Najveća europska sova

Volonteri u potrazi za sovom ušarom osluškivali njeno glasanje kod Kamenih Vrata

| Autor: Gordana Čalić Šverko
(Snimila Gordana Čalić Šverko)

(Snimila Gordana Čalić Šverko)


Monitoring ušare, najveće sove u Hrvatskoj, vrlo je jednostavan. Kod potencijalne lokacije za gniježđenje ušare, osluškuje se njeno glasanje.

Na lokaciji treba biti 30 minuta prije zalaska Sunca te osluškivati do trenutka kada se gotovo sasvim smrači. Upravo je to privuklo obitelj Popadić iz Pule da se po prvi puta uključi u radionicu "Čuvari ušare" koju već tradicionalno u Buzetu veljači održava Javna ustanova Natura Histrica uz potporu zagrebačkog Bioma.

(Foto: EU projekt Like)(Foto: EU projekt Like)

Građanska znanost

Kod Kamenih vrata, jednoj od desetak lokacija na kojoj se, nakon teorijskog dijela u Hotelu Fontana u Buzetu, provodio monitoring, sove su osluškivali Siniša Popadić sa suprugom Adrijanom i 10-godišnjim sinom Gabrijelom. Prvi puta uključili su se u jednu ovakvu radionicu koja se temelji na volonterizmu i "građanskoj znanosti" i čiji je cilj prikupiti što kvalitetnijih podataka u procesu monitoringa biljnih i životinjskih vrsta.

- Volimo životinje, imamo puno kućnih ljubimaca, to nam je hobi i kada je supruga primijetila poziv za radionicu u Buzetu, a kupovali smo od Bioma na nekim sajmovima hranilice za ptice, prijavila nas je. Mi svi čitamo znanstvene radove, gledamo nekakave dokumentarne emisije, a sve te podatke netko je morao sakupiti na terenu i htjeli smo vidjeti kako to izgleda, prenio je Siniša.

Za razliku od debitanata iz Pule, Anamarija Tubaković iz Poreča, već se godinama bavi monitoringom ušare. Sove je kod Kamenih vrata osluškivala zajedno s ocem Zorislavom. S te lokacije u dolini rijeke Mirne, primjetila je, vidi se obližnje naselje Sovinjak, a oni promatraju sove.

- Prve godine nismo imali sreće, a godinu nakon toga pomaknuli smo se mrvicu južnije. Pokazalo se da smo dobro napravili i tada smo prvi puta ne samo čuli već i vidjeli sovu. Lani smo je također čuli i vidjeli. Dolazimo zbog ljubavi prema životinjama, zbog ljubavi prema prirodi, zbog mogućnosti da se takva jedna posebna, ne toliko česta ptica vidi u prirodnom okruženju i to je sigurno jedan veliki motiv, prenijela nam je Anamarija. Dodala je da su ovakve akcije jako korisne i naglasila da je: "potrebno ljude educirati da nismo jedni na svijetu, jer iskreno, svijet bez nas može, ali bez životinja teško."

(Snimila Gordana Čalić Šverko)(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Ušare su aktivne noću i teško ih je vidjeti, ali ih se može čuti. Monitoring se provodi od sredine veljače do sredine ožujka, blizu potencijalnih lokacija za gniježđenje, visokih neravnih stijena, suhih i južno orijentiranih, te se tako dolazi do vrijednih podataka o njihovoj rasprostranjenosti koji doprinose zaštiti ove vrste. Mužjak ušare glasa se glasno i duboko "uu-hu" i u prosjeku to ponavlja svakih 8 sekundi, a ženka piskutavo i glasnije. Glasanje se čuje i do 5 kilometara udaljenosti.

