete Ugarske. Tu je i portret porečkog kanonika Giuseppea Fabrettija iz 1763., važan dio korpusa baroknih portreta u Istri. Vrijedna je i slika poprsja sv. Jeronima, jednog od četvorice latinskih crkvenih otaca podrijetlom iz Dalmacije, po kojemu je istarsko-dalmatinska franjevačka provincija i dobila ime. Sv. Jeronim je skladno prikazan i uspjelim vrijednim renesansnim mramornim kipom iz 17 stoljeća, čiji je autor venecijanski kipar Giovanni Bonazza. Od drvenih polikoromiranih skulptura tu se čuvaju barokni kipovi sv. Franje Asiškog i sv. Franje Paulskoga.

U zbirci su izložene i najvrjednije knjige koje svjedoče o bogatoj knjižnici, školskim i studijskim djelatnostima koje su se odvijale u samostanu. Među njima najvrjedniji su antifonariji iz 17. stoljeća Josepha Vicentića Istranina i nekoliko knjiga iz 18. stoljeća na hrvatskome jeziku, što predstavlja rijetkost za rovinjski samostan koji je pripadao venecijanskoj provinciji i bio pod talijanskim jezičnim utjecajem.

Najvrjednije su dvije knjige pavlina Hilariona Gašparotija iz kvadriologije „Cvet sveteh, ali i čini svetcev“, najvećeg hagiografskog djela u hrvatskoj književnosti, tiskane 1756. u Beču i 1761. u Grazu. Tu su još dvije važne knjige iz 18. stoljeća Filipa iz Ochijevije i Jeronima Filipovića iz Rame, tiskane na hrvatskome u Veneciji. Osobito su vrijedni ukoričeni herbarij fratra Francesca da Campolongo iz 1756. i morski herbarij rovinjskoga područja Rovinjca Antonija Zaratina iz 1887. godine. 

Zbirka, knjižnica i arhiva 

U zbirci je izložen veliki broj starih liturgijskih predmeta za škropljenje, osvjetljavanje, kađenje, obredno pranje, čitanje i pripovijedanje, uskrsne obrede i zvonjenje. U ovom dijelu izloženi su i oltarni pribor za euharistijsko slavlje te za čuvanje i izlaganje euharistije, kao i procesijski predmeti, sakralno posuđe i relikvijari od muranskog stakla, drveta i srebra, uglavnom mletačkih majstora.

U sakristijskim ormarima, koji također čine dio izložbenog postava, čuvaju se primjerci misnoga ruha, od kojih valja izdvojiti dva kompleta od baroknih svilenih tkanina. O životu u samostanu svjedoče glineno posude, ručne vage (kantari), starinska glačala, starinska glačala, petrolejke, uporabni predmeti od keramike, porculana i stakla.

Samostan ima i bogatu knjižnicu s dvanaest tisuća knjiga, a veći dio je teološkog i filozofskog sadržaja. Među njima je sto pedeset vrijednih knjiga tiskanih u 16. stoljeću. U prostoru knjižnice čuva se i samostanski arhiv s vrijednom građom koja tek čeka sustavnu obradu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter