čita(j)mo istru
Povijest i značaj Novigrada: Od antičkog Neapolisa do karolinškog centra Istre
(Arhiva Glasa Istre)
Novigradu se ime prvi put spominje 599. godine u pismu pape Grgura I. kao Neapolis, a početkom 9. stoljeća kao Civitas Nova – Novi Grad. Od 13. stoljeća bio je opasan zidinama. Sve do 18. stoljeća razvijao se na otočiću kada je spojen s kopnom.
U 6. stoljeću utemeljena je Novigradska biskupija koja je ukinuta 1828. godine i pripojena Tršćansko–koparskoj.
Iz povijesti Novigradske biskupije jedna ružna zgoda: krajem sedamdesetih godina 8. stoljeća - papa Hadrijan pisao je Karlu Velikom i spominje biskupa Mauricija. Biskup je imao zadatak utjerivanja prihoda Sv. Petra. U pismu papa piše da su neki Grci i dio stanovnika smatrali biskupa izdajicom, optužili ga da želi predati cijelo ovo područje Karlu Velikom i zato su biskupa Mauricija napali i oslijepili.
Sjedište karolinške vlasti u Istri
U karolinško vrijeme Novigrad je poprimio obilježja grada i imao najveći politički i crkveni utjecaj u čitavoj svojoj povijesti. Stvorivši jedinstvenu državu na tlu srednje Europe, prvu nakon propasti Zapadnog Rimskog carstva, Karlo Veliki je u njoj pokrenuo veliku obnovu kulture i latinske pismenosti.
Istra je prva među hrvatskim regijama došla u doticaj s novim zbivanjima na tadašnjoj europskoj pozornici. U sastav franačkog carstva ušla je potkraj 8. stoljeća te, poput Katalonije ili sjeverozapadne Francuske, funkcionirala kao rubna provincija (provincia maritima).
Upravo je Novigrad bio sjedište nove vlasti i snažno uporište iz kojeg se karolinški utjecaj širio regijom. U njemu je stolovao franački vojvoda Ivan, a velik utjecaj na kulturne i društvene prilike imao je novigradski biskup, također karolinški štićenik.
Štoviše, neki smatraju da je i sama novigradska katedrala sagrađena u 8. stoljeću. S obzirom da je karolinška vlast u sprezi s Crkvom poduzimala sve kako bi osigurala učinkovitost na osvojenim područjima, ne iznenađuje ambiciozni graditeljski pothvat u Novigradu, novom geostrateškom i političkom središtu u Istri. Karolinške vlasti uložile su dosta toga u opremanje katedrale, što je vidljivo iz ukupna dekorativna programa njezina crkvenog namještaja.
Na opremanju novigradske katedrale radili su furlanski majstori koji su opremali najvažnija crkvena središta karolinškog imperija.
Župna crkva Sv. Pelagija i Sv. Maksima
Impozantna župna crkva na Velikom trgu posvećena je zaštitniku grada Sv. Pelagiju (slavi se 28. kolovoza) i Sv. Maksimu. Ispod glavnog oltara nalazi se najstarija kripta na Jadranu i jedna od rijetkih u Hrvatskoj.
Župna crkva jedina je na Jadranu koja ima pročelje zidano ciglom što ne pripada tradiciji u obalnom području gdje se koristio kamen. Prvotni je kamen počeo zbog vremenskih neprilika propadati i u doba Mussolinija, 1935. godine, zamijenjen je ciglom. Iznad portala nazire se uklesano XIII EF (era fascismo).
Zvonik uz crkvu sagrađen u 19. stoljeću na ruševinama starog, po uzoru na Sv. Marka u Veneciji; četvrti je po visini u Istri (Vodnjan, Rovinj, Pićan, Novigrad), a na vrhu krovne piramide stražari kip sv. Pelagija, postavljen 1913. godine.
Tko je bio sv. Pelagije?
Pelagije je bio sin imućne i pobožne obitelji, oca Peluzija i majke Hilarije, koji su živjeli u Emoni za vrijeme cara Numerijana. Svog su jedinog sina učili kršćanskim vrlinama. Kada je Pelagije imao sedam godina povjerili su ga svećeniku Uraniju. Oca je izgubio kada je imao dvanaest godina, a majku s osamnaest godina. Dobivši nasljedstvo, oslobodio je sve robove i podijelio im svoja dobra te odlučio živjeti s Uranijem.
Car Numerijan počeo je žestok progon kršćana kada je Pelagije imao dvadeset i pet godina. Tada je u Emonu stigao carev izaslanik, sudac Eulazije, koji je prethodno bio na dužnosti u mnogim gradovima gdje je dao pogubiti mnogo kršćana. U zoru je okupio stanovništvo i objavio carev edikt prema kojem su trebali biti osuđeni na smrt svi oni koji odbiju prinijeti žrtvu poganskim bogovima. Kada je Pelagije za to saznao, pojavio pred sucem kao kršćanin.
Eulazije ga je dao zatvoriti i naredio da ga se muči. Na Pelagija mučenje nije imalo učinka. Uslijedila je osuda na smrt. Izveden je izvan gradskih zidina gdje mu je odrubljena glava. Tijelo mučenika pokopao je svećenik Uranije. Pelagijevo je mučeništvo navelo mnoge pogane da se obrate na kršćanstvo.