Tridesetak ljubitelja prirode i rekreativaca iz Istarske i Primorsko goranske županije te Zagreba, okupilo se u Buzetu i nakon teoretskog, odradilo i terenski dio monitoringa sove ušare, Bubo bubo. Podijeljeni u timove, osluškivali su njeno glasanje na desetak lokacija sjeverne Istre od Istarskih Toplica, Kamenih vrata, Krbavčići, Počekaji, do Nugle, Roča, Kompanja, u podnožju okolnih stijena.

U Istri je radionica o praćenju gnijezdećih parova prvi puta održana u veljači 2018. godine u sklopu projekta Interreg "LIKE - Living on the the Karst Edge" koji je omogućio da se prenesu dugogodišnja iskustva slovenskog modela praćenja sova ušara, ali i razvije mreža volontera.

- Radionica je tada bila dio projektne aktivosti, kako bi se primjer dobre prakse preuzeo i pokušao primjeniti kod nas. Monitoring se preko projekta iz Slovenije prvo proširio u Istru, pa je Biom to pokrenuo i u nizinskoj Hrvatskoj gdje smo dobili dokaz da je ušara ipak prisutna i na tom području jer dugo se vremena mislilo da je izumrla, a onda malo po malo proširio se na Kvarner i Dalmaciju. Jer najveći dio populacije ušara ipak je u Dalmaciji, bilo na otocima, bilo u zaleđu. Ne postoji osoba koja bi sama mogla obići sve te lokacije, a monitoring je vrlo jednostavan, metodologija nije komplicirana, ne traje dugo i volonterima se vrlo lako uključiti, prenio je Luka Meštrović iz JU Nature Histrice, koordinator monitoringa sove ušare za Istru i Kvarner.

Procjenjuje se da na području cijele Hrvatske ima između 800 i 1.200 gnijezdećih parova sove ušare s time da veliki postotak otpada na Dalmaciju. Ušara je ugrožena elektrokucijom na električnim vodovima i kolizijom, potom krivolovom, namjernim ili slučajnim trovanjem, gubitkom staništa. Potencijalnu prijetnju predstavlja i uznemiravanje na gnijezdilištima.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Najveća europska sova

Monitoring sove ušare (Bubo bubo), među prvim je volonterskim aktivnostima koje kreću s početkom godine. Velika ušara, najveća je europska sova, s rasponom krila do 170 centimetara. Nastanjuje priobalna i gorska područja, preferirajući strme stijene, otvorene prostore, litice, špilje i kamenolome za gniježđenje. Aktivna je u sumrak i noću, što otežava njezino opažanje, no može se lako prepoznati po glasanju.

Monitoring ušara, ističu u Biomu, provodi se diljem Hrvatske tijekom veljače i ožujka, kada su parovi ove vrste najčešće u blizini gnijezda. Volonteri kroz edukaciju steknu potrebna znanja i potom sudjeluju u prikupljanju podataka o rasprostranjenosti i gniježđenju, čime izravno doprinose zaštiti ove vrste. Prošle godine u ovoj akciji diljem Hrvatske sudjelovao je 101 volonter, obiđeno je 111 lokaliteta, a potvrđeno je gniježđenje 69 parova.

Ovaj volonterski projekt pripada području građanske znanosti i jedna je od rijetkih takvih inicijativa u Hrvatskoj koja je rezultirala znanstvenim radom. U časopisu Larus, koji izdaje Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, krajem 2022. godine objavljen je znanstveni članak "Petogodišnje istraživanje (2018. - 2022.) ušare Bubo bubo u Hrvatskoj - Rekolonizacija i procjena brojnosti ušare u nizinskoj Hrvatskoj". Autori istraživanja su Biljana Ječmenica, inicijatorica i koordinatorica projekta, Petra Čulig, Luka Meštrović, Ivan Budinski i Vedran Lucić, a sam rad ne bi bio moguć bez nesebičnog izdvajanja vremena volontera.

Od prošle godine prati se i uspješnost gniježđenja. Tijekom lipnja i srpnja obilaze se samo lokacije gdje su prethodno potvrđeni parovi sova ušara.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter