- Tu nas je bilo petnaestak koji smo imali barke. Navečer bi cijela kolona krenula na lignje, a kad smo se vratili, onda smo znali lignje na gril napraviti, malo popili, družili se, prisjeća se Milan Beletić.

- Dajla je bila jako lijepa i dobra za život, lijepo se živjelo tu, kazao je Milan.

Tridesetak godina poslije, život u Dajli malo je skromniji. 

Na more ide samo jedan ili dva ribara, a prostor je devastiran, zapušten i gotovo napušten.

- Ovdje su ljudi organizirali razne fešte, manifestacije, nogometne utakmice, boćalište, svake nedjelje bi se sreli i družili, i onda je to nakon nekog vremena izumrlo, preselilo sve sve na periferije te naše jezgre, kaže Nataša Flego za HRT, predsjednica mjesnog odbora Dajle.

U mjestu gdje je i vrijeme stalo, stanovnici žele vratiti život i sjaj Dajle koja svoju povijest piše još od rimskog doba. 

No zapisi o Dajli nisu pretjerano bogati. Uglavnom se tiču imovinskopravnih odnosa tijekom stoljeća. 

U najnovijoj povijesti bila je i razlog prijepora između talijanskih fratara i Porečko-pulske biskupuje. 

Ono što je sigurno jest da je to jedna od rijetkih barokno-neoklasicističkih vila na jadranskoj obali s vlastitim izlazom na more, u kojoj su uglavnom živjele imućne koparske obitelji.

- Braća Francesco i Antonio Sabini su gradili i dogradili mjesto Dajla, ali sadašnji izgled poprima sa Santo Grisoni, koji je naslijedio cijelo imanje i on kako je imao kontakte s Venecijom, htio je da to mjesto poprimi isti izgled kao Venecijanske vile, pojašnjava Marina Pauletić, povjesničarka umjetnosti.

- Njezin je ulaz bio sa strane mora i bila je povezana s Koprom, Trstom i Venecijom, priča Pauletić.

Cijeli prilog dostupan je na poveznici.