PROZOR U PROZU
Preljubnička košarica
Ova mi je zbirka priča poljuljala usađeni stereotip o pojmu "priče iz života", jer kad takvo što čujemo, onda obično slušamo ili čitamo o nekim tragedijama, neugodnostima, lošim iskustvima, i sve je to obično ispunjeno ljutnjom, oporošću, u najboljem slučaju sprdnjom. U ovoj zbirci jesu sakupljene priče iz života, ali sasvim suprotnog predznaka. Ove su priče ispunjene dobrotom, ljepotom, plemenitošću, humanošću; nakon njihova čitanja osjećate se ne samo bolje, osjećate se i boljim čovjekom, jer ste svjedočili tuđoj dobroti i usput pokupili nešto od toga, kao što i inače pokupljamo ponešto od svega što pročitamo.
Široki interesi
Pripovjedač u ovim pričama je Petar, sveučilišni profesor i znanstvenik, ekonomist, ali čovjek širokih interesa, istodobno i erudit i narodski čovjek, pronicljiva duša, vješt slušač i promatrač, britki komentator i duhoviti opservator. Sazrio je i u treću dob zašao u vrijeme kada su zajednica i društvo već poodmakli na putu nizbrdo, kada se u politiku povjerenja više nema (osim kao u nepresušni izvor materijala za sprdnju), i kada se mladima želi sreća koju traže na nekom drugom meridijanu. Petar sve to vidi, razumije, ponekad i analizira i raščlanjuje, ali njegovi funkcionalni svjetovi su isključivo obitelj i krug prijatelja, pogotovo otkako su ga doslovce preko noći "pospremili" u penziju. Imao bi on mnogo toga za pokuditi, onako penzionerski oporo, ali njegov je pristup drukčiji, sasvim vedar i optimističan, znanstveno analitičan čak i u svakodnevnim razgovorima. Ipak, njegova vjera u ljude nije isprazna i bez temelja, kao profesor, kao znanstvenik i kao druželjubivi radoznalac upoznao je mnoge pozitivne i talentirane ljude i odavno spoznao da njegovu pažnju i energiju ne zaslužuju svi podjednako, već samo neki.
Nesimpatični likovi
Naravno, kroz priče prolaze i poneki negativni ili barem nesimpatični likovi, no oni su u manjini u odnosu na svoju neposrednu životnu i radnu okolinu. Ti nesimpatičnjaci ne dobivaju šansu svojom nametljivošću pokoriti svoje okruženje, naprotiv, ljudi oko njih imaju vrlo efikasna oruđa kako da ih spuste na zemlju, a ta su oruđa oličenje ljudskog dišpeta koji će svakoj bahatosti prkositi bez obzira na posljedice. Tipičan primjer za ovakav društveni odnos je priča u kojoj u jednoj novinskoj redakciji umišljenom političkom komentatoru ostali kolege novinari podvaljuju šaljući mu mailove "nepoznatog informatora" koji ga instruira da političke odnose u regiji i svijetu komentira argumentima iz rezultata istraživanja o prosječnoj duljini penisa u pojedinim državama.
Kako je u našoj kulturi općepoznato i općeprihvaćeno da se sve pojedinačne i opće pojavnosti mogu komentirati i uspoređivati u erotskom odnosno seksualnom kontekstu, fascinantno je kako je doseg tog kulturno-mentalitetnog nagona testiran u priči u kojoj profesor Petar kroz fakultetsku vježbu navodi studente na sasvim ozbiljno istraživanje o utjecaju preljuba na nacionalnu ekonomiju. Kroz to je istraživanje kreirana varijabla nazvana "preljubnička košarica", koja je, uspoređena s klasičnom potrošačkom košaricom, ukupnim iznosom narasla do monumentalnih razmjera, većim od prometa cijelih industrijskih grana na nacionalnoj razini.
No, nije u ovim pričama sve u seksu, ponešto je i u otkrivanju dobrih ljudi, u razbijanju predrasuda, u pasivnom otporu kao odgovoru na ljudsku zlobu, o pažnji koju u odmjerenim dozama zaslužuje svako ljudsko biće, o intelektualnim izazovima koji vrebaju čak i u posve neintelektualnim okruženjima, o životnim užicima koje pošteno treba distribuirati na općedostupne prilike i na one ekskluzivne u biranim trenucima i društvu, i o koječemu drugom.
Pripovjedački stil ovih priča posebno plijeni ugođajem živog razgovora, povremenim zapinjanjem sugovornika u uzajamnom razumijevanju, isticanjem poanti koje ne donose značenjski preokret već jasno i glasno podcrtavaju sve dotad skicirano, uzrečicama koje se prilagođavaju aktualnom sadržaju, i duhovitošću koja ne izvire samo iz napisanih riječi već uvelike i iz zamišljene geste. K tome, dodajmo kao eventualni zajednički nazivnik ovih priča misao jedne od junakinja koja je profesoru Petru sugerirala da napiše priručnik za starenje. Pa eto, napisao ga je. (D. ŠIŠOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
