- Dajla je bila jako lijepa i dobra za život, lijepo se živjelo tu, kazao je za HRT Milan Beletić. Tridesetak godina poslije, život u Dajli malo je skromniji. Na more ide samo jedan ili dva ribara, a prostor je devastiran, zapušten i gotovo napušten.

- Ovdje su ljudi organizirali razne fešte, utakmice, boćalište, i onda je to nakon nekog vremena izumrlo, kaže Nataša Flego, predsjednica mjesnog odbora Dajle.

U mjestu gdje je i vrijeme stalo, stanovnici žele vratiti život i sjaj Dajle koja svoju povijest piše još od rimskog doba. No zapisi o Dajli nisu pretjerano bogati. U najnovijoj povijesti bila je i razlog prijepora između talijanskih fratara i Porečko-pulske biskupuje. 

Ono što je sigurno jest da je to jedna od rijetkih barokno-neoklasicističkih vila na jadranskoj obali s vlastitim izlazom na more, u kojoj su uglavnom živjele imućne koparske obitelji.

- Braća Francesco i Antonio Sabini su gradili i dogradili mjesto Dajla, ali sadašnji izgled poprima sa Santo Grisoni, koji je naslijedio cijelo imanje i on kako je imao kontakte s Venecijom, htio je da to mjesto poprimi isti izgled kao Venecijanske vile, pojašnjava Marina Pauletić, povjesničarka umjetnosti.

Crkva sv. Ivana Krstitelja tijekom godina ostaje nedirnuta, no ostale objekte svaki je vlasnik prilagođavao sebi i svojim potrebama. Pa je tako Dajla mijenjala oblik, funkciju i veličinu posjeda - od kaštela do plemićke vile. 

A danas ime Dajla nosi cijelo mjesto koje se posljednjih 80-ak godina razvijalo i proširilo. 

Samostan Dajla, po kojem je većini poznato, zaštićeno je dobro. Mnoge će još generacije otkrivati ovaj biser na istarskom poluotoku, gdje svaki prizor priča svoju povijesnu priču.

Cijeli prilog dostupan na poveznici.