Istarski ovčji sir svojom posebnošću uvelike doprinosi prepoznatljivosti i brendiranju poluotoka kao gastronomske destinacije koja se posljednjih godina sve više razvija u selektivnu granu turizma, stoga i ne čudi činjenica da je Istarska županija inicijator i nositelj projekta u kojem je ovčji sir u procesu zaštite izvornosti. U konačnici je takav vrhunski proizvod, bilo onaj klasičan ili pak sljubljen s tartufima ili mnogim drugim afrodizijacima, refleksija načina života u sve više gastronomski prepoznatoj „maloj Toscani“.

Ipak, da bi se došlo do tog finalnog proizvoda potrebno je puno truda i velikih investicija. Ako se dodaju komponente malih plaća i veće profitabilnosti uvoznih proizvoda čije je ovčarstvo u boljim uvjetima, dolazi se do zaključka kako za uzgoj u Istri ne postoji prevelika ekonomska računica. Ovčarstvo u Istri ne može se usporediti s onim na Sardiniji ili pak na Novom Zelandu. Površine za ispašu tu su puno manje i upravo zbog geografske ograničenosti sve se svodi na manja stada maksimalno do dvjesto ovaca, dok je prosječno stado istarske ovce oko pedesetak grla. Zabrinjavajuće je da je autohtona pasmina u sve lošijem brojnom stanju, a prema veličini populacije spada u red potencijalno ugroženih hrvatskih izvornih pasmina.

Naš sugovornik, Vedran Macan iz Stancije Ćipuli kraj Juršića, vlasnik je istarskog stada matičnih ovaca. O tome da voli svoj posao i ulaže puno truda i znanja najviše ukazuju brojne nagrade i priznanja – od zlatne medalje za najljepšeg ovna u Gudovcu, zlatne medalje na festivalu sira u Svetvinčentu, do onog najnovijeg zlata na nacionalnom ocjenjivanju sireva. Osim toga, predsjednik je udruge uzgajivača istarske ovce „Istrijanka 2013“. U udruzi imaju 26 članova OPG-ova s područja Istre koji se bave uzgojem isključivo matičnog stada.

Ova godina zbog posljedica pandemije uzrokovane koronavirusom bila je izazovna za sva mala obiteljska gospodarstva, pa tako i za njih.

- U normalnim uvjetima prije koronavirusa, najviše prodaje proizvoda kao što su istarski ovčji sir bio je prilikom neke manifestacije ili festivala, a kako je ove godine sve otkazano, prodaja se svela na kućni prag. Osim toga, tu su i ugostitelji koji naše proizvode prodaju u svojim objektima. Neki od njih spremni su platiti kvalitetu, a na temelju toga dobivaju i stalne mušterije u svojim lokalima, dok se ostali cjenkaju do mjere do koje si mi kao mali proizvođači to ne možemo priuštiti i tu završava naša suradnja, kaže on i nastavlja. Dio članova predaje mlijeko u otkup jer na taj način dobivaju nekakvu sigurnost, i to donekle funkcionira, veli.

Udruga se zalaže za zaštitu istarske ovce, za razvoj ovčarstva i pomažu jedni drugima.

- Kamo god u svitu pojdeš ćeš naj bilu kozu, ali ovakvu ovcu samo u Istri, dodaje Macan.

Trenutno imaju otvoreni natječaj za nove članove koji se žele baviti ovčarstvom. Na taj su način već oformili dva nova uzgajivača. Sve funkcionira na način da postojeći članovi doniraju određeni broj podmlatka, i to isključivo iz matičnog istarskog stada. Svaki uzgajivač mora ispunjavati neke osnovne uvjete, ali ga novčano ne košta ništa. On svojom donacijom pomlatka za nove članove kroz nekoliko godina u sustav vraća dobiveno. Tako su i za tu jedinstvenu istarsku ovcu i poticaji nešto veći. Uz procjenu uzgojne vrijednosti koju provodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, postoj još jedna vrsta poticaja, a to je ona za dobrobit životinja.

Općeniti problem koji se javlja kod matičnih stada je penalizacija. Svaki uzgajivač koji se prijavi na poticaje dužan je isti broj ovaca imati do kraja godine. Ako mu životinja nedostaje, dužan ju je nadomjestiti. Ukoliko životinja nestane ili ugine prilikom napada od strane predatora, uzgajivač sam snosi odgovornost. A predatori vrebaju sa svih strana - broj čagljeva u Istri u posljednjih je nekoliko godina u stalnom porastu.

- Jedno ih vrijeme nije bilo, no ove godine zaklali su već sedam ovaca. Neće oni stare, biraju samo mlado, mekano meso. Ljeti su ovce na noćnoj ispaši radi topline i čagljevi to koriste. Često se čuju zavijanja koja tjeraju strah u kosti, kaže Macan.

Problem s čagljevima je taj što oni nisu na službenom popisu predatora, jer su u Hrvatskoj navedena samo dva – vuk i medvjed. Samim time, Istarska županija nije prihvatljiva za natječaj putem kojeg Ministarstvo dodjeljuje određena sredstva za kupnju ograda, psa čuvara i slično. A tu je i problem nomadske ispaše. Nomadi nemaju svoje zemljište i često rade štetu svima drugima koji posjeduju svoja. Po statutu je takva vrsta ispaše zabranjena, međutim u praksi se ne provode nikakve mjere protiv suzbijanja.

- Ima tu dosta projekata i rada, udruga je i u procesu nabave prikolice za prijevoz stoke koja će biti na raspolaganju svim članovima. Posljednji projekt vezan za vunu koju su slali u Austriju na preradu, sada je zbog novonastale zdravstvene situacije na čekanju, priča nam sugovornik.

Osim ovčjeg sira zalažu se i za zaštitu istarske janjetine kao autohtonog proizvoda, ali ipak nisu baš zadovoljni.

- Danas je isplativije imati kuću za odmor nego stado od 200 ovaca, ili pak štand s luftićima pokraj mora nego stado od 300 ovaca, kaže on.

Istarska ovca zaista je posebna, autohtona pasmina. Osim u genetskom smislu, već na prvi pogled razlikuje se po vanjštini, ne samo od ostalih naših izvornih pasmina ovaca nego i onih europskih i svjetskih. Rogovi su snažni, čvrsti i najčešće spiralno zakrivljeni. Temeljna boja runa je crna s bijelim pjegama ili bijela s crnim, smeđim ili sivim pjegama različitog oblika, veličine i raspoređenosti.

Iako je Istra poznata po mnogočemu , nedvojbeno je kako su uz vino, maslinovo ulje i pršut, ovčji sirevi na visokoj ljestvici po gastronomskoj prepoznatljivosti. Možda je upravo sada prilika za sve one koji se žele baviti ovčarstvom da se jave na natječaj udruge i uz novi pomladak nastave dugogodišnji složeni proces stvaranja autohtone istarske pasmine koji je započeo još krajem 18. stoljeća, pa od tada do danas ostao dio zavičajnog identiteta.

Povezane vijesti

• Broj grla istarske ovce u godinu dana prepolovljen!
• Nakon dugog razdoblja prvi čap ovaca u Rovinjskom selu: VEĆ SA 60 OVACA MOŽE SE DOBRO ŽIVJETI
• S pastirima i ovcama, volonteri krenuli prema jugu Istre