(Snimila Nina Orlović Radić)
Dobre vijesti daleko se čuju, a za jednu odličnu, koja je prasnula poput bombe pobrinuli su se ovih dana mlađahni Rovinjci, članovi Veslačkog kluba "Arupinum".
Njih troje s prvog Hrvatskog prvenstva u beach sprint veslanju, koje je održano na Pagu, vratilo se sa zlatnom i brončanom medaljom.
Sara Vudrag i Luka Brajković osvojili su zlatnu medalju u mix dublu juniora, Antonio Zanini u juniorskom skifu osvojio je brončano odličje, dok je Gregor Jakus u kvalifikacijama juniorskog skifa zauzeo deseto mjesto.
Uz obitelji, koje ih neizmjerno podupiru, jedan od najponosnijih je danas i njihov trener Nickol Udovičić.
- Neizmjerno sam ponosan na ovu ekipu i ono što smo postigli na prvom Hrvatskom prvenstvu u beach sprint veslanju. Oni su neumorno radili, hrabro se suočavali sa svim izazovima i dali sve od sebe u sportu koji zajedno učimo i volimo.
Na svakom treningu se vidjela strast i želja za napretkom, što je naposljetku i rezultiralo izvrsnim rezultatima i činjenicom da rovinjski Veslački klub Arupinum danas ima državne prvake i jednu brončanu medalju, kaže trener Nickol Udovičić, i sam hrvatski reprezentativac u veslanju.
A da put do zlata, nije jednostavan saznajemo od sedamnaestogodišnje Sare Vudrag koja veslanje trenira devet godina.
- S nastavnicom tjelesnog odgoja posjetili smo klub, gdje smo se bolje upoznati s veslanjem. Na prvu mi se svidjelo i odlučila sam se okušati, kaže Sara koja je u to vrijeme bila tek jedna od ukupno šest članica kluba, a danas i jedina predstavnica tzv. nježnijeg spola. Kako na nju gledaju klupske kolege, pitanje je koje se nametnulo samo od sebe?
- Moje kolege me iznimno poštuju, i slobodno mogu reći da sam njihova princeza. Čuvaju me, paze i uvijek su spremni pomoći, veli nam Sara koja, na pitanje zašto u veslanju ima malo djevojčica/djevojka, kaže da je jedini razlog u tome što se mora biti mentalno jak. Osim toga, bavljenje veslanjem iziskuje puno rada i truda.
(Snimila Nina Orlović Radić)
Između ostalog i dizanje ujutro u pet sati prije škole, kako bi se obavio prvi od dva treninga u danu u ljetnim mjesecima.
Zanimalo nas je i bi li veslanje preporučila djevojčicama i zašto, na što Sara iz topa, vidjevši u kojem smjeru razmišljamo objašnjava: - Iz onog istog razloga zbog kojeg žene danas odlaze u teretanu ne bi li sačuvale ili održale lijepu liniju.
Naime, kada sam krenula na veslanje bila sam bucmasta djevojčica. Ima puno fizičkih prednosti, a osim toga stječe se izvrsna kondicija, uz naravno, odličan kapacitet pluća, objašnjava Sara, otkrivajući nam svoju veliku želju i cilj - Olimpijske igre.
Njen klupski kolega Luka Brajković s kojim je "podijelila" zlatnu medalju, također je sedamnaestogodišnjak i učenik trećeg razreda. Osim medalje, sa Sarom, prijateljicom iz djetinjstva, koja ga je kako kaže, uvela u svijet veslanja, dijeli i san o odlasku na fakultet koji će mu osigurati nastavak i kontinuirano bavljenje veslanjem, kao i odlazak na Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine. I njega smo pitali o blagodatima bavljenja veslanjem, odnosno onako provokativno žali li što je zlato "podijelio" sa Sarom?
- Naravno da ne! Upravo, suprotno. Super je to što smo zajedničkim snagama i trudom postigli uspjeh koji je time još draži, ljepši i moćniji kada ga možeš dijeliti s prijateljicom, kaže Luka, dodajući da i će se ubuduće natjecati u paru.
S trenerom Nickolom Udovičićem razgovaramo o relativno novoj veslačkoj disciplini Beach sprint vesanju koje bi, prema svemu sudeći 2028. godine trebalo postati olimpijska disciplina.
Zanimalo nas je i kako je došlo do sparivanja Sare i Luke i da li se intimno nadao ovako velikom uspjehu?
- S jedne strane riječ je disciplini koja nema čiste posade, već mješovite, a s druge presudile su njihove kvalitete i fizička spremnost. Na ruku, uz njihov neizmjerni trud i angažman, maksimalo smo iskoristili i prirodne uvjete - valove koji su nam čitavog ljeta bili saveznici i zbog kojih smo se mogli dobro pripremiti za natjecanje.
Nadalje, maksimalno smo iskoristili i posuđen čamac - dvojac, da mogu zajedno vježbati jer double čamac još uvijek nemamo, kaže nam Udovičić, koji uspjeh svojih učenika jednom riječju i uz neizmjerni ponos, opisuje kao iznenađenje.
(Snimila Nina Orlović Radić)
Njihovu želju da postanu reperezentativci i zaveslaju na Olimpijadi, Nickol Udovičić smatra izglednom jer, kako tvrdi, s već ostvarenim uspjehom sigurno su jedan korak bliže tome.
- Ja sam kao klinac razmišlja na isti način. Trebalo mi je neko vrijeme i na kraju sam to i postigao te postao član reprezentacije. To isto želim i njima, jer već sljedeće godine imaju mogućnost to izboriti, a u narednim godinama i uz ulaganje, rad i angažman njihove se šanse za nastup na Olimpijadi sigurno povećavaju.
I realno, to je moguće, kaže Udovičić koji dodaje da je osnovni uvjet za ostvarivanje sna redovito i naporno treniranje te naravno težnja da se postane najbolji u Hrvatskoj.