(Foto: Lions klub Novigrad)
Lions klub Novigrad je, u sklopu podrške zajednici, ponajviše učiteljima i odgajateljima, u umaškom hotelu »Istra«, organizirao dvodnevno predavanje dr. Ranka Rajovića o njegovoj edukativnoj NTC metodi koja uči polaznike kako primijeniti najnovije spoznaje suvremene medicine iz područja neuroanatomije, neuroendokrinologije i neurofiziologije povezane sa svakodnevnim aktivnostima djece.
Više od stotinu obrazovnih djelatnika s područja Bujštine odazvalo se pozivu Lions kluba Novigrad i na besplatnom seminaru sa zanimanjem pratilo nove edukativne metode dr. Rajovića, istaknutog svjetskoga stručnjaka za razvoj dječje inteligencije, pedagoga i autora programa za edukaciju roditelja i učitelja koji se provodi u dvadesetak europskih zemalja.
NTC program nastao je kao rezultat želje da se djeci omogući ostvarivanje osobnih potencijala, odnosno kao potreba za prevladavanjem sve prisutnijih poteškoća, poput poremećaja govora, čitanja i pisanja. Djeca iz zemalja EU postižu ispodprosječne rezultate na PISA testovima, a za razliku od djece iz azijskih zemalja, EU je istaknula veliku važnost postizanja tzv. funkcionalnog znanja, odnosno razvoj brzine mišljenja, povezivanja i zaključivanja.
Uz predavanje, iskoristili smo priliku da nam dr. Rajović pobliže objasni svu problematiku obrazovnog sustava i iskustva primjene njegove NTC metodike pri odgoju i obrazovanju djece.
- NTC učenje je primjena medicine u pedagogiji, zapravo NTC učenje predstavlja spoj medicinskih otkrića i obrazovnih metoda, ističući kako spora integracija novih znanja iz medicine može negativno utjecati na razvoj djece, prije svega zbog sve bržih promjena u okruženju. Naime okruženje je vrlo važno za formiranje mozga, tj. nervnih puteva i dubokih regija unutar njega. Na primjer, opisan je značaj kontrasta za početno sazrijevanje mozga kod novorođenčadi. Profesor Wiesell je prije 40 godina dobio Nobelovu nagradu za to otkriće, a roditelji i dalje često biraju rozu ili plavu sobu za djecu bez znanja o utjecaju kontrasta. Bebe ne prepoznaju boje do svojih 30 dana života tj. vide samo kontraste. Nije to tako velika greška, ali osim te bude preko 50-ak sličnih grešaka do treće djetetove godine, kaže nam.
Novosti iz oblasti medicine se polako implementiraju u društvo zbog ograničenja u knjigama iz fiziologije koje imaju između 1.000 i 1.200 stranica.
- Tako da mjesta za nova otkrića u tim knjigama nema, a kad nema u fiziologiji, onda se to ne uči ni u pedagogiji, psihologiji i kineziologiji i to otežava sticanje sveobuhvatnog znanja kod studenata. Zato se ukazala potreba za sistematizacijom otkrića iz medicine, kako bi se olakšala primjena u obrazovanju pa je tako nastao i nastavni predmet - neuroznanost u odgoju i obrazovanju. To je teorija, a NTC je pokušaj da teoriju prenesemo u praksu i da pomognemo razumijevanje ranog razvoja djeteta. Znači, NTC učenje ukazuje na to kako bi integracija suvremenih medicinskih saznanja mogla poboljšati obrazovne metode i krajnji razvoj djece. Ovo je posebno važno posljednjih 15 godina, jer je svaka nova generacija malo slabija od prethodne dvije (kognitivno, motorički, pažnja I koncentracija), tako da se otprilike prije toliko godina počelo i sa razvojem koncepta NTC programa, rekao je dr. Rajović.
Program NTC učenja je sastavljen iz različitih aktivnosti i igri za djecu koje se temelje na saznanjima o razvoju i radu mozga i koje, kako mnoga istraživanja pokazuju, imaju pozitivan efekt na razvoj mozga u periodu najintenzivnijeg rasta i razvoja, od rođenja pa do približno desete godine starosti. Igra kao unutrašnja motivacija djeteta i tjelesna aktivnost je ključni faktor NTC programa. Kako ističe dr. Rajović mozak se razvija kretanjem, a fizička aktivnost današnje djece je najveći problem njihova razvoja. Frapantan je podatak da je svako deseto dijete ovo ljeto dobilo odgodu upisa u osnovnu školu. Pitamo ga kako komentira taj podatak.
- To traje već godinama i svake godine se povećava broj djece za koju se traži odgoda. Očigledno je problem u razvoju mozga, tako da je potrebno uključivati medicinska znanja u pedagogiju kako bismo bolje razumjeli šta se događa, ali treba napraviti i strategiju kako pomoći djeci, rekao je dr. Rajović.
NTC program se već devetu godinu provodi u 17 država Europe, a akreditiran je od strane Ministarstva obrazovanja u sedam država (Srbija, Slovenija, Hrvatska, Češka, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina), dok se u drugim državama, provodi u suradnji s obrazovnim institucijama (Italija, Grčka, Švedska, Island, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Švicarska, Slovačka i Poljska).