Crkve u i oko grada
Novigrad uz župnu crkvu ima još nekoliko crkava. Jednobrodna crkva Sv. Antona izgrađena je u vrijeme gotike, a obnavljana u 17. stoljeću. Polovicom 19. stoljeća prošireno je svetište i otvorena su dva bočna prozora. Jedina je od mnogih ruralnih srednjovjekovnih crkvi iz okolice Novigrada koja je sačuvana.
Crkva Sv. Agate nalazi se na starom gradskom groblju i primjer je troapsidalne romaničke sakralne arhitekture. Zanimljiva je zbog svoje trobrodne strukture natkrivene dvoslivnim krovom te zbog specifičnog svetišta izduženoga kornim prostorom središnje apside. Crkva se datira u rasponu od 9. do 13. stoljeća. Uz karolinški utjecaj, na crkvi su vidljiva obilježja regionalne sakralne arhitekture ranog srednjeg vijeka. U unutrašnjosti se nalaze dva kasnobarokna kipa domaće izrade (anđeli lučonoše) i oltarna slika sv. Agate. Crkva je restaurirana i konzervirana 1993.-1995. godine.
Uz nekadašnje viteško polje nalazi se crkva Blažene Djevice Marije, Gospe od Karmela, Gospe od Puka iz 15. st. u kojoj su franjevci trećoredci držali mise na staroslavenskom jeziku. Prema predaji, drveni kip Isusa u crkvi more je izbacilo na obalu, ali bez križa. Mještani su ga odlučili postaviti u crkvu, međutim, nitko se nije usudio Isusa opet pribiti na križ. I tako su se zavađeni razišli svojim kućama. Sljedećeg dana ulaskom u crkvu ugledali su Isusa razapetog na križu.
U Novigradu su zabilježene mnoge starije crkve, no sve su srušene zbog potreba dogradnje skučenoga utvrđenog grada. Za te se crkve ne zna kako su izgledale ni kada su nastale, jedino se prema pisanim izvorima može ustanoviti gdje su se nalazile. Crkva Sv. Stjepana bila je na Velikom trgu, dijagonalno od sadašnje župne crkve, Sv. Andrije blizu današnje Ribarničke ulice, dok je Sv. Marko bio na Porporeli. Zna se također da je u gradskim vratima bila crkva Sv. Spasitelja.
Tragičan povijesni događaj
Jedan od najtragičnijih događaja u novigradskoj povijesti zbio se 24. svibnja 1687. godine. Ujutro toga dana upali su u Novigrad Turci, opljačkali deset kuća i opljačkali katedrale. U ropstvo su odveli 38 ljudi, među koje i podestata Giovannija Battistu Barozzija, njegovu ženu i dvije kćerke. U ropstvo je odveden i novigradski kancelar Giacomo Rigo, član jedne od najviđenijih novigradskih obitelji, i to zajedno s obitelji i poslugom. (Ova obitelj 1770. godine gradi najraskošnije zadnje u Novigradu - palaču Rigo, a živjeli su u karpinjanskoj rezidenciji).
Mletačke su se lađe dale u potjeru za otmičarima, ali bez uspjeha. Kako su Turci i očekivali, Venecija je za skupe novce otkupila podestata i njegovu obitelj, dok je brigu za ostalo 34-ero zarobljenika prepustila Novigradu. Ovi su otkupljeni novcem komune kao i privatnim novcem nakon dugo vremena i velikim naporima istarskog providura. Sabiranje novca za otkup bio je velik udarac za ionako krhko novigradsko gospodarstvo.
Nakon toga Senat je pohvalio podestata i kapetana Kopra jer je osobnim posjetom Novigradu uspio nagovoriti uplašeno žiteljstvo da ne napušta grad i da u njemu nastavi živjeti.
Pismo biskupa Tommasinija
Sredinom 17. stoljeća stanje u Novigradu je vrlo teško. O tome piše novigradski biskup Giacomo Filippo Tommasini. Pismo je tiskano na početku novigradskog statuta, ali se ne zna kako počinje jer nije preneseno u cijelosti. Može se, međutim, pretpostaviti da biskup u uvodu spominje siromaštvo, nezdravu klimu, zarazne bolesti, a vjerojatno i još poneki uzrok:
"Ovaj je grad u razdoblju od nepunog stoljeća malo po malo jadno propadao i treba vjerovati da su razlozi njegova opustošenja slučajni i novi te da mu je u prošlim vremenima nebo bilo prijaznije i da su njegovi stanovnici bili manje izopačeni. Mali broj ognjišta za mali broj stanovnika izgleda da je neizlječivo zlo. Za dvanaest godina, koliko ja ovdje boravim, nestalo je trideset i više kuća. Ovdje se vidi s koliko se poteškoća podižu djeca, i kako kratko žive žene kao nježniji spol. Ovdj
e se vide ljudi sa suhonjavim licima, djeca s napuhanim trbusima kako hodaju kao umiruće lešine. Ovdje uvijek ima bolesnika, i za njih po običaju nema nikakvog olakšanja, budući da nema ni liječnika, ni kirurga ni ljekarnika. Stoga mi s ovom nakanom ovdje izgleda potrebno prikazati jedno pismo biskupa Vielmija kojim je zaklinjao ovu vrlo bogatu općinu da bi se brinula sama za sebe i za svoje siromašne stanovnike, da bi to pismo služilo kao poticaj onima koji se moraju o tome brinuti, budući da se radi o njima samima, o njihovoj djeci, slugama i radnicima, jer se na tome do sada malo učinilo, i jer su se malo cijenile moje molitve i moja pomoć koje sam kroz tolike godine prinosio u ovom gradu uz opasnost za vlastiti život".
Ovo je pismo pisano krajem 1653. godine, a nakon 22 godine piše Lorenzo Dona, podestat i kapetan koparski, da se Novigrad nalazi u bijednom stanju, da se Novigradom loše upravlja i da se s malo ljubavi raspoređuju prihodi te da je Novigrad sada potpuno nenaseljen.
Sačuvao se podatak da je primas novigradske dijeceze, Eusebio Caimo, zbog "lošeg zraka" napustio svoju rezidenciju i preselio se u Brtoniglu (ondje je i umro 1640.).
Rašporski kapetan Andrea Contarini predložio je u lipnju 1623. godine Senatu da se tri najzapuštenija istarska grada – Novigrad, Poreč i Pula – u prvim danima kasne jeseni očiste i nasele novim stanovnicima. Već polovicom svibnja iduće godine Contarini je Senatu poslao veselu obavijest da istarski gradovi, među njima i Novigrad, "blistaju ljepotom i ispunjavaju ponosom stanovnike i one koji u njih navraćaju". Novigrad je, piše rašporski kapetan, istrgnut iz makabralnog letargičnog zagrljaja i u njemu se "razbuktala nekadašnja iskra života".
Zanimljivosti
Novigrad je dobio svoj prvi statut u 15. stoljeću: proglašen je na općem zboru građana 2. lipnja 1402. godine. Nema dvojbe da je prethodno već postojala jedna statutarna zbirka Novigradske općine, vjerojatno izrađena iza 1381. godine.
Loža u Novigradu iz 16. stoljeću jedina u Istri sagrađena je na samoj morskoj obali, uz južne zidine, s pogledom prema moru. Obnovljena je 2019. godine i koristi se za komorne koncerte u ljetnim mjesecima.
Nešto niže, probijen je u zidinama jedan od najljepših lučnih prolaza, porta Belveder. Služio je mornarima da se iz usidrenih brodova u luci Mirne (Porto del Quieto), u ono vrijeme druge po veličini luke u Mletačkoj Republici, lakše opskrbljuju hranom u gradu i utovaruju/istovaruju teret.
U Parku novigradske biskupije, na zapadnoj strani grada, nalazi se Biskupova kula (Rotonda del vescovo) koja je služila kao svjetionik, a u doba Napoleona i kao glavno uporište za obranu od engleske mornarice.
Na ledini, Rotondi della Rivarela, održavali su se viteški turniri. Nadmetalo se u igrama na prstenac i giostri del Saraceno, kad su u galopu strijelom morali pogoditi "glavu Saracena". Iza Drugog svjetskog rata, početkom pedesetih godina u radnim akcijama Novigrađani su na ovom viteškom polju sagradili Dom kulture. U kazališnoj dvorani nalaze se četiri slike velikog formata autora Bruna Mascarellija, nastale u sklopu njegova Novigradskog ciklusa 50-ih godina prošlog stoljeća.
Boško Petrović, ikona i legenda hrvatskog jazza, koji je obožavao Novigrad i njegove živopisne ljetne večeri kada bi punio Veliki trg, ima svoj prolaz, Prolaz Boška Petrovića.
Dok su antički gradovi nicali na sedam brežuljaka, Novigrad se može podičiti sa sedam parkova uz samu obalu: Park novigradske biskupije, Park Giovannija Rusgnaca, Park Antonija Manzonija, Park Irme Benčić, Park ribara, Park mladih, Parkom Janeza Ziherla.
Ulicom Murvi ulazi se ili odlazi iz grada. Urbana predaja kaže da je drvored murvi niknuo jer je svaki mladi bračni par po vjenčanju morao zasaditi jedno drvo murve. Ulica podsjeća na novigradsku tvornicu trikotaže "Umbert Gorjan", gdje je bilo zaposleno na stotinu Novigrađanki.
Povijesna jezgra grada bila je u cijelosti opasana zidinama. Ulaskom Venecije u posjed grada, u 13. st., zupčaste zidine su sagrađene na pretpostavljenim kasnoantičkim ostacima. Obnavljane su kroz različita razdoblja. Ojačane su okruglim renesansnim kulama, dok se četverokutna kula iz ranijeg razdoblja nalazi pokraj nekadašnjih glavnih, ulaznih, gradskih vrata. Grad Novigrad zahvaljujući svojim zidinama član je međunarodnog udruženja gradova opasanih zidinama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
