Planinarsko društvo Glas Istre
Planinarenje je poseban "zen" i sasvim drugačiji način života
(Foto PD Glas Istre)
"Na pravom si mjestu, odlična ekipa i brojne planinarske avanture te čekaju. Zato kreni i pridruži nam se!", stoji na stranicama Planinarskog društva Glas Istre koje već niz godina djeluje na našem prostoru. Naš list, koji s ovim društvom dijeli ime, u razgovoru s dugogodišnjim predsjednikom Željkom Ravnićem, otkriva zanimljivosti o njihovoj strasti koja se zove planinarenje. Neki od osnivača ovog društva, sad već davne 1982. godine, još su uvijek s nama, a saznajemo i kako je sve počelo.
Počeci
Naime, nakon što su planinarili organizirajući se samostalno ili u aranžmanima drugih planinarskih društava, kako to često i biva, ideja gradskog društva nametnula im se sama po sebi
- Bila je riječ o grupi koja je tada radila zajedno i mislim da ih je bilo 15 članova. Društvo je, po mom utisku, ali i evidentno, svoju ekspanziju i vrhunac doživjelo '90-ih godina, s osnivanjem Skijaškog odsjeka. Tada smo došli do brojke od 700-injak članova, koliko ih i danas imamo. Prije toga ta je brojka bila upola manja, prisjeća se Ravnić početaka i razvoja društva do današnjih dana.
Planinarsko društvo Glas Istre svoje aktivnosti vezuje za organizaciju izleta, tu je i planinarska školica, a neizostavno i druženje s drugim planinarskim društvima u Hrvatskoj. Zajednička im je ljubav prema prirodi i planini koja je pravi magnet za ljude istoga nazivnika; one koji u sebi nose dozu avanturizma, ali prije svega, poštuju prirodu i uživaju u okolišu.
- Broj članova je ozbiljan, a oni dolaze iz cijele Istre. Imamo i nešto Slovenaca te nekolicinu Zagrepčana. Zanimljivo nam je u toj mješovitoj skupini. Sjedište nam je u Šijani u Puli, Ulica 43. istarske divizije 13, a tamo smo sad već godinama. Imamo, kao Društvo, prostore i u Rojcu. Tamo držimo oružarnicu, ali tamo nam budu i planinarske školice, opisuje nam predsjednik Društva.
Ljubav prema planinama nije svojstvena svim ljudima, a onima koji je gaje, potpuno je podrazumijevajuća i blagotvorna.
- Primjećujemo da je tu kao motiv prisutan bijeg iz realnosti kod mnogih ljudi. Jednostavno, ljudi žele nešto posve drugačije pokrenuti u svojim životima, pa se tu nađu i prepoznaju. Odlazak u prirodu je, osim bijega iz realnosti, i čišćenje glave, meditacija, a svi se mogu lako tome prepustiti i svima bi nam trebalo. Kad jednom probaju, tome se i naknadno vraćaju. Imamo razne profile članova: novinare, pravnike, liječnike, radnike iz raznih djelatnosti, opisuje nam Ravnić.
A da bi članovi dobili paket zadovoljstva i duševne hrane, sve se pomno osmišljava pri organizaciji izleta.
- Time se uglavnom bavi Upravni odbor u kojem je sada sedam članova. Prikupljamo ideje od članova, ali pretežno vodiči daju svoje prijedloge te na godišnjoj razini složimo plan; što ćemo raditi, gdje ćemo ići, a i ideje oko školice. Primamo nove članove koji se odmah uklope uz neku generaciju koja se već oformila. Plan se donosi na kraju svake godine i on je sad već "vani", na našim stranicama. Ima jako interesantnih izleta. Recimo, prošle smo godine bili na Madeiri, u Portugalu, ove godine je u planu Korzika u rujnu. To su, otprilike, te neke dalje destinacije. Događa nam se da skoro svaki vikend idemo negdje. Imamo i veteranske izlete koji su nešto lakši, pogotovo namijenjeni onima koji tek kreću, recimo po Istri, Italiji, Sloveniji, Austriji; i stvarno smo jako aktivni. U opisu izleta uvijek piše koliko je on zahtjevan i visina uspona, pa se po tome ljudi i profiliraju, opisuje Ravnić.
Najveći interes vlada za laganije uspone, saznajemo od našeg sugovornika. Upravo veteranski izleti, koji su takvi samo po nazivu, a odnose se baš na sve koji ih žele, bez obzira na godine, najčešće su bliži i jednodnevni. Daljnje destinacije su minimalno dvodnevni pa i višednevni izleti; maksimalno do osam, čak i deset dana. Neki od tih dugih odvijali su se u Makedoniji i Grčkoj.
Asocijacija na izviđače, koja se nekako sama od sebe nameće, nije nimalo slučajna i neobična.
- Doslovno je tako. Puno je onih koji su prije planinarenja bili izviđači. Sad smo pokrenuli Malu planinarsku školu, po prvi puta, što je jako važno i tu je bio jako veliki interes. Nismo u početku mogli primiti sve zainteresirane, jer ih je bilo puno, a radilo se o eksperimentalnoj fazi da bi vidjeli kako će sve funkcionirati i pokazalo se jako lijepo. Sve se odvija po Istri i podrazumijeva predavanja i izlete. Ide se na Korita, recimo. Djeci se to jako svidjelo, a uzeli smo djecu predškolske dobi te prvog do drugog razreda osnovne škole.
Bilo je jako interesantno; i nama koji smo se učili uz njih, gdje ih možemo voditi i koje su njihove sposobnosti, ali i njima koji su pokazali želju i upornost Svidio im se boravak u našoj Planinarskoj kući na Koritima iznad Brgudca, gdje su prespavali i to im je bilo jako intetesantno. Posebno jer je to za njih bilo nešto novo i zbog osjećaja da su dalje od roditelja. Trenutno je 15 malih polaznika i to je procijenjena brojka s kojom se može raditi. Za Malu planinarsku školu ima interesa i dalje, a mi ćemo je imati jednom godišnje, najvjerojatnije ove godine na proljeće. Lani smo je organizirali u rujnu, najavljuje predsjednik Društva.
Kroz iskustvo koje imaju, članovi ostaju godinama vjerni i s istim entuzijazmom participiraju u Društvu.
- Nemamo rasipanja članstva, premda se dogodi da neki pojedinac odustane, ali većina ostaje. Koliko me sad sjećanje služi, naš najstariji član ima preko 80 godina, a iako neki od njih više aktivno ne mogu otići na izlet, redovito dolaze u Društvo na druženje srijedom. Još uvijek se smatraju djelom naše grupe. Vidi se taj dio pripadnosti, pojašnjava Ravnić specifičnost ovakvih skupina koje djeluju gotovo kao obitelji.
Planova uvijek ima, a predsjednik najavljuje neke od njih.
- Za ovu godinu planiramo izlete gotovo svakog vikenda, a ako ne, svaki drugi. Velikih izleta bit će desetak. Poprilično je teško organizirati izlete, prvenstveno jer to zahtijeva izviđanje na terenu, organizaciju autobusa. Pretpostavka je da punimo cijeli autobus. Tu je i rezervacija smještaja, pregovaranja oko njegove cijene; velika je logistika oko svega koja ljudima nije vidljiva. Vodiči su naši članovi i imamo ih dovoljan broj. Čak naši članovi rade i za druga Društva. S time smo u potpunosti pokriveni, veli Ravnić.
Dojmovi
Dojmovi nakon povratka s izleta uvijek su posebni.
- Jedna je kolegica jako lijepo to opisala rekavši da se vrati u Pulu, susreće prijatelje na ulici i kroz razgovore oni spomenu probleme i svakodnevne brige, dok ona cijelo to vrijeme ima smiješak na licu i prolazi joj kroz glavu gdje je bila i što je radila prethodni vikend. Svi problemi idu negdje dalje od nas, nakon što se vratimo s izleta i barem smo još tjedan dana pod tim dojmom koji nas drži, opisuje posebnu vrstu relaksacije glave predsjednik.
Pa upravo stoga pitamo ga za kraj; koji su to posebni benefiti koje bi naveo potencijalnim, novim članovima kako bi na najbolji način opisao ono što se dobiva planinom, prirodom i druženjem.
- Odlazak u prirodu je totalni 'zen' i sasvim drugačiji način života. Definitivno smo svi u svakodnevnom životu izloženi stresu, a ovo puno pomaže i tko nije probao, stvarno ne može znati. To se, jednostavno, mora doživjeti, preporuča Ravnić.
Budući da je riječ o usponima na nadmorske visine, za kraj saznajemo i da su neki od respektabilnih i najviših koju je ovo Društvo svladalo: Aconcagua 6.961 metara, Pisang - Nepal 6.091 metara, u Peruu uspone na vrhove Pisco 5.750 metara, Yanapaccha 5.460 metara, Chopicalqui 6.354 metara, Tocllaraju 6.032 metara i Urus 5.495 metara. Tu su još Elbrus na 5.648 metara i Mont Blanc 4.810 metara nadmorske visine.
Povezane vijesti
- FOTO / TRADICIJA DUGA GOTOVO ČETIRI DESETLJEĆA: Obilježena godišnjica planinarskog društva "Glas Istre"
- KAMO ZA VIKEND / PARK ŠUMA ZLATNI RT – PUNTA CORRENTE: Nije gužva, ali nije baš ni pusto
- PULSKA ZUBARICA SANDA MERKLER PRISJEĆA SE DRAMATIČNIH TRENUTAKA S USPONA NA McKINLEY: "U jednom trenutku sam zagazila i propala. Vrisnula sam iz petnih žila. Visjela sam nad bezdanom. Bilo je to mojih 15 najgorih minuta u životu. Slavim novi rođendan"
Podijeli: Facebook Twiter