Pitamo ga i kakva su njegova iskustva sa školstvom u »zapadom« svijetu, a, s obzirom da se upravo vratio iz Kanade, pitamo ga i kakvo je tamo stanje s obrazovanjem?
- U Kanadi postoji problem prije svega u fokusu koji je jako kratak i djeca ne mogu pratiti nastavu. Isto tako tamo nije poželjno da dijete doživi stres pa nemaju usmenog odgovaranja. Postojalo je neko mišljenje da će djeca koja su opuštena i igraju se biti bezbrižna i sklona učenju, ali to izgleda ne daje rezultate pa se traže nove strategije. Nisam ni ja za to da dijete doživi stres, ali toliko se otišlo u neku krajnost koja očigledno nije toliko dobra. Postoji dosta učenika koji ne znaju tablicu množenja, a nitko ih ne stišće zbog toga kako bi se izbjegao stres. Isto tako imaju natjecanja, recimo školski turnir u košarci u Torontu, gdje se ne broje poeni. Kada sam pitao zašto, dobio sam odgovor da je bolje da se ne zna ko je pobjedio da bi se izbjegla tuga kod tima koji je poražen, ali i da se na taj način izbjegava želja za nadmetanjem. Tako misle dobiti sretnu djecu koja se igraju, a onda očekuju da će takva djeca učiti i napredovati. Ja još uvijek ne vidim rezultate takvog pristupa, iskazao je skepticizam prema kanadskom modelu dr. Rajović zgrožen dopuštenjem u izjašnjavanju djece da su psi ili mačke i osudom onih koji dovode u pitanje taj njihov stav.
Svi su svjesni da su djeca taoci novih tehnologija i sve više prepuštena internetu, ali se ne poduzimaju odgovarajuće mjere protiv toga. Da li su zbog te situacije više odgovorni roditelji ili društvo u cjelini?
- Odgovornost je na svima nama, jer očigledno je da se većina djece ne može više sama kontrolirati i da sve više vremena provode u virtualnom svijetu. Isto tako djeca postaju taoci novih teorija, zabluda, pretjeranih sloboda, neznanja i pogrešnih tumačenja medicinskih otkrića. Na primjer kada je neuroznanost uključila u strategiju učenja igru, tj. da metode učenja sliče na igru, netko je to krivo protumačio da djeci treba više igre pa će bolje učiti. Jesam za igru u svakom smisli, ali stvari treba postaviti tako da metode učenja liče na igru, a ne da se djeca samo igraju, rekao je Rajović.
Činjenica je da se svijet u posljednjih dvadesetak godina drastično promijenio, a obrazovni programi u školama su i dalje isti. Edukacija ne prati društvene promjene i tu nastaje problem koji je, dojma smo, dosta marginaliziran.
- Nedovoljno se priča o tome, jer nova znanja koja postoje, sporo stižu do prakse. S druge strane imamo i dalje stare teorije u školstvu koje su u upotrebi, a koje ne obrađuju novu situaciju u kojoj smo se našli. Realno kada pogledamo da je problem prisutan i sve izraženiji posljednjih 10 do 15 godina, zapitamo se je li moguće naći rešenje u teorijama starim 20, 30 ili više godina. Zato je važno brže uključivati nova znanja u praktični rad sa djecom i pomoći im da razviju svoje biološke potencijalne. Vidimo da ovo sada, kako funkcionira, nije dobro i krajnje je vrijeme da reagiramo, rekao je Rajović.
S obzirom na vaš dugogodišnji rad, pitamo ga ima li saznanja u kojoj mjeri je prihvaćeno NTC učenje od strane obrazovnog sustava? Koje države su otišle najdalje u primjeni ovih metoda?
- Škole i vrtići prihvaćaju ovakav pristup i sve ih više počinje s uvođenjem NTC programa. Mnoga državna ministarstva dala su odobrenje, tako da NTC ima sve veću primjenu. Tu bih istaknuo Sloveniju kao primjer sistemskog rješenja. Predajem na Pedagoškom fakultetu u Kopru i moji studenti uče sve ovo na osnovnim studijama i ta znanja nose sa sobom u škole i vrtiće diljem Slovenije. U drugim državama regije se ne radi tako, već je sve prepušteno školama i vrtićima da sami procjene hoće li primjenjivati ova otkrića i znanja u radu s djecom, rekao je Rajović.
Na pitanje kako vidi situaciju s obrazovanje za desetak godina na ovim našim prostorima i jesu li neke generacije već izgubljene ili postoji nada da se stvari poprave i izbjegne »kanadski« scenarij, kaže da na žalost reforme idu sporo.
- Nova znanja se još sporije probijaju u praksu i onda izgleda da nema rješenja. Vidim da Kanada sad traži rješenje kako da zaustavi ovaj trend. Ispada dobro što kasnimo za njima, ali treba odmah krenuti tražiti rešenje problema i biti otvoreniji i hrabriji u primjeni novih otkrića. Treba okupiti tim koji će to pretvarati u praktične i upotrebljive modele, kazao je dr. Rajović.