DOBIO STAN OD JNA, MORH GA DANAS IZBACIO: Obitelj Simić u Pazinu deložirana iz stana u kojem su odgojili čak sedmero djece

Tiho i bez buke, bez Živog zida i bez odvjetnika, iz stana u vlasništvu MORH-a u samom centru Pazina, u prvom od tri pazinska "nebodera", u kojem je živjela već 28 godina, deložirana je obitelj Simić. Otac Predrag, njegova supruga i četvero djece od kojih je jedno još maloljetno, morat će potražiti drugi smještaj, a stvari iz stana privremeno su zbrinute u skladištu tvrtke u kojoj Predrag radi. Na mjestu deložacije, na četvrtom katu, zatekli smo otvorena vrata stana, djelatnike pazinske policije, još nekoliko ljudi u civilu, a tek peta osoba koju smo pitali rekla nam je da je iz obitelji. Majka međutim nije htjela reći ništa za medije, kao ni nazočni predstavnici MORH-a kao ovršitelja, a policajci su nas uljudno zamolili da se udaljimo s mjesta "službenog postupanja" na kojemu "treća strana" ne smije biti prisutna. I sina Dragana, koji nas je pozvao, a koji nakon što se oženio i odselio više ne živi s roditeljima, policija nije pustila u stan smatrajući i njega "trećom stranom", pa smo pred zgradom sačekali oca Predraga koji se vratio s kolegama s posla koji su mu došli pomoći iznijeti stvari.

Mirno i staloženo, s gorkim smiješkom na usnama, Dragan Simić objasnio nam je o čemu je riječ. Taj je stan on još 1991. dobio od JNA u kojoj je bio zaposlen, a kad je rat počeo on je tadašnju vojsku napustio i zaposlio se prvo u pulskoj Tvornici stakla, a nakon tri i pol godine u Istarskim cestama gdje i danas radi. Nekoć je u tom stanu živjelo devetoro ljudi, naime supruga i on imaju sedmero djece, a troje ih se u međuvremenu osamostalilo i zasnovalo vlastiti dom.

"Od prvog dana nakon što smo uselili počeli su nam stizati računi za stanarinu, i mi smo ih uredno plaćali sve do danas. Evo, zadnju stanarinu za deveti mjesec ne znam trebam li platiti cijelu ili samo do pola", počeo je svoju priču Predrag Simić.

Još sredinom 1990-tih zatražio je od MORH-a, koji im je slao račune za stanarinu, da otkupi stan, ali nikakav odgovor nije dobio. Prvo rješenje o iseljenju dobili su još 1999. godine, nakon što je MORH sudskom tužbom poništio rješenje kojim je JNA dodijelila stan Predragu Simiću, ali deložaciju su, tada i još nekoliko puta poslije, uspjeli odgoditi budući da su imali malu djecu. Gradska uprava i socijalna služba pomogli su im da 2007. godine dođu do neuređenog gradskog prostora u kojemu su mogli urediti stan, ali nisu imali novaca da ga brzo osposobe za stanovanje. Zato se Predrag odlučio taj prostor kupiti od Grada Pazina, na kredit, budući da mu je rata kredita bila skoro jednaka ponuđenoj mjesečnoj najamnini, računajući da će ga kad-tad urediti i u njega se preseliti. To se međutim nije dogodilo do danas, jer uz podizanje sedmero djece nije se mogao još i tome posvetiti. Prostor je još uvijek neuseljiv, a Predrag kaže da bi mu za njegovo osposobljavanje trebalo još desetak tisuća eura i mjesec do dva vremena posla. "Još isplaćujem taj kredit, ali da osposobim prostor za stanovanje trenutačno nemam ni snage niti novaca", kaže Predrag Simić.

Pomirio se s time da se mora iseliti iz stana u neboderu, ali nam ipak kaže: "Najviše me boli što mi se nikad nisu javili kad sam tražio otkup. Ja u ovaj stan nisam provalio ni nasilno ušao, a znam da se u vojne stanove provaljivalo i dosta kasnije, neki u takvim stanovima i danas žive ili su ih čak kupili. Nekako ćemo se snaći, ali ipak mi je teško jer ovaj stan nama znači 28 provedenih godina života i sedmero odgojene djece. Što dalje, nisam pametan, možda preko advokata zatražimo da nam taj stan vrate, jer ipak smo cijelo vrijeme uredno plaćali stanarinu i nemamo nikakvog duga. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti".