Predstavljen dijalektalni prvijenac
Smeron ćon govoret po nošo, magare soma
(Snimila: Gordana Čalić Šverko)
Dijalektalni pjesnički i prozni prvijenac »Naš, noše, po nošo« Anite Crevatin, rođene Ratoša, premijerno je u predstavljen u tisućljetnom kaštelu Petrapilosa, nedaleko njenog rodnog sela Škuljari. Svojevrsni spomenar sjećanja na rodni kraj i ljude s kojima je autorica odrasla, a sve to na lokalnom govoru, kao što i sam naziv knjige govori »po noše«, četrnaesta je knjiga u biblioteci Prvi koraci u izdanju Ogranka Matice Hrvatske u Bujama.
I tako je bilo od en bot
Predstavljanje najnovijeg dijalektalnog izdanja u Velikom dvorištu kaštela, idealnoj pozornici za takva i slična kulturna događanja, okupilo je brojne ljubitelje poezije i proze dijalektalnog izričaja, kulturne i prosvjetne djelatnike, članove ogranaka Matice Hrvatske iz Buja i Umaga, kao i stanovnike okolnih naselja.
U želji da sačuva domoćo besedo, koja se pomalo gubi, autorica progovara riječima kakvima govore njeni sumještani, a i ona sama kaže: »Smeron ćon govorèt po nošo, magare soma...« istaknula je u predgovoru knjizi Nadija Disiot, izbornik pjesama i recenzent, te dodala kako Crevatin narativno, neposredno i dopadljivim humorom progovara o dragim ljudima, te pjesničkim slikama vodi u svoj čarobni zavičaj.
- Bezbrižno djetinjstvo provedeno u rodnom selu obogatilo je njen život i dalo pečat njenom karakteru. Knjiga »Naš, noše, po nošo (naš kraj, naši ljudi, naš govor), podijeljena u šest ciklusa: Od en bot..., Ni za verat, Sosede, Po nošo, Najdrajže moje te I..., upoznaje s načinom seoskog života i navikama vremena kad se živjelo u brojnim obiteljima s mnogo djece u zajedništvu gdje se mukotrpno radilo svakog dana. Po staroj užanci s rodbinom i prijateljima slavile su se sve fešte. I tako je bilo od en bot... tako se i danas čuvaju i poštuju užance. Jednostavnim izrazom i jasnoćom kazivanja Crevatin lagano vodi svojim zavičajem. Predstavlja svoju škujarsku dolinu, volo, koja: »Ima njive, vole i brežiće, boške goste, bolaže i potočiće«. Najnježnija sjećanja iz djetinjstva vezana su uz njene najdraže, roditelje, brata, baku, tetu Ninu..., a u zadnjem poglavlju prenijela je kako je bilo doma u Škuljarima, a kako je sada kada živi u Bujama, istaknula je Disiot. Naglasila je također da knjiga uz prelijepe fotografije, sadrži rječnik s oko 460 dijalektalnih riječi. Kako je izreka »Svaka vas ima svoj glas«, tako su i u selima u dolini rječice Bračane iako su na maloj udaljenosti, primjetne razlike u mjesnom govoru.
Anita Crevatin poručila je da je svojim književnim prvijencem željela dati svoj mali doprinos očuvanju materinjeg jezika, svog škuljarskog govora.
- Nama su naši preci ostavili bogato nasljedstvo, naš materinji jezik, naš govor, kojim se služimo, razgovaramo, pamtimo, zaboravljamo, ali ako ga budemo zapisivali neće pasti u zaborav, poručila je Crevatin.
Predsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Bujama dr. Vitomir Jadrejčić, ujedno urednik najnovijeg dijalektalnog izdanja, izrazio je uvodno zadovoljstvo što je Matica u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem »Augustin Vivoda« Buzet predstavljanje održala u prekrasnom ambijentu kaštela Petrapilosa te podsjetio da je na istom mjestu prije tri godine predstavljena knjiga »Reka života teče, teče...« autorice Nadije Disiot rodom iz sela Opatija podno kaštela Petrapilosa.
- Izdavanjem svoje prve knjige Anita Crevatin uvrštava se u krug pjesnika i pisaca koji potječu iz male bračanske doline, spomenuo bi Alferiju Bržan, Dijanu Kocijančić, Nadiju Disiot, Antonia Zontu i Davida Marušića, pa bi bračanska vala mogla biti Dolina pjesnika, a ne Dolina veprova, kako je nazivaju, naglasio je Jadrejčić.
Škuljari kod Buzeta
Na predstavljanju knjige govorio je i Slađan Dragojević, potpredsjednik Matice Hrvatske u Bujama, autor fotografija i oblikovanja knjige. Ulomke i pjesme iz dijalektalnog pjesničkog i proznog prvijenca »Naš, noše, po nošo« Anite Crevatin, uz samu autoricu, čitali su i Branko Ratoša, autoričin brat, te Dejana Jermaniš.
Anita Crevatin odrasla je u selu Škuljari kod Buzeta. Osnovnu školu završila je u Buzetu, a srednju u Bujama. Zaposlila se u poduzeću »Jadran« Buzet kao tajnica direktora. Nakon udaje radila je u pravnoj službi poduzeća »Digitron« Buje, a od 1983. godine kao državni službenik u Općinskom sudu u Bujama do odlaska u mirovinu 2019. godine. Uvijek vezana za svoj rodni kraj, ponosna na svoj govor i svjesna da se njime služi sve manje ljudi i da, nažalost, nestaje, počinje zapisivati sjećanja, pisati pjesme, iznositi osjećaje govoreći »po nošo«.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
