"Istarski narode! … Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje."

Tim je riječima, sadržanim u Pazinskom proglasu od 13. rujna 1943., objavljen raskid s Kraljevinom Italijom i donesena odluka o sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Izravan je to bio odgovor na dugogodišnju politiku fašističke Italije, usmjerenu na brisanje slavenskog identiteta i potpunu talijanizaciju istarskoga područja.

Nedvosmisleno ju je u govoru održanom u pulskom kazalištu 21. rujna 1920. definirao sam Benito Mussolini: "Kada se radi o rasi kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne smijemo slijediti politiku mrkve, već batine." Njegove teritorijalne ambicije bile su jednako radikalne: "Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi; da, Dinaridi za zaboravljenu Dalmaciju! Ja vjerujem da se može lakše žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena nego 50.000 Talijana!"

Ipak, unatoč dva desetljeća terora, Istra nije pokleknula, o čemu svjedoče i "Vodnjanska bitka" (1920.), Proštinska buna i "Labinska republika" (1921.), pokušaj sabotaže fašističkog plebiscita gortanovaca (po Vladimiru Gortanu, 1929.), pobuna žena Tinjanštine (1931.) i mnoge druge manje poznate antifašističke epizode. Do konačnog sloma fašizma i nacizma, regija je podnijela strašnu cijenu – 17.000 žrtava.

U toj borbi istarski antifašisti – Hrvati, Slovenci i Talijani djelovali su zajedno, unatoč svim ideološkim, svjetonazorskim, političkim, kulturnim i jezičnim barijerama, nesuglasicama i opravdanim dvojbama o pitanju poratnog uređenja, ali s jednim ciljem – slomiti fašizam. Konačno, zajedničkim su snagama priključivši se NOB-u oslobodili Istru. 

S pravom je Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u inauguracijskom govoru od 18. veljače 2025. izjavio "Ništa nam nikada nije darovano. Sve što je Hrvatska postigla, zasluga je samo naših ljudi. Prije svega onih koji su dali svoj život i svoje zdravlje u obrani naše slobode." 

Hrvatski Ustav, najviši pravni akt države, u svojim izvorišnim osnovama naglašava tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda, ističući pravo na punu državnu suverenost koja se očitovala i u "uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) (...)".

U tom duhu, Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj, donio je 2005. godine Deklaraciju o antifašizmu, potvrđujući time demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske uz pozivanje na trajnu afirmaciju i njegovanje antifašističkih vrijednosti.

No, antifašistička baština nije prisutna samo u okviru Ustava i deklaracija Republike Hrvatske – ona je duboko ukorijenjena u Istri, što potvrđuje i Statut Istarske županije – Statuto della Regione istriana u čijem se uvodnom dijelu jasno ističe: "Građani Istre su prije II. svjetskog rata pružili otpor fašizmu te se masovno svrstali uz antifašističku koaliciju, protiv sila koje su prijetile da pogaze principe slobode, jednakosti i ravnopravnosti naroda i građana."

Te riječi nisu samo simbolične – one su jasan i nedvosmislen dokaz da je očuvanje antifašističke tradicije u Istri mnogo više od puke formalnosti. Nastavno na to i u 21. stoljeću antifašizam je stalno (sve)prisutan u lokalnoj istarskoj politici. Gospodin Boris Miletić, bivši gradonačelnik Pule, a sadašnji župan, tako je 2014. godine naglasio: "Naš regionalni identitet, antifašizam i multikulturalnost vrijednosti su koje nas određuju." 

Unatoč svemu rečenome, teško je danas zaobići činjenicu da Istra nema stalni, sveobuhvatni muzejski postav koji bi na primjeren način predstavio te ključne odrednice našeg višeslojnog identiteta. Ideja o tome, pak, stara je bar petnaest godina.

Primjer aktivnog i svim generacijama prilagođenog pristupa očuvanju antifašističke baštine nalazimo u Šibeniku, gdje od 2016. godine djeluje Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije. Ovaj multimedijalni prostor svjedoči o trudu da se posjetiteljima omogući informirano i promišljeno razumijevanje povijesti oslobođenja Šibenika i Dalmacije, uz duboko poštovanje prema žrtvama i osvještavanje kompleksnosti tog povijesnog razdoblja.

Nastavno na to, zalažemo se i pozivamo Grad Pulu-Pola i Istarsku županiju – Regione Istriana, kao i ostale jedinice lokalne samouprave, da podrže inicijativu osnivanja nove ustanove – Antifašističkog muzeja, interpretacijskog centra i arhiva – Antifascismo: Museo, Interpretazione e Centro di Archiviazione, zajedničkog akronima: AMICA.

Ova bi ustanova čuvala sjećanje na prinos Istrana pobjedi nad fašizmom i nacizmom te ujedno omogućila otvoreno svjedočenje i višeslojno promišljanje složenih i bolnih tema. Pored dokumentiranja fašističkih zločina i antifašističkog otpora, potom organiziranoga pokreta, obuhvatio bi i tragične, slabije istražene i javnosti manje poznate aspekte toga razdoblja.

To uključuje i stradale u fojbama, kao i sudbinu neistomišljenika unutar narodnooslobodilačkog pokreta, što zahtijeva daljnja istraživanja. Istovremeno, 1945. godina označava početak nove faze u kojoj antifašizam postupno prestaje biti vezan isključivo uz svoje korijene.

Postaje ideologem koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih vlasti, čime gubi svoju prvotnu demokratsku poruku. Time izlazi iz primarnog fokusa ovoga Muzeja/Centra/Arhiva i zahtijeva zasebnu, prikladnu i objektivnu prezentaciju.

Muzej bi trebao postati ključna točka kristalizacije kolektivne memorije regije, mjesto dijaloga i novih povijesnih spoznaja. Omogućio bi dublje razumijevanje i očuvanje vrijednosti na kojima počiva suvremena Istra, koja njeguje duh otvorenosti i suživota, gdje se stanovnici, neovisno o nacionalnosti, vjeri i jeziku, danas mogu osjećati prihvaćeno.

Istarska suvremena povijest mora počivati na znanstvenim istraživanjima, dokumentima i provjerenim podacima, no to samo po sebi nije dovoljno da bismo u potpunosti razumjeli prošlost. Uz historiografiju i književnost te umjetnost u cjelini pomaže nam da doživimo priče onih koji su te trenutke proživjeli, prenoseći emocije, atmosferu i duh vremena.

Zvane Črnja, Giacomo Scotti, Mario Schiavato, Fulvio Tomizza – da spomenemo samo neke – nisu pisali samo o povijesnim događajima već su kroz svoja djela oživljavali dramatične sudbine, osjećaje, identitetske podjele i dileme ljudi našeg podneblja. Stoga bi AMICA trebala omogućiti multiperspektivnost, povezujući dokumentarno gradivo, povijesnu interpretaciju i književni izričaj, nadopunjavajući primarnu edukaciju s doživljajem povijesti kroz osobna svjedočanstva i umjetničke prikaze. 

Suvremena društva, kako je to još 80-ih godina prošloga stoljeća primijetio francuski povjesničar Pierre Nora, ovise o "mjestima sjećanja" (lieux de mémoire) jer su "živi prostori sjećanja" gotovo iščeznuli. Istra ima bogatu antifašističku povijest, s brojnim mjestima sjećanja poput spomenika, partizanskih bolnica, bojnih lokacija i područja masovnih represija.

Ona već postoje u javnom prostoru, ali bi muzejski koncept upotpunio njihovo značenje. Izvanredne izložbe koje je Povijesni i pomorski muzej Istre – Museo storico e navale dell'Istria u više navrata priredio na ovu temu jasno su pokazale potencijal koji treba iskoristiti pri osnivanju AMICA-e.

Osnivanje AMICA-e u Puli nije pitanje nametanja povijesnih tema već prijeko potrebna inicijativa za očuvanje vrijednosti koje nas povezuju i pripremaju za izazove pred nama. Antifašizam u smislu vrijednosnog nasljeđa neće sam po sebi riješiti aktualne probleme poput nedostatka radne snage, inflacije i nepovoljnih demografskih trendova.

Ipak, u suočavanju s novim krizama, može nam biti podsjetnik koji nas odvraća od prividno lakih rješenja, koja su se kroz povijest toliko puta pokazala pogrešnima. U doba naglašenog individualizma, koji ne donosi samo slobodu izbora već i sklonost fokusiranosti samo na sebe i svoje interese, udaljavanju od drugih i drugačijih te slabljenju društvene povezanosti, antifašizam i iskustvo naših predaka nas podsjeća na važnost solidarnosti i uočavanja onog što nam je zajedničko i bitno. 

U današnjim nesigurnim vremenima, dok jača iredentizam i slabe temelji slobode, jednakosti i pravde, relativizacija zločina fašizma i nacizma zahtijeva jasnu osudu.

Nema puta naokolo! Odgovornost je na svima nama.

Povezane vijesti

• Vijenci u povodu Dana spomena grada Pule
• Blago Ermitaža čuva mačja straža
• Zajedništvo triju naroda ni jedna politika ne može porušiti